Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4858/11 (J. M.)
Odluka donesena 18. 11. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Povrat stana
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
Predmeti (1)
AP-4858/11
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4858/11, rješavajući apelaciju Jusufa Mujića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b) i člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. novembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Jusufa Mujića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli pod brojem 032 0 P 08 001608, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 006506 13 Gž od 26. jula 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Jusuf Mujić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bukinja podnio je 21. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka, koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Apelant je dopunio apelaciju 30. marta 2012. godine, 22. marta i 3. septembra 2013. godine. Apelant je 18. juna 2012. godine podnio zahtjev za izdavanje privremene mjere kojom bi se utvrdila povreda člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 7. Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, naložilo Općinskom sudu da u roku od 60 dana po prijemu obavijesti od Ustavnog suda obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama kako bi apelant ostvario svoja prava, te ukoliko Općinski sud ne preduzme potrebne mjere u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i zakonom, Ustavni sud će donijeti konačnu odluku po predmetnoj apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09, u daljnjem tekstu: prethodna Pravila), koja su važila u relevantnom periodu, od Općinskog suda zatraženo je 13. januara 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također je 4. septembra 2014. godine, na osnovu člana 23. st. 1. i 2. važećih Pravila Ustavnog suda, od Općine Tuzla i Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo da dostave odgovore na apelaciju a od Općinskog suda da dostavi odgovor na apelaciju i dopune apelacija, te da dostavi spis broj 32 0 P 006506 08 P.
3. Općinski sud je 24. januara 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju, Općina Tuzla, koju je zastupalo Općinsko pravobranilaštvo, 11. septembra 2014. godine, a Kantonalni sud 12. septembra 2014. godine. Općinski sud je 10. septembra 2014. godine dostavio traženi spis.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 25. aprila 2008. godine podnio Općinskom sudu tužbu radi vraćanja u posjed stana u Ulici 21. decembra broj 1, naselje Bukinje, Tuzla, u skladu sa članom II/3.f) Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene), protiv načelnika Općine Tuzla Jasmina Imamovića, pomoćnika načelnika Službe za stambene poslove Faruka Ajaza i Službe za stambene poslove Općine Tuzla.
6. Tužba je vraćena apelantu na ispravku i dopunu rješenjem Općinskog suda od 22. augusta 2008. godine, te je apelant 1. septembra 2008. godine podnio dopunjenu tužbu.
7. Tužba i podnesak uređene tužbe su vraćeni apelantu na ispravku i dopunu rješenjem Općinskog suda od 10. marta 2009. godine, te je apelant 17. marta 2009. godine podnio dopunjenu tužbu.
8. Apelant je 1. februara 2012. godine dostavio Općinskom sudu dopunu tužbe.
9. Općinski sud je 11. jula 2012. godine dostavio tužbu na odgovor Službi za stambene poslove Općine Tuzla, a 7. augusta 2012. godine načelniku Općine Tuzla. Služba za stambene poslove Općine Tuzla je u podnesku dostavljenom Općinskom sudu 20. jula 2012. godine navela da ne može biti stranka u postupku, niti može sama sebe zastupati, jer nije samostalno pravno lice, te predložila da se tužba odbaci kao neuredna. Općinsko pravobranilaštvo Tuzla, kao zakonski zastupnik Općine Tuzla i njenih organa, 31. augusta 2012. godine dostavilo je odgovor na tužbu. Navedeni podnesci su 8. septembra 2012. godine uručeni apelantu.
10. Apelant je 13. septembra 2012. godine dostavio Općinskom sudu „reagiranje na odgovore na tužbu“.
11. Tužba je vraćena apelantu na ispravku i dopunu rješenjem Općinskog suda od 3. januara 2013. godine, te je apelant 16. januara 2013. godine podnio ispravku i dopunu tužbe.
12. Općinski sud je donio Rješenje broj 32 0 P 006506 08 P od 29. marta 2013. godine kojim se proglasio apsolutno nenadležnim za rješavanje po apelantovoj tužbi, ukinuo provedene radnje u postupku i tužbu odbacio. U obrazloženju rješenja Općinski sud je citirao odredbe čl. 1. i 16. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), član 4. Zakona o prestanku primjene i član 1. stav 1. Zakona o upravnom postupku FBiH, te zaključio da za rješavanje predmetnog apelantovog zahtjeva nije nadležan sud, već nadležni organ uprave.
13. Apelant je 8. aprila 2013. godine podnio žalbu protiv prvostepenog rješenja, te je Općinski sud 4. jula 2013. godine dostavio cjelokupni spis Kantonalnom sudu na postupanje po apelantovoj žalbi.
14. Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 P 006506 13 Gž od 26. jula 2013. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na dom iz člana II/3.f) i člana 8. Evropske konvencije. Apelant navodi da je od dana podnošenje tužbe do dana podnošenja apelacije prošao veoma dug i nerazuman rok, više od tri godine, te da je od apelanta dva puta traženo da dopuni tužbu. Apelant ističe da je neuka stranka i da neznanje i neukost stranke u postupku ne bi trebali da budu na štetu prava koja mu pripadaju.
b) Odgovori na apelaciju
16. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u cijelosti ostaje kod razloga i stavova iznesenih u svom rješenju, jer smatra da je ono doneseno uz pravilnu primjenu odgovarajućih propisa procesnog i materijalnog prava, kao i uz poštivanje apelantovih prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 24. januara 2012. godine naveo tok događaja u predmetu. Istaknuto je da je u Općinskom sudu veliki broj starih neriješenih predmeta, te da će se 2012. godine (kada je dostavljen odgovor na apelaciju), kao i protekle četiri godine donositi plan rješavanja starih predmeta, te će nakon usvajanja plana u februaru 2012. godine apelant moći dobiti informacije o tome kada bi predmet trebalo da bude uzet u rad. Dalje, Općinski sud je u izjašnjenju od 10. septembra 2014. godine naveo da je postupak po apelantovoj tužbi pravosnažno okončan donošenjem procesne odluke, odnosno bez meritornog odlučivanja. Stoga, smatra da je, rješavajući apelantovu tužbu, postupao u skladu sa odredbama ZPP i da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku, niti su povrijeđene odredbe Zakona o prestanku primjene.
18. Općina Tuzla je u odgovoru na apelaciju navela da su predmetna rješenja bila zasnovana na zakonu, te da apelantovi navodi da je izuzetno siromašan i da nije mogao angažirati advokata nisu bili od utjecaja na drugačije rješenje predmetne pravne stvari, posebno zbog toga što u tužbi apelant nije istaknuo tužbeni zahtjev koji bi glasio na novčano potraživanje iznosa koji je uložen za renoviranje i adaptaciju predmetnog stana.
V. Relevantni propisi
19. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u tekstu koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 16. st. 1. i 2.
Sud u toku cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost.
Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ vlasti, oglasit ce se nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.
VI. Dopustivost
20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
22. Prema članu 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
23. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u „razumnom roku“, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da predmetni postupak nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. Stoga je, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija bila dopustiva. U međuvremenu predmetni postupak je pravosnažno okončan 26. jula 2013. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na dom iz člana II/3.f) i člana 8. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
28. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Analiza dužine trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju postupak je pokrenut tužbom pred Općinskim sudom 25. aprila 2008. godine, te je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 P 006506 13 Gž od 26. jula 2013. godine. Cjelokupni postupak odlučivanja o apelantovom tužbenom zahtjevu, koji je u konačnici odbačen zbog apsolutne nenadležnosti suda, trajao je više od pet godina.
30. Ustavni sud uočava da je apelant pokrenuo parnični postupak radi povrata predmetnog stana u posjed. Ustavni sud, prema stanju spisa, ne nalazi da je u postupku bilo složenih činjeničnih i pravnih pitanja koja je trebalo raspraviti, te konstatira da složenost predmeta nema utjecaja na njegovu dužinu.
31. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je apelant, nakon podnošenja tužbe, po pozivu suda blagovremeno uređivao i dopunjavao tužbeni zahtjev. Navedene apelantove radnje su bile izvršene u skladu sa njegovim pravima propisanim relevantnim zakonskim odredbama i nisu bilo usmjerene na odugovlačenje postupka, te, stoga, Ustavni sud smatra da, u okolnostima konkretnog slučaja, apelantov doprinos ukupnom trajanju postupka po njegovoj tužbi u periodu od pet godina nije bio odlučujući.
32. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o postupku u kojem je apelant zatražio da mu se izvrši povrat stana u skladu sa Zakonom o prestanku primjene. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, shodno relevantnim odredbama ZPP, obaveza suda nakon prijema tužbe i odgovora na tužbu bila da utvrdi da li raspravljanje o apelantovom zahtjevu spada u sudsku nadležnost ili ne na šta sud pazi po službenoj dužnosti (član
16. ZPP). Ustavni sud zapaža da je Općinski sud dvaput vraćao tužbu apelantu na ispravku i dopunu, a zatim, četiri godine nakon podnošenja tužbe, proslijedio tužbu na odgovor tuženim. U daljem periodu od godinu dana Općinski sud je ponovo tražio od apelanta dopunu i ispravku tužbe, te na kraju donio svoju odluku. Nakon toga, Kantonalni sud je donio odluku po žalbi u relativno kratkom vremenu (u roku od mjesec dana od dostavljanja spisa). Imajući u vidu navedeno i činjenicu da je prvostepeni postupak ukupno trajao pet godina, i pored činjenice da je žalbeni postupak trajao kraće od mjesec dana računajući od dana dostave spisa Kantonalnom sudu, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja Općinski sud nije djelotvorno kontrolirao postupak, niti je iskoristio ovlaštenja koja su mu bila na raspolaganju u skladu s relevantnim odredbama ZPP, te da dužina konkretnog postupka posmatrana u cjelini ne zadovoljava standard „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome Ustavni sud napominje da Općinski sud nije ponudio relevantne razloge koji bi opravdali trajanje postupka u periodu od pet godina. Veliki broj predmeta i njihovo hronološko rješavanje, prema ocjeni Ustavnog suda, nisu opravdani razlozi, pogotovo u situaciji kada je Općinski sud na osnovu materijalnog propisa, Zakona o prestanku primjene, donio odluku nakon pet godina, i to tako što je apelantovu tužbu odbacio zbog apsolutne nenadležnosti suda (mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 9/08 od 13. maja 2010. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba, tačka 39).
33. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na dom
34. Apelant je ukazao na povredu prava na dom iz člana II/3.f) i člana 8. Evropske konvencije, ali ničim nije ukazao da je ova povreda u konkretnom slučaju učinjena i moguća, te Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode u vezi s povredom prava iz člana II/3.f) i člana 8. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je parnični postupak pred prvostepenim sudom radi povrata predmetnog stana u posjed trajao pet godina i kada se ta dužina može u cijelosti staviti na teret nadležnom Općinskom sudu, pogotovo zbog toga što je na kraju apelantova tužba odbačena usljed apsolutne nenadležnosti suda.
36. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić