Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4710/14 (E. Đ.)
Odluka donesena 18. 11. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4710/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
18. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 18. novembra 2014. godine, u predmetu broj AP-4710/14, rješavajući zahtjev Edine Đozo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Edine Đozo za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Edina Đozo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, a koju zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 3. novembra 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 015772 12 Gž od 27. avgusta 2014. godine, zaključka Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 258055 12 I od 31. marta 2014. godine, rješenja Zemljišno knjižnog ureda Općinskog suda (u daljnjem tekstu: Zemljišnoknjižni ured) broj 065-0-Dn-12-010 438 od 28. maja 2012. godine i rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 258055 12 I od 22. maja 2012. godine.
2. Moja banka d.d. (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnijela je 16. maja 2012. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave u skladu sa članom 29. Zakona o izvršnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZIP) na izvršenikovim nekretninama. Iz prijedloga za izvršenja proizilazi da je tražilac izvršenja sa „POWER TEAM“ d.o.o., kao korisnikom kredita, zaključio ugovor o dugoročnom kreditu, te da je kao obezbjeđenje otplate nastale po ovom kreditu dostavljena mjenica Naima Đoza (u duljenjem tekstu: izvršenik, apelanticin suprug), na osnovu koje je izvršenik, apelanticin suprug, 10. maja 2012. godine bio obavezan platiti tražiocu izvršenja označeni novčani iznos. Kako izvršenik, apelanticin suprug, nije izmirio dug na dan dospijeća mjenice, tražilac izvršenja je protestvovao mjenicu. Obzirom da izvršenik, apelanticin suprug, nije izmirio obavezu po protestvovanoj mjenici, tražilac izvršenja je predložio da se odredi izvršenje radi namirenja potraživanja u označenom iznosu na nekretninama izvršenika, apelanticnog supruga, upisanim u označenom Z.K. ulošku u vlasništvu apelanticinog supruga sa dijelom 1/1, te da se izvrši zabilježba u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine, te namirenjem tražioca izvršenja.
3. Općinski sud je rješenjem broj 65 0 I 258055 12 I od 22. maja 2012. godine dozvolio predloženo izvršenje.
4. Zemljišno knjižni ured je rješenjem broj 065-0-Dn-12-010 438 od 28. maja 2012. godine odredio u označenom z.k. ulošku zabilježbu postupajući po zaključku Općinskog suda broj 65 0 I 2588055 12 I od 22. maja 2012. godine i rješenju Općinskog suda broj 65 0 I 2588055 12 I od 22. maja 2012. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da su je na temelju uvida u označeni Z.K. uložak utvrđeno da je izvršenik, apelanticin suprug, upisan kao vlasnik označenih nekretnina sa 1/1 dijela, te da utvrđeno da su ispunjeni uslovi iz člana 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o ZK).
5. Apelantica je protiv rješenja Zemljišnoknjižnog ureda izjavila žalbu 22. maja 2012. godine.
6. Izvršenik, apelantičin suprug, označen kao prodavac, i S.T. i A.T, označeni kao kupci, u prisustvu apelantice, a u daljem tekstu svi zajedno nazvani ugovorne strane, zaključili su 3. avgusta 2012. godine, predugovor o kupoprodaji bliže označenih nekretnina u označenom z.k. ulošku. U predugovoru je, pored ostalog, označeno da su se ugovorne strane obratile sa zahtjevom za zaključenje predugovora o kupoprodaji nekretnina, da je notar upozorio da je u označenom z.k. ulošku izvršena zabilježba izvršenja, kao i apelanticine žalbe na rješenje Zemljišnoknjižnog ureda od 28. maja 2012. godine.
7. Apelantica i izvršenik, njen suprug, podnijeli su Zemljišnoknjižnom uredu 7. avgusta 2012. godine zahtjev za uknjižbu prava vlasništva ne nekretninama u označenom z.k. ulošku a na osnovu tabularne izjave apelnticinog supruga izvršenika, ovjerene kod označenog notara, 2. avgusta 2012. godine.
8. Zemljišno knjižni ured je rješenjem broj 065-0-DN-12 15467 od 31. avgusta 2012. godine na osnovu označene tabularne izjave od 2. avgusta 2012. godine dozvolio uknjižbu prava vlasništva na bliže označenim nekretninama upisanim u označenom z.k. ulošku sa ½ dijela u korist apelantice, a koje su bile dotadašnje vlasništvo 1/1 dijela izvršenika, apelanticinog supruga.
9. Zemljišnoknjižni ured je rješenjem broj 065-0-Dn II-12-17537 od 7. septembra 2012. godine na osnovu predugovora o kupoprodaji nekretnina, obrađenog od označenog notara, od 3. avgusta 2012. godine dozvolio upis predugovora o kupoprodaji bliže označenih nekretnina upisanih u označeni z.k. uložak, dosadašnje vlasništvo izvršenika, apelanticinog supruga sa ½ dijela i apelantice sa ½ dijela, u korist: S.T sa ½ dijela i A.T. sa ½ dijela.
10. Apelantica je 18. februara 2013. godine, kao suvlasnik nekretnina upisanih u označeni z.k. uložak, izjavila prigovor protiv rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 258055 12 I od 22. maja 2012. godine. Apelantica je istakla da predmetna nekretnina predstavlja njenu i imovinu izvršenika, apelanticinog supruga sa pravom suvlasnika od ½ dijela, da se radi o imovini koja je stečena za vrijeme trajanja braka odnosno bračnoj stečevinu pa da sud nije ni mogao donijeti rješenje o izvršenju kojim se dira u njena prava.
11. Općinski sud je zaključkom broj 65 0 I 258055 12 I od 31. marta 2014. godine apelanticu, kao treće lice, uputio da pred nadležnim sudom pokrene parnicu radi dokazivanja da je izvršenje na bliže označenoj nekretnini, na kojoj je suvlasnik sa ½ dijela nedopušteno. U obrazloženju zaključka je ukazano da je apelantica, kao treće lice, upućena da svoja prava ostvaruje u parnici shodno članu 52. u vezi sa članom 53. ZIP jer u toku postupka nije pružila dokaze kojim bi dokazala opravdanost svog prigovora kao što su pravosnažna presuda, javna isprava ili privatna isprava ovjerena u skladu sa zakonom. Nadalje, iz obrazloženja zaključka proizilazi da je utvrđeno da je rješenje o izvršenju donijeto 22. maja 2012. godine, da je po službenoj dužnosti dostavljeno Zemljišnoknjižnom uredu radi zabilježbe shodno članu 72. ZIP. Također, utvrđeno je da je nakon donošenja ovog rješenja tj. 2. avgusta 2012. godine dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist apelantice sa dijelom ½. Najzad, ukazano je da će izvršni postupak biti nastavljen a shodno članu 72. stav 3. ZIP.
12. Apelantica je Općinskom sud 30. aprila 2014. godine podnijela tužbu protiv tražioca izvršenja kao tuženog „radi proglašenja da izvršenje nije dopušteno“. Apelantica je zatražila i donošenje „rješenja kojim se odlaže izvršenje i određuje sudska mjera osiguranja u skladu sa članom 269. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) jer je dokazala da je suvlasnik predmetne nekretnine sa dijelom ½ i jer postoji opasnost da bi protivnik osiguranja mogao raspolagati sa nekretninama i na drugi način uticati na njena prava. Prema stanju spisa ovaj postupak još nije okončan.
13. Kantonalni sud je rješenjem broj 09 0 Dn 015772 12 Gž od 27. avgusta 2014. godine apelanticnu žalbu protiv rješenja Zemljišnoknjižnog ureda broj 065-0-Dn-12-010 438 od 28. maja 2012. godine odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. Kantonalni sud je zaključio da je osporeno rješenje donijeto u skladu sa članom 43. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama obzirom da je donijeto na temelju zahtjeva i na osnovu rješenja Osnovnog suda broj 65 0 I 258055 12 I od 22. maja 2012. godine. Nadalje, ukazano je da se u postupku upisa u zemljišnu knjigu, zemljišnoknjižni ured ograničava samo na ispitivanje formalnih pretpostavki za upis, te da nije ovlašten raspravljati o eventualnom sporu o knjižnom pravu. Nadalje, Kantonalni sud ukazao da je u postupku vođena zemljišnih knjiga sud dužan omogućiti ostvarivanje upisa u skladu sa odredbama Zakona o ZK, kao i da apelantica nije dovela u pitanje činjenicu postojanja izvršenja, čija zabilježba je osporenim rješenjem i izvršena. Najzad, Kantonalni sud je istakao da pitanje prava i veličine prava na nekretninama može cijeniti parnični odnosno vanparnični sud u postupku po tako izjavljenom zahtjevu apelantice, ali ne i zemljišnoknjižni ured odlučujući po prijedlogu za upis zabilježbe o postojanju činjenice izvršenog postupka.
14. Apelantica tvrdi da joj je osporenim rješenjima Općinskog i Kantonalnog suda, kao i Zemljišnoknjižnog ureda, te zaključkom Općinskog sud povrijeđeno pravo iz člana I/2 i II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prava iz člana II/3. e) i k), te iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, kao i prava iz člana 6. stav 1., čl. 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te iz člana 1. Protokola broj 1. i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
15. Apelantica tvrdi da su joj navedena prava povrijeđena osporenim rješenjem Općinskog suda o izvršenju, rješenjem Zemljišno knjižnog ureda, te rješenjem Kantonalnog suda po njenoj žalbi na rješenje zemljišnoknjižnog ureda jer je u ovim postupcima zanemarena odlučna činjenica da je izvršenje određeno na imovini na kojoj ona ima ½ suvlasničkog djela. S tim u vezi apelantica je istakla da imovina odnosno nekretnine na kojim je određeno izvršenje predstavlja bračnu tečevinu, te da se shodno članu 252. Porodičnog zakona FBiH, tj. po sili zakona smatra imovinom bračnih drugova na kojoj svako od njih ima ½ suvlasničkog dijela. Shodno navedenom, apelantica smatra da je, bez obzira na činjenicu da je u vrijeme donošenja osporenog rješenja o izvršenju kao i rješenje o njegovoj zabilježbi, izvršenik apelanticin suprug bio uknjižen na predmetnim nekretninama sa 1/1 dijela, sud bio obavezan da prije njihovog donošenja utvrdi da li su predmetne nekretnine vlasništvo njenog supruga izvršenika sa 1/1 dijela. U prilog ovih navoda apelantica ukazuje da je članom 69. stav 1. ZIP određeno da predmet izvršenja može biti samo nepokretnost kao cjelina, te da je članom 252. stav 3. Porodičnog zakona FBiH, određeno da ukoliko je u zemljišnim knjigama kao vlasnik imovine koja predstavlja bračnu stečevinu uknjižen samo jedan bračni partner, drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama FBiH. Također, apelantica ukazuje i da ugovor o dugoročnom kreditu po kom je izvršenik apelanticin suprug potpisao mjenicu kao sredstvo obezbijeđenja, a slijedom čega je i dozvoljeno izvršenje na nekretninama koje predstavljaju njihovu bračnu stečevinu, a nakojim već po samo zakonu ima 172 suvlasničkog djela, ne predstavlja obavezu preduzetu radi podmirenja tekućih potreba bračne zajednice, kao i ni obavezu za koju prema zakonu odgovaraju zajednički oba bračna partnera. Apelantica je istakla da je na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog ureda uknjižena kao suvlasnik predmetnih nekretnina sa ½ dijela, kao i da je izvršena zabilježba predugovora koji je zaključila o prodaji svog suvlasničkog djela. Sve navedeno, po njenom mišljenju potpuno je zanemario i Kantoni sud odlučujući po žalbi na rješenje Zemljišnoknjižnog ureda o zabilježbi rješenja o izvršenju, a zbog čega neprihvatljivim smatra zaključak ovog suda da Zemljišno knjižni ured u postupku zabilježbe nije ovlašten raspravljati o eventulanom sporu o knjižnom pravu, već samo o formalnim pretpostavkama za upis. Ovo tim prije, što je, kako tvrdi, Zemljišno knjižni ured donio rješenje o zabilježbi rješenja o izvršenju i pored svih dokaza koje je dostavila o suvlasništvu, a na što je izričito i ukazano u žalbi. Najzad, u prilog svojih navoda apelantica je ukazala i na odluku Ustavnog sud broj AP 1086/04 od 2. decembra 2008. godine.
16. Nadalje, apelantica smatra da su joj navedena prava povrijeđena i osporenim zaključkom Općinskog suda kojim je odbijena njen prigovor trećeg lica protiv osporenog rješenja o izvršenju i kojim je upućena na pokretanje parnice. S tim u vezi apelantica je istakla da je „apsurdan“ zaključak ovog suda da nije dostavila dokaz na kojem zasniva opravdanost istog. Apelantica tvrdi da je dostavila javnu ispravu, izvod iz matične knjige vjenčanih, rješenje Zemljišnoknjižnog ureda da je uknjižena kao suvlasnik sa 1/2 dijela na nekretninama koje su predmet izvršenja, kao i rješenje Zemljišnoknjižnog ureda kojim je izvršena zabilježba predugovora kojim svoj suvlasnički dio na predmetnim nekretninama prodaje, a zbog čega smatra da je Općinski sud proizvoljno tumačio i potpuno zanemario član 64. Zakona o ZK, kao i relevantne odredbe Porodičnog zakona FBiH.
17. Najzad, apelantica je istakla da je „izlučnom tužbom“ pokrenula parnični postupak pred Općinskom sudom protiv tražioca izvršenja 31. aprila 2014. godine, te da je istom zatražila određivanje sudske mjere osiguranja. Apelantica tvrdi da iz „neshvatljivih razloga“ Općinski sud ni nakon šest mjeseci nije zakazao pripremno ročište, a čime su na grub način prekršena njena prava na pravično i efikasno suđenje.
18. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica je istakla da joj u postupku pred redovnim sudovima bilo onemogućeno da ostvari zaštitu svojih zakonskih i ustavnih prava na suvlasničkom dijelu u cilju sprečavanja prinudne prodaje, kao i da je iskoristila sve raspoložive pravne lijekove. Shodno navedenom, apelantica smatra da su, u cilju sprečavanja nenadoknadivih štetnih posljedica po njenu imovinu koja bi nastupila prinudnom prodajom predmetnih nekretnina na temelju nezakonitih i neustavnih rješenja redovnih sudova, ispunjeni uslovi za određivanje privremene mjere kojom se obustavlja prinudna prodaja na njenom suvlasničkom dijelu po osporenom rješenju o izvršenju.
19. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
20. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
21. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
22. U suštini, apelanticini razlozi za donošenje privremene mjere svode se na tvrdnju da je osporeno rješenje o izvršenju nezakonito i neustavno, pa shodno navodnom da bi prinudnom prodajom nekretnina na kojim, kako navodi, nesporno ima suvlasnički dio ½, po nju nastale nenadoknadive štetne posljedice. Pri tom, iz aplenticinih navoda, kao ni dokumenata predočenih Ustavnom sudu, nije moguće zaključiti da li je u konkretnom slučaju proveden i postupak utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine koji, shodno relevantnim odredbama ZIP prethodi donošenju zaključka o prodaji, kao ni da je zaključak o prodaji predmetnih nekretnina i donijet. Nadalje, apelantica je i sama istakla da je pokrenula parnični postupak pred nadležnim sudom u kom je zatražila i donošenje sudske mjere osiguranja zabrane raspolaganja predmetnim nekretninama u smislu člana 269. ZPP do okončanja predmetnog postupka. Činjenica da o ovom njenom zahtjevu nije odlučeno ni, kako je navela, nakon šest mjeseci, još uvijek ne može biti dovoljan razlog za određivanje privremene mjere u postupku pred Ustavnim sudom, obzirom da apelantica ne tvrdi da je okončan postupak utvrđivanja vrijednosti predmetnih nekretnina, kao i da je donijet zaključak o njihovoj prodaji. Shodno navedenom, te imajući u vidu da se apelanticine tvrdnje o neustavnosti i nezakonitosti osporenog rješenja o izvršenju tiču merituma spora o kojim Ustavni sud ne može odlučivati u postupku izdavanja privremene mjere, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
23. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
24. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić