Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4104/13 (S. J.)

Odluka donesena 06. 11. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4104/13

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4104/13, rješavajući apelaciju Stanka Jovanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. novembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Stanka Jovanovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povrata u posjed stana u Olovu po zahtjevu apelanta Stanka Jovanovića od 16. septembra 1998.

godine, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Službom za opštu upravu i društvene djelatnosti Opštine Olovo.

Nalaže se Službi za opštu upravu i društvene djelatnosti Opštine Olovo da, u skladu sa članom 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 07-038-146/98, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Stanku Jovanoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Službi za upravu i društvene djelatnosti Opštine Olovo i Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Stanko Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Austrije, kojeg zastupa Radomir Bijelić, advokat iz Prnjavora, podnio je 30. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku povrata u posjed stana.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Službe za opštu upravu i društvene djelatnosti Opštine Olovo (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo je 19. juna 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Služba je 23. juna 2014. godine dostavila odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 16. septembra 1998. godine podnio zahtjev Službi za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u Ulici branilaca bb u Olovu (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

6. Zaključkom Službe broj 07-038-146/98 od 15. decembra 2003. godine odbačen je kao nepotpun apelantov zahtjev.

7. Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-23- 70/04 od 5. januara 2005. godine poništen je zaključak Službe od 15. decembra 2003. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak.

8. Postupajući u ponovnom postupku, Služba je donijela Rješenje broj 07-038- 146/98 od 12. jula 2005. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana.

9. Rješenjem Ministarstva broj 12-23-70/04 od 31. januara 2006. godine poništeno je rješenje Službe od 12. jula 2005. godine i predmet je vraćen na ponovni postupak.

10. Služba je u ponovnom postupku donijela Rješenje broj 07-038-146/98 od 27. septembra 2006. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana.

11. Rješenjem Ministarstva broj 12-23-70/04 od 5. aprila 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Službe broj 07-038-146/98 od 27. septembra 2006. godine.

12. Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 000771 09 U od 28. oktobra 2009. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 5. aprila 2007. godine.

13. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 04 0 U 000771 09 Uvp od 7. oktobra 2011. godine uvažen je apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke, ukinuto je rješenje Kantonalnog suda od 28. oktobra 2009. godine i predmet je vraćen tom sudu na ponovno rješavanje.

14. Kantonalni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 04 0 U 000771 11 U 2 od 27. aprila 2012. godine kojom je uvažio apelantovu tužbu, poništio rješenje Ministarstva od 5. aprila 2007. godine i rješenje Službe od 27. septembra 2006. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, ukazao da su organi uprave u predmetnom postupku nepotpuno i nepravilno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalne propise, zbog čega je sud odlučio kao u dispozitivu presude.

15. Iz stanja spisa i odgovora na apelaciju koji je Ustavnom sudu dostavila Služba proizilazi da je Služba dopisom od 29. maja 2013. godine naložila ŠIP «Stupčanica» d.d. u stečaju (kao davaocu predmetnog stana) da izvrši neophodne radnje u smislu člana 49 stav 1 i člana 4 Zakona o stambenim odnosima, kako bi organ uprave mogao nastaviti daljnji postupak.

16. Prema stanju u spisu, postupak po apelantovom zahtjevu je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da je, zbog trajanja postupka povrata u posjed predmetnog stana, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka, istaknuvši da je postupak u cjelini bio nepravedan, te da nadležni organi uprave i redovni sudovi odugovlače postupak povrata u posjed predmetnog stana. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i naloži Službi da u roku od 60 dana donese rješenje po njegovom zahtjevu uz uvažavanje pravnih shvatanja sudova u predmetnom postupku. Takođe, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine i Zeničko-dobojski kanton da mu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku solidarno isplate po 500,00 KM godišnje, odnosno ukupan iznos od 7.500,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

18. U svom odgovoru na apelaciju Služba je navela da je nakon presude Kantonalnog suda od 27. aprila 2012. godine obavijestila ŠIP «Stupčanica» d.d. u stečaju (davalac predmetnog stana) o sadržaju navedene presude i zatražila da preduzme neophodne radnje u smislu člana 49 stav 1 i člana 4 Zakona o stambenim odnosima kako bi se mogao nastaviti predmetni upravni postupak. Služba dalje navodi da do dana pisanja odgovora na apelaciju nije dobila povratnu informaciju od davaoca predmetnog stana zbog čega nije mogla da nastavi daljnji postupak. Služba je uz odgovor na apelaciju dostavila i određenu dokumentaciju vezanu za predmetni postupak (zahtjev za povrat predmetnog stana, rješenje o davanju predmetnog stana na korišćenje apelantu, rješenje o dodjeli predmetnog stana na korišćenje E.H., ugovor o kupoprodaji predmetnog stana, prijedlog za upis svojine, uplatnice za kupovinu predmetnog stana na ime E.H. i D.H., te navedeni dopis davaocu stana).

V. Relevantni propisi

19. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 244. stav 1.

(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

20. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 22.

Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.

Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu.

Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.

Član 34. stav 1.

Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.

VI. Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

27. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka povodom njegovog zahtjeva za vraćanje predmetnog stana u posjed, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Primjenjivost člana 6 stav 1 Evropske konvencije

29. U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje prava na povrat stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi sa ovim pitanjem potpadaju pod pojam «građanskih prava i obaveza» (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv.

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Služba donijela odluku u ponovnom postupku, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

31. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za povrat predmetnog stana u posjed započeo 16. septembra 1998. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Službom. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste nešto više od 16 godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

32. U konkretnom slučaju se radi o postupku za povrat u posjed stana u kojem je trebalo utvrditi da li je apelant blagovremeno podnio zahtjev za povrat stana i da li je bio nosilac stanarskog prava na tom stanu, te da li mu, u zavisnosti od te odlučne činjenice, pripada pravo na vraćanje stana u posjed. Iako su, radi utvrđivanja ovih činjenica, izvedeni brojni dokazi, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom, tako i u pravnom aspektu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se ovim postupkom traži povrat u posjed stana za koji apelant smatra da je njegov, može se izvesti zaključak da je postupak za apelanta značajan.

33. Analizirajući dužinu postupka koji traje od 16. septembra 1998. godine i koji još nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je Službi trebalo više od pet godina da donese prvu odluku u ovom postupku, dok je naredne odluke donijela nakon šest mjeseci, odnosno nakon osam mjeseci. Takođe, Ministarstvo je svoju prvu odluku donijelo nakon nešto više od godinu dana, dok je naredne odluke donijelo u relativno kratkim periodima (šest mjeseci i nešto više od šest mjeseci). Ministarstvo je svojim odlukama u dva navrata poništavalo prvostepene odluke i predmet vraćalo na ponovni postupak, dok je svojom posljednjom odlukom odbijena kao neosnovana apelantova žalba. Dalje, Ustavni sud zapaža da je i Kantonalni sud u konkretnom postupku donio odluku tek nakon dvije godine i šest mjeseci, kojom je odbačena kao neblagovremena apelantova tužba. Međutim, presudom Vrhovnog suda, koja je donesena nakon nešto manje od dvije godine, ukinuta je odluka Kantonalnog suda i predmet je vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje. Nakon toga, Kantonalni sud je donio novu odluku (nakon šest mjeseci) kojom je poništio rješenja Ministarstva i Službe i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Službom radi odlučivanja u ponovnom postupku.

34. Posmatrajući predmetni postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje upravnih organa, posebno ako se uzme u obzir da je Ministarstvo u dva navrata poništavalo odluke Službe i predmet vraćalo na ponovni postupak, kao i činjenicu da je i Kantonalni sud, nakon presude Vrhovnog suda, svojom odlukom poništio rješenja Ministarstva i Službe i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snosi prvenstveno prvostepeni upravni organ, koji nije postupao u periodu od više od pet godina da bi donio prvu odluku u predmetnom postupku, dok je naredne odluke donosio u relativno kratkom periodu (šest mjeseci i nešto više od šest mjeseci), te je u nastavku predmetnog postupka, zajedno sa drugostepenim organom, počinio propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.

35. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave, Kantonalnog suda i Vrhovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje više od 16 godina i koji još uvijek nije okončan može u odlučujućem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

36. Međutim, pošto je u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda, nakon Presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 000771 11 U 2 od 27. aprila 2012. godine, predmet proslijeđen na nadležno postupanje prvostepenom organu, Službi je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odlaganja u konkretnom predmetu.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

37. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

38. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje više od 16 godina, apelantu se određuje naknada u visini od 2.400,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

39. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

40. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed nije završen ni nakon više od 16 godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju isključivo nadležnim organima uprave i Kantonalnom sudu, jer apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, a organi javne vlasti nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za ovako dugo trajanje postupka.

41. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4104/13 (S. J.) | Sudska praksa | Aktio