Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1015/14 (L. S. i drugi)
Odluka donesena 18. 11. 2014.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1015/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. studenog 2014. godine u predmetu broj AP 1015/14, rješavajući apelacije Lejle Smajlović i dr., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Lejla Smajlović protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 040511 12 Už od 30. srpnja 2012. godine;
Šefik Mujanović protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 052028 13 Už od 12. ožujka 2014. godine;
Mira Čvoro protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 007252 14 Rsž od 25. travnja 2014. godine;
Mirzeta Imamović protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 039461 13 Rsž od 16. svibnja 2014. godine;
Radomir Šipovac protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 Rs 000882 13 Rsž2 od 27. ožujka 2014. godine;
Ešef Mulahasanović protiv presude Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 011746 13 Gž od 7. svibnja 2014. godine;
Besima Momić protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 007727 13 Uvp od 9. travnja 2014. godine;
Edin Rizvanović protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 003718 12 Uvp2 od 16. lipnja 2014. godine i Zora Pajkanović protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 063018 13 U od 2. travnja 2014. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-1015/14
1. Lejla Smajlović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Enver Hogić, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 3. ožujka 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 040511 12 Už od 30. srpnja 2012. godine.
2. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da se apelantica prijavila na javni oglas za prijem u radni odnos koji je raspisala Vlada Brčko distrikta, Odjeljenje za stručne i administrativne poslove, na poziciju referent specijalist za sređivanje arhivske građe. Odlukom Obora za zapošljavanje Ureda gradonačelnika Brčko distrikta (u daljnjem tekstu: Odbor) broj 01.8-0111-01/11 od 4. studenog 2011. godine kao najbolji kandidat je izabrana apelantica, što je i potvrđeno rješenjem Apelacione komisije Ureda gradonačelnika Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelaciona komisija) broj UP-II-33-000096/11 od 1. prosinca 2011. godine. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 040511 11 U od 26. ožujka 2012. godine uvažena je tužba R.L. kao drugo rangiranog kandidata, poništeno rješenje Apelacione komisije od 1. prosinca 2011. godine i predmet vraćen prvostupanjskom organu na ponovno rješavanje. U upravnom sporu presudom Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 040511 12 Už od 30. srpnja 2012. godine, žalbe apelantice i R.L. kandidata su odbijene kao neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda Osnovnog suda Brčko distrikta BiH. Iz stanja spisa proizlazi da je u ponovljenom postupku za apelanticu utvrđeno da ne ispunjava uvjete javnog oglasa, te je na radno mjesto referent specijalist za sređivanje arhivske građe izabran R.L.
AP-2450/14
3. Šefik Mujanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Amer Ramić, odvjetnik iz Brčkog, podnio je 26. svibnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 052028 13 Už od 12. ožujka 2014. godine.
4. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da se apelant prijavio na javni konkurs za popunu radnog mjesta Glavni inspektor za kontrolu srednjih i malih poduzeća u Direkciji za financije Brčko distrikta BiH - Porezna uprava. Odlukom Odbora broj 33-005320/12 od 28. rujna 2012. godine kao najbolji kandidat je izabran E.R.. Nezadovoljan navedenim rješenjem apelant je izjavio žalbu koja je rješenjem Apelacione komisije broj UP-II-33-000097/12 od 15. listopada 2012. godine, odbijena kao neosnovana. U upravnom sporu, prvostupanjskom presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 52028 12 U od 4. lipnja 2013. godine koja je potvrđena presudom Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 052028 13 Už od 12. ožujka 2014. godine, tužba apelanta je odbijena kao neosnovana.
AP-2894/14
5. Mira Čvoro (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lopara, podnijela je 19. lipnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 007252 14 Rsž od 25. travnja 2014. godine.
6. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da se apelantica prijavila na javni konkurs za popunu radnog mjesta pomoćnika zemljišnoknjižnog referenta u Osnovnom sudu u Bijeljini. Nezadovoljna ishodom konkursnog postupka, apelantica je 9. srpnja 2010. godine Osnovnom sudu u Zvorniku podnijela tužbu kojom je tražila da se poništi javni konkurs za prijem u radni odnos zemljišnoknjižnog referenta u Osnovnom sudu u Bijeljini. Odlučujući o tužbi apelantice Osnovni sud u Zvorniku je nakon provedenog postupka, presudom broj 83 0 Rs 007252 10 Rs od 21. veljače 2014. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Rs 007252 14 Rsž od 25. travnja 2014. godine, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice.
AP-2935/14
7. Mirzeta Imamović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Kemal Đulović, odvjetnik iz Živinica, podnijela je 23. lipnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 039461 13 Rsž od 16. svibnja 2014. godine.
8. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da se apelantica prijavila na javni konkurs za popunu radnog mjesta Odgajatelj predškolske djece u JU „Dječje obdanište“ Živinice. Nezadovoljna ishodom postupka po javnom konkursu, apelantica je 1. prosinca 2012. godine Općinskom sudu u Živinicama podnijela tužbu radi poništenja odluke o izboru kandidata na navedeno radno mjesto. Odlučujući o tužbi apelantice Općinski sud u Živinicama je nakon provedenog postupka, presudom broj 33 0 Rs 039461 11 Rs od 21. prosinca 2012. godine usvojio tužbeni zahtjev apelantice i poništio odluku o izboru kandidata preciznije navedenu u izreci te presude. Kantonalni sud u Tuzli je presudom broj 33 0 Rs 039461 13 Rsž od 16. svibnja 2014. godine uvažio žalbu tuženog JU „Dječje obdanište“ Tuzla i prvostupanjsku presudu preinačio na način da je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice.
AP-3156/14
9. Radomir Šipovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, kojeg zastupa Mihajlo Šipovac, odvjetnik iz Nevesinja, podnio je 5. srpnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 Rs 000882 13 Rsž2 od 27. ožujka 2014. godine.
10. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da se apelant prijavio na javni konkurs za popunu radnog mjesta računovođe u Osnovnoj školi „Risto Proroković“ Nevesinje. Nezadovoljan ishodom konkursnog postupka, apelant je Osnovnom sudu Trebinje – Odjeljenje u Nevesinju podnio tužbu radi poništenja odluke o izboru kandidata M.R. na navedeno radno mjesto. Odlučujući o tužbi apelanta, Osnovni sud Trebinje – Odjeljenje u Nevesinju je nakon provedenog postupka, presudom broj 95 1 Rs 000882 12 Rs 2 od 28. ožujka 2013. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 Rs 000882 13 Rsž2 od 27. ožujka 2014. godine, odbio kao neosnovan precizirani tužbeni zahtjev apelanta.
AP-3309/14
11. Ešef Mulahasanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, podnio je 17. srpnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 011746 13 Gž od 7. svibnja 2014. godine.
12. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da se apelant prijavio na interni oglas za popunu upražnjenog radnog mjesta u Graničnoj policiji BiH za čin glavnog inspektora u Centralnom istražnom uredu sa sjedištem u Sarajevu i Terenskom uredu Aerodromi sa sjedištem u Sarajevu. Nezadovoljan ishodom postupka izbora, apelant je 14. studenog 2012. godine podnio tužbu Sudu BiH radi poništenja rješenja Vijeća ministara, Odbora za žalbe policijskih službenika Sarajevo broj UP-2-04-4-07-183/12 od 24. rujna 2012. godine i liste kandidata nominiranih od strane Direktora Granične policije BiH broj 17-05-2-34-11-1678-18/12 od 30. srpnja 2012. godine. Odlučujući o apelantovoj tužbi, Sud BiH je nakon provedenog postupka, presudom S1 2 P 011746 12 P od 26. studenog 2013. godine koja je potvrđena presudom Apelacionog odjeljenja suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 011746 13 Gž od 7. svibnja 2014. godine, tužbeni zahtjev apelanta odbio kao neosnovan.
AP-3410/14
13. Besima Momić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je 19. srpnja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 007727 13 Uvp od 9. travnja 2014. godine.
14. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da se apelantica prijavila na konkurs za imenovanje tri člana Upravnog odbora JU „Agencija za mirno rješavanje radnih sporova“. Nezadovoljna ishodom konkursnog postupka, apelantica je Okružnom sudu u Banja Luci podnijela tužbu protiv rješenja o imenovanju članova upravnog odbora JU „Agencije za mirno rješavanje radnih sporova“ broj 04/1-012-2-1325/11 od 16. lipnja 2011. godine. Odlučujući o apelantičinoj tužbi, Okružni sud u Banja Luci je donio presudu broj 11 0 U 007727 11 U od 27. studenog 2012. godine kojom je odbio kao neosnovanu tužbu apelantice. Apelantica je protiv navedene presude podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je presudom broj 11 0 U 007727 13 Uvp od 9. travnja 2014. godine apelantičin zahtjev odbio kao neosnovan. AP-3900/14
15. Edin Rizvanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Ismet Velić, odvjetnik iz Mostara, podnio je 21. kolovoza 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 003718 12 Uvp2 od 16. lipnja 2014. godine.
16. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je apelant odlukom Upravnog odbora Pravnog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru broj UP-I-05-06-40-637/09 od 22. prosinca 2009. godine, imenovan za vršitelja dužnosti dekana Pravnog fakulteta. Rješenjem Ministarstva prosvjete, znanosti i sporta Hercegovačko-neretvanskog kantona –Inspektora za visoko školstvo broj UP-I-05-06-40-637/09 od 22. prosinca 2009. godine zabranjeno je provođenje odluke Upravnog odbora Pravnog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru od 22. prosinca 2009. godine, te je naloženo Savjetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru da u roku od 15 dana imenuje nedostajuće članove Upravnog odbora Pravnog fakulteta, a Upravnom odboru Pravnog fakulteta je naloženo da u roku od 8 dana nakon što Savjet Univerziteta imenuje nedostajuće članove, održi sjednicu i postupi u skladu sa rješenjem inspektora za visoko školstvo od 22. rujna 2009. godine. U obrazloženju navedenog rješenja je utvrđeno da Upravni odbor Pravnog fakulteta prilikom odlučivanja o izboru nije imao potrebni broj članova. Odlučujući o apelantovoj tužbi, Kantonalni sud u Mostaru je presudom broj 07 0 U 003718 10 U od 7. srpnja 2010. godine odbio kao neosnovanu tužbu apelanta. Apelant je protiv navedene presude podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, a Kantonalni sud je presudom broj 07 0 U 003718 12 Uvp2 od 16. lipnja 2014. godine, apelantov zahtjev odbio kao neosnovan.
AP-4552/14
17. Zora Pajkanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Mirko Simić, odvjetnik iz Brčkog, podnijela je 21. listopada 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 063018 13 U od 2. travnja 2014. godine.
18. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da se apelantica prijavila na javni konkurs za izbor na radno mjesto „direktora Pedagoške institucije i savjetnik za standarde i ocjenjivanje u Pedagoškoj instituciji u Odjeljenju za obrazovanje Vlade BD BiH“. Odlukom Odbora za zapošljavanje Ureda gradonačelnika BD BiH broj 33-003244/11 od 25. srpnja 2011. godine apelantica je izabrana na navedeno radno mjesto, a Rješenjem Apelacione komisije broj UP-II-33- 000045/11 od 11. kolovoza 2011. godine odbijena je kao neosnovana žalba S.R. izjavljena protiv odluke Odbora od 25. srpnja 2011. godine. U upravnom sporu, presudom Osnovnog suda BD BiH broj 96 0 U 037043 11 U od 12. juna 2012. godine koja je potvrđena presudom Apelacionog suda BD BiH broj 96 0 U 037043 12 Už od 18. prosinca 2012. godine, usvojena je tužba tužitelja S.R., poništeno rješenje Apelacione komisije od 11. kolovoza 2011. godine i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku, Odlukom Odbora za zapošljavanje broj 33-000500/13 od 11. veljače 2013. godine S.R. je izabran na navedeno radno mjesto a Gradonačelnik BD BiH je 13. veljače 2013. godine donio rješenje broj UP-I-33-000178/13 o prestanku radnog odnosa apelantici. Rješenjem Apelacione komisije broj UP-II-33-000017/13 od 5. ožujka 2013. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv odluke Odbora od 11. veljače 2013. godine. U upravnom sporu, presudom Osnovnog suda BD BiH broj 96 0 U 063018 13 U od 2. travnja 2014. godine koja je potvrđena presudom Apelacionog suda BD BiH broj 96 0 U 063018 14 Už od 11. srpnja 2014. godine, tužba apelantice je odbijena kao neosnovana.
Spajanje predmeta
19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1015/14. Apelacioni navodi
20. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije kao i nekih drugih ustavnih prava (npr. pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
22. Ustavni sud zapaža da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na navodne povrede prava na pravično suđenje u postupcima popunjavanja radnih mjesta u različitim institucijama, ustanovama odnosno organima. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na opće pravilo primjenjivosti članka 6. Europske konvencije koje zahtijeva da postoji spor oko prava i obveza i da oni budu građanske prirode. Također, Ustavni sud podsjeća, na vlastitu praksu, ali i praksu Europskog suda za ljudska prava, koji stoje na izričitom stanovištu da pravo da neko konkurira na određeno radno mjesto odnosno obveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domenu «građanskih prava» zaštićenih Europskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije je navedeno da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidiranja u Ured Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim člankom 6. stavak 1. Europske konvencije. Iz toga slijedi da su apelacije u ovom dijelu inkompatibilne ratione materiae sa odredbama Europske konvencije u smislu članka 27. stavak 2. Europske konvencije» (vidi odluku Europske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg- Lothringen protiv Austrije od 14. prosinca 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stavak 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama broj AP-122/06 od 26. lipnja 2007. godine i AP-3036/06 od 17. studenog 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, imajući u vidu da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelanti žale ne potpadaju pod «građanska prava i obveze» u okviru zaštite članka 6. Europske konvencije i članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da su apelacije, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanata, Ustavni sud smatra da u tom postupku nije ni moglo doći do povrede prava apelanata na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka
1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te su stoga i ovi navodi pojedinih apelanata ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
24. U odnosu na navode nekih apelanata da im je povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, Ustavni sud iz sadržaja apelacija zaključuje da se apelanti pozivaju na navedeno pravo u vezi sa pravom na pravično suđenje. Međutim, obzirom na činjenicu da se u ovom slučaju povreda navedenih prava ne može razmatrati nezavisno od prava na pravično suđenje na koje se i apelanti pozivaju i imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju navodi apelanata o povredi prava na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u vezi sa člankom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
25. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
26. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić