Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2070/13 (D.Đ.)

Odluka donesena 18. 11. 2014.

  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2070/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. studenog 2014. godine u predmetu broj AP 2070/13, rješavajući apelaciju D.Đ., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka

c) i h), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. Đ. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 199851 11 Pžp od 2.

studenog 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 199851 11 Pr od 25. travnja 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D. Đ. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 199851 13 Pžp od 7 ožujka 2013. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 199851 11 Pr od 27. prosinca 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. D.Đ. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 14. svibnja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 199851 11 Pžp od 2. studenog 2012. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Pr 199851 11 Pr od 25. travnja 2012. godine, te protiv rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 199851 13 Pžp od 7. ožujka 2013. godine i rješenja Općinskog suda broj 65 0 Pr 199851 11 Pr od 27. prosinca 2012. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će do konačne odluke Suda, naložiti svim sudovima koji rješavaju predmete na osnovu Zakona o prekršajima FBiH da obvezno u svim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima dopuste osnovu žalbe „pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje“.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 199851 11 Pr od 25. travnja 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 199851 11 Pžp od 2. studenog 2012. godine, apelant je oglašen odgovornim za prekršaj iz članka 51. stavak 1. točka 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama u BiH, zbog čega je Općinski sud apelantu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 100,00 KM, zabranu upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od šest mjeseci ne počini novi prekršaj, zatim apelantu odredio dva kaznena boda te ga obvezao na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 70,00 KM.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Pr 199851 11 Pr od 27. prosinca 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 199851 13 Pžp od 7. ožujka 2013. godine, odbačen je zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka pravosnažno okončanog rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 199851 11 Pžp od 2. studenog 2012. godine.

4. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c) i h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1). i stavak (3). točka c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi: «(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Pr 199851 11 Pžp od 2. studenog 2012. godine

6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati točan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 199851 11 Pžp od 2. studenog 2012. godine, budući da je Općinski sud u postupku po apelantovom prijedlogu za ponavljanje prekršajnog postupka, donio rješenje broj 65 0 Pr 199851 11 Pr od 27. prosinca 2012. godine, pa se podrazumijeva da je osporavano rješenje apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. svibnja 2013. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje. U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 199851 13 Pžp od 7. ožujka 2013. godine

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obvezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, zbog čega proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

8. Apelant, također, smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Međutim, imajući u vidu da je prema praksi Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, navedeno pravo akcesorne prirode, kao i raniji zaključak Ustavnog suda da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere

11. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2070/13 (D.Đ.) | Sudska praksa | Aktio