Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4138/13 (R. Š.,„Strauss B-H“ d.o.o. Sarajevo, u likvidaciji)
Odluka donesena 18. 11. 2014.
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4138/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. novembra 2014. godine, u predmetu broj AP-4138/13, rješavajući apelacije Rajka Šobota i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Rajko Šobot, protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 122268 13 Pžp od 12. jula 2013. godine;
„Strauss B-H“ d.o.o. Sarajevo, u likvidaciji, protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Pr 035631 13 Pžp od 3.
septembra 2013. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4138/13 Rajko Šobot (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 4. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 Pr 122268 13 Pžp od 12. jula 2013. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za prekršaje iz člana 34. stav 1. Zakona o osnovima bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH i člana 24. Zakona o javnom redu i miru, pa mu je izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 620,00 KM. Naime, u toku postupka je utvrđeno da je pravilno u konkretnom slučaju odlučio prvostepeni sud, jer je u trenutku uzimanja generalija svjedoka S.B., apelant samovoljno napustio sudnicu, te je na taj način sam apelant onemogućio da se u odnosu na tog svjedoka i svjedoka predloženih od strane apelanta, provede dokazni postupak u smislu čl. 268. i 269. ZKP, koje odredbe su preuzete na osnovu člana 8. Zakona o prekršajima. Također, utvrđeno je da su u tom smislu i neosnovani apelantovi navodi da Zakonom o prekršajima nije propisano postupanje suda u slučaju napuštanja sudnice, te da je u predmetnom slučaju sud nezakonito postupio. Najzad, utvrđeno je da je nakon provedenog postupka, prvostepeni sud ispravno utvrdio da su se u apelantovim radnjama ostvarila obilježja pomenutih prekršaja, radi čega ga je i oglasio odgovornim.
2. AP-4600/13 „Strauss B-H“ d.o.o. Sarajevo, u likvidaciji (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa „Marić & Co“ Advokatsko društvo d.o.o. Sarajevo, podnio je 11. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Pr 035631 13 PŽP od 3. septembra 2013. godine. U postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant i E.V. kao odgovorno lice su proglašeni krivim za prekršaj iz člana 6. st. 1. i 2. tačka a) Zakona o carinskim prekršajima BiH, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 KM, dok je odgovornom licu izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 KM. Također, u smislu člana 19. stav 1. predmetnog zakona, apelantu i odgovornom licu je izrečena zaštitna mjera oduzimanja robe, te je ista je predata u korist države BiH, kako je to precizirano u dispozitivu prvostepenog rješenja. Dakle, u toku postupka je utvrđena prekršajna odgovornost apelanta i odgovornog lica izvan svake razumne sumnje, na osnovu dokaza prezentiranih od strane predstavnika ovlaštenog organa, iskaza svjedoka A.M., nalaza i mišljenja „Sistem Qualitas Pale“ d.o.o. i vještaka D.F., te dokaza objektivne prirode prezentiranih na usmenom pretresu. Naime, provedenim dokazima je utvrđeno da sporna kafa prema obliku, krupnoći i boji zrna-uzorak kafe, odgovara karakteristikama pržene kafe tarifnog stava 09012100 sa stopom carine 10% i akcizom 3 KM/g, a ne sirovoj-neprženoj kafi trgovačkog naziva „Vietnam Robusta Steamed“ tarifnog stava 09011100 sa stopom carine 5% i akcizom od 1,5 KM/g. Konačno, utvrđeno je da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio prigovor apelanta i odgovornog lica da pravno lice „Sistem Qualitas Pale“ d.o.o. nema akreditaciju da može obaviti vještačenje, obzirom da se radi o ustanovi koja ispunjava sve uslove da bi obavila takvu vrstu vještačenja. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4138/13. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u predmetnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih navedenim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić