Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3994/13 („Emi-7“ d.o.o. Zavidovići)

Odluka donesena 18. 11. 2014.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3994/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. studenog 2014. godine u predmetu broj AP 3994/13, rješavajući apelaciju „Emi-7“ d.o.o. Zavidovići , na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c) i h), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Emi-7“ d.o.o.

Zavidovići podnesena protiv presude Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 088271 10 Ps od 31. siječnja 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Emi-7“ d.o.o.

Zavidovići podnesena protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 088271 10 Ps od 11. listopada 2012. godine i rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 088271 13 Pž od 30. svibnja 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Emi-7“ d.o.o. Zavidovići (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 22. kolovoza 2013. godine apelaciju Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji nakon što se oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje, je 20. rujna 2013. godine predmet proslijedio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je podnio apelaciju protiv presude Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 088271 10 Ps od 31. siječnja 2011. godine, te protiv rješenja Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 088271 10 Ps od 11. listopada 2012. godine i rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 088271 13 Pž od 30. svibnja 2013. godine.

2. Okružni privredni sud je presudom zbog propuštanja broj 57 0 Ps 088271 10 Ps od 31. siječnja 2011. godine, donesenom u parničnom postupku radi isplate duga, obvezao apelanta da Autotransportnom poduzeću „Boro Topić“ d.o.o. Trn-Laktaši isplati dug u iznosu od 8.649,81 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, a sve u roku od 15 dana od prijema odluke.

3. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 088271 10 Ps od 11. listopada 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 088271 13 Pž od 30. svibnja 2013. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 15. veljače 2011. godine.

4. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c) i h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1). i stavak (3). točka c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi: «(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Dopustivost – protek roka

6. S obzirom na to da je prema navodima u apelaciji apelantu 5. veljače 2011. godine uručena presuda zbog propuštanja Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 088271 10 Ps od 31. siječnja 2011. godine, te da je apelacija podnesena 22. kolovoza 2013. godine, iz navedenog proizlazi da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje predviđen člankom 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

Dopustivost – ratione materiae

7. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o povredi povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postuku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta.

8. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. srpnja 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 točka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir članka 6. Europske konvencije niti u okvir članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Europskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ). Također, Ustavni sud se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza» (vidi odluke Europskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. srpnja 1989. godine stavak 41; kao i H. protiv Francuske od 24. listopada 1989. godine, stavak 47.). Stoga slijedi da je apelacija,u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3994/13 („Emi-7“ d.o.o. Zavidovići) | Sudska praksa | Aktio