Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3841/13 (D. B.)
Odluka donesena 18. 11. 2014.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3841/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. studenog 2014. godine u predmetu broj AP 3841/13, rješavajući apelacije Dubravka Boškovića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka a) i h), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dubravka Boškovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 011678 13 Krn 21 od 14. lipnja 2013. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dubravka Boškovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 011678 11 Krn od 19. kolovoza 2013. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 011678 13 Kv 11 od 28. kolovoza 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dubravko Bošković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Kadrija Kolić, odvjetnik iz Ilidže, podnio je 9. rujna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 011678 13 Krn 21 od 14. lipnja 2013. godine, te rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 011678 11 Krn od 19. kolovoza 2013. godine i rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 011678 13 Kv 11 od 28. kolovoza 2013. godine.
2. Rješenjem Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 011678 13 Krn 21 od 14. lipnja 2013. godine prema apelantu kao osumnjičenom ukinut je pritvor određen rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 011678 13 Krn 14 od 14. travnja 2013. godine i apelant je pušten na slobodu uz istovremeno određivanje mjera zabrane, i to zabrane sastajanja sa određenim osobama iz članka 126.a stavak 1. točka c) ZKP BiH te obveze povremenog javljanja određenom državnom organu iz članka 126.a stavak 1. točka d) ZKP BiH.
3. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 011678 11 Krn od 19. kolovoza 2013. godine, koje je potvrđeno rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 011678 13 Kv 11 od 28. kolovoza 2013. godine, utvrđeno je da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opravdanost primjene mjera zabrane prema apelantu, izrečenih rješenjem Suda BiH S1 2 K 011678 13 Krn 21 od 14. lipnja 2013. godine i to zabrane sastajanja sa određenim osobama iz članka 126.a stavak 1. točka c) ZKP BiH te obveze povremenog javljanja određenom državnom organu iz članka 126.a stavak 1. točka d) ZKP BiH.
4. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije te pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c) i h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1). i stavak (3). točka c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi: «(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Dopustivost – protek roka
6. S obzirom na to da je prema navodima u apelaciji apelantu 17. lipnja 2013. godine uručeno rešenje Suda BiH broj S1 2 K 011678 13 Krn 21 od 14. lipnja 2013. godine, te da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. rujna 2013. godine, iz navedenog proizlazi da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje predviđen člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.
Dopustivost - ratione materiae
7. Ustavni sud zapaža da je dalji predmet ove apelacije rješenje Suda BiH broj S1 2 K 011678 11 Krn od 19. kolovoza 2013. godine koje je potvrđeno rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 011678 13 Kv 11 od 28. kolovoza 2013. godine, a kojim je utvrđeno da i dalje postoje okolnosti koje ukazuju na opravdanost primjene mjere zabrane sastajanja sa određenim osobama i obveze povremenog javljanja određenom državnom organu.
8. U vezi sa navodima apelanta o povredi članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno članka 5. Evropske konvencije, Ustavni sud primjećuje da osim paušalnog navoda apelant nije naveo u čemu se ogleda povreda prava na slobodu i ličnu sigurnost koja je zagarantirana ovim članom. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da odluke koje apelant osporava ni na koji način ne pokreću pitanje prava na ličnu slobodu i sigurnost i nema ničega što bi moglo voditi zaključku da je povreda navedenih prava u konkretnom slučaju moguća, zbog čega slijedi da su navodi apelacije u vezi s povredom prava na slobodu i ličnu sigurnost ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Za utvrđivanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li postupak kontrole opravdanosti mjera zabrane predstavlja postupak u kojem je utvrđivana osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
10. U vezi s tim Ustavni sud smatra da se predmetni postupak (postupak kontrole opravdanosti mjera zabrane) ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonske opravdanosti izrečenih mjera zabrane sastajanja sa određenim osobama i obveze povremenog javljanja određenom državnom organu. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku kontrole opravdanosti izrečenih mjera zabrane sastajanja sa određenim osobama i obveze povremenog javljanja određenom državnom organu nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa taj članak u konkretnom slučaju nije primjenjiv. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od članka 6. Europske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi s povredom prava na pravično suđenje također inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Apelant, također, smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Međutim, imajući u vidu da je prema praksi Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, navedeno pravo akcesorne prirode, kao i raniji zaključak Ustavnog suda da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz članka II/3.d) i
e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. i 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić