Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4270/13 (D. D.)

Odluka donesena 18. 11. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4270/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. studenog 2014. godine u predmetu broj AP 4270/13, rješavajući apelaciju Dragana Džinića, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c) i h), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Džinića podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 107422 10 Pr od 15. svibnja 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 107422 12 Pžp od 17. srpnja 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Džinića podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 107422 12 Pvlp od 12. prosinca 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Džinić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 17. listopada 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Pr 107422 10 Pr od 15. svibnja 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Pr 107422 12 Pžp od 17. srpnja 2012. godine, te protiv rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 107422 12 Pvlp od 12. prosinca 2012. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Pr 107422 10 Pr od 15. svibnja 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 71 0 Pr 107422 12 Pžp od 17. srpnja 2012. godine, apelant je oglašen odgovornim za prekršaje iz članka 36. stavak 1. i članka 158. stavak 2. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putevima u BiH, zatim Osnovni sud je apelantu za navedene prekršaje utvrdio novčane kazne u iznosu od po 100,00 KM i izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 150,00 KM, te za prekršaj iz članka 36. stavak 1. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na putevima u BiH, apelantu odredio jedan kazneni bod.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 Pr 107422 12 Pvlp od 12. prosinca 2012. godine, odbačen je zahtjev apelanta za ponavljanje prekršajnog postupka, iz razloga što činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva nisu podobne da se na osnovu istih dozvoli ponavljanje postupka.

4. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c) i h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1). i stavak (3). točka c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi: «(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

a) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Dopustivost – protek roka

6. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati točan datum kada je apelantu dostavljeno rješenje Okružnog suda broj 71 0 Pr 107422 12 Pžp od 17. srpnja 2012. godine, budući da je Osnovni sud u postupku po apelantovom prijedlogu za ponavljanje prekršajnog postupka donio rješenje broj 71 0 Pr 107422 12 Pvlp od 12. prosinca 2012. godine, pa se podrazumijeva da je osporavano rješenje apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. listopada 2013. godine, proizlazi da je, u ovom dijelu, podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje. Dopustivost – ratione materiae

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanta, odnosno osnovanosti krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obvezama, odnosno osnovanosti krivične optužbe, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uvjeti da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, zbog čega proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4270/13 (D. D.) | Sudska praksa | Aktio