Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3893/13 (S. D.)

Odluka donesena 18. 11. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3893/13

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 11. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3893/13, rješavajući apelaciju Slobodana Dobraša, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b, člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. novembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Slobodana Dobraša.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi u Osnovnom sudu u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 Mal 046159 06 Mal.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 Mal 046159 06 Mal, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Slobodanu Dobrašu u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Slobodan Dobraš (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 12. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 Mal 046159 06 Mal.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 26. maja 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. juna 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je posredstvom punomoćnika 18. jula 2006. godine pokrenuo parnični postupak protiv «Nešković osiguranja» a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete, vsp. 2.835,00 KM. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem 71 0 Mal 046159 06 Mal.

6. Apelant je naveo da je Osnovni sud dostavio tužbu tuženom na odgovor (nije preciziran datum).

7. Apelant je podnescima od 27. septembra 2011. godine, 20. avgusta 2012. godine i 14. juna 2013. godine urgirao kod Osnovnog suda da zakaže pripremno ročište.

8. Iz predočenih dokumenata proizilazi da predmetni postupak nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, naveo da je od dana podnošenja tužbe do dana pisanja apelacije proteklo više od sedam godina, a sud je preduzeo samo jednu radnju sa ciljem odlučivanja o podnesenoj tužbi, odnosno dostavio je tužbu tuženom na odgovor. Pored toga, apelant je istakao da prvostepeni sud do dana podnošenja apelacije nije zakazao pripremno ročište u konkretnom predmetu, odnosno nije postupio u skladu sa odredbama čl. 10, 69, 70 i 75 Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu da je od podnošenja tužbe prošlo više od sedam godina (do podnošenja apelacije), apelant potražuje i naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 1.000,00 KM za svaku godinu prekoračenog razumnog roka.

b) Odgovor na apelaciju

10. Postupajući sudija Osnovnog suda je u odgovoru na apelaciju naveo „da je predmetnim spisom zadužen 30. avgusta 2013. godine, kada [...] je formiran Mal referat sa više od 3.000 predmeta“. Dalje, postupajući sudija Osnovnog suda je istaknuo da je „razlog zbog kojeg predmetni spis nije okončan [...] izuzetno veliki broj Mal predmeta kojim [je] zadužen tek u oktobru 2013. godine, a samim tim i relativno kratak period za postupanje, te činjenica da je Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine formirao plan rješavanja starih predmeta za 2014. godinu, koji predstavlja prioritet u rješavanju, a u koji predmetni spis nije uvršten“.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.

3. Odgovor na tužbu

a) Odgovor na tužbu i njena sadržina Član 70.

Po prijemu tužbe sa prilozima tuženi je dužan da, najdocnije u roku od 30 dana, dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.

Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud će poučiti tuženog o obavezi iz stava 1. ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

4. Pripremno ročište

a) Opšte odredbe Član 75.

Po prijemu odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.

Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud će zakazati pripremno ročište po isteku roka za podnošenje odgovora na tužbu.

Datum održavanja pripremnog ročišta sud će, po pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

Pripremno ročište održaće se, po pravilu, najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak još uvijek nije okončan ni nakon osam godina, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelant ukazuje da je. zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

19. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 18. jula 2006. godine pokrenuo postupak koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste više od osam godina.

b)Analiza dužine trajanja postupka

21. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantov tužbeni zahtjev odnosi na isplatu naknade štete, te da se, imajući u vidu činjenice koje bi trebalo utvrditi i dokaze koje bi trebalo sprovesti u konkretnom slučaju, ne može govoriti o naročito složenom predmetu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju, prema stanju spisa, osim dostave tužbe tuženom na odgovor, Osnovni sud nije postupao po apelantovoj tužbi, tako da složenost predmeta nije uzrok dužine trajanja predmetnog postupka. Osim toga, budući da apelant potražuje naknadu materijalne štete koja je nastala na njegovom vozilu prilikom saobraćajne nesreće, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanta značajan.

22. Sumirajući predmetni parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo predmetni postupak 18. jula 2006. godine, koji još nije okončan. Ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud, nakon podnošenja tužbe u julu 2006. godine, prema apelantovim navodima, preduzeo samo jednu procesnu radnju, odnosno dostavio je tužbu tuženom na odgovor. Kao obrazloženje zašto predmetni postupak nije okončan, Osnovni sud je naveo „izuzetno veliki broj Mal predmeta kojim [je] zadužen tek u oktobru 2013. godine“, a samim tim i relativno kratak period za postupanje, te „činjenicu da je Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Hercegovine formirao plan rješavanja starih predmeta za 2014. godinu, koji predstavlja prioritet u rješavanju, a u koji predmetni spis nije uvršten“. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudove ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, na primjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uslovom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A broj 66. st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Osnovni sud preduzeo određene korake na organizovanju svog rada donošenjem plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem po apelantovoj tužbi u periodu od više od osam godina, budući da njegov predmet nije uvršten u navedeni plan. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Sve navedeno i naročito činjenica da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon osam godina nije donio odluku po apelantovoj tužbi u navedenom predmetu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

23. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

24. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

25. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje više od osam godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.200,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav . Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada apelant ni na koji način nije doprinio dužini predmetnog postupka koji traje više od osam godina i koji, prema raspoloživim podacima, ne samo da nije okončan već je potpuno neizvjesno kada će biti, a takva dužina postupka može se u cijelosti staviti na teret Osnovnom sudu, koji ni pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje „stari“ i čeka da bude uvršten u plan rješavanja starih predmeta.

27. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 i člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3893/13 (S. D.) | Sudska praksa | Aktio