Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4601/14 (D. M.)

Odluka donesena 18. 11. 2014.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4601/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. novembra 2014. godine u predmetu broj AP-4601/14, rješavajući apelacije Dragiše Mišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacija Dragiše Mišića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 011668 14 Kž 3 od 8. oktobra 2014. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 11 0 K 011668 14 K 2 od 27. augusta 2014.

godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragiša Mišić (u daljnjem tekstu: apelant) koji se trenutno nalazi u pritvoru u Kazneno-popravnom zavodu Tunjice Banja Luka, kojeg zastupa Simo Tošić, advokat iz Banja Luke, podnio je 27. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 011668 14 Kž 3 od 8. oktobra 2014. godine i rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 011668 14 K 2 od 27. augusta 2014. godine. Apelant je također postavio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom traži od Ustavnog suda da utvrdi da do okončanja postupka po apelaciji apelant ne može biti upućen na izdržavanje kazne zatvora, nego da ima boraviti u pritvoru, u pritvorskoj jedinici KPZ Tunjice Banja Luka.

2. Rješenjem Okružnog suda, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda, odbačena je kao neblagovremena žalba koju je apelant podnio protiv presude Okružnog suda broj 11 0 K 011668 14 K 2 od 12. juna 2014. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je ukazao da je apelantovom branitelju presuda Okružnog suda protiv koje je podnio žalbu dostavljena 10. jula 2014. godine, a apelantu je dostavljena 11. jula 2014. godine. U presudi je, u pouci o pravnom lijeku, naznačeno da nezadovoljne stranke imaju pravo podnijeti žabu u roku od 15 dana od dana prijema presude, u skladu s članom 306. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske ( „Službeni glasnik RS“: broj 53/12; u daljnjem tekstu: ZKP RS). S obzirom da je apelantov branitelj žalbu protiv presude Okružnog suda broj 11 0 K 011668 14 K 2 od 12. juna 2014. godine predao neposredno sudu 20. augusta 2014. godine, dakle nakon što je protekao rok za njeno podnošenje, Okružni sud je žalbu odbacio kao neblagovremenu na temelju odredbe člana 325. ZKP RS.

3. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud na temelju stanja u spisu zapaža da apelant nije protiv presude Okružnog suda broj 11 0 K 011668 14 K 2 od 12. juna 2014. godine izjavio žalbu u propisanom roku, odnosno da je žalba podnesena nakon što je protekao rok za njeno podnošenje, te da stoga nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu.

7. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4601/14 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio