Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3112/13 (M. T.)
Odluka donesena 18. 11. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3112/13
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3112/13, rješavajući apelaciju Mirjane Todorović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav 3) tačka l), člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. novembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mirjane Todorović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 002753 13 Gž 2 od 18. aprila 2013. godine vraćen Osnovnom sudu u Srebrenici na ponovno suđenje.
Nalaže se Osnovnom sudu u Srebrenici da, u skladu sa članom 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u postupku koji mu je Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 002753 13 Gž 2 od 18.
aprila 2013. godine vraćen na ponovno suđenje, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Mirjani Todorović u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Srebrenici i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirjane Todorović podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 82 0 P 002753 13 Gž 2 od 18. aprila 2013. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mirjana Todorović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Srebrenice, koju zastupa Mirjana Šarkinović, advokat iz Tuzle, podnijela je 13. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije Rješenjem Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 P 002753 13 Gž 2 od 18. aprila 2013. godine vraćen Osnovnom sudu u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) na ponovno suđenje. Takođe, apelantkinja je u predmetnoj apelaciji osporila i rješenje Okružnog suda broj 82 0 P 002753 13 Gž 2 od 18. aprila 2013. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 22. avgusta 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Do trenutka donošenja ove odluke Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantkinja je posredstvom punomoćnika 15. septembra 2004. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv Opštine Srebrenica (u daljnjem tekstu: tužena) radi naknade na ime protivvrijednosti porušenog stambeno-poslovnog objekta. Apelantkinja je 25. jula 2005. godine dopunila tužbu.
6. Rješenjem Osnovnog suda broj P. 139/04 od 22. juna 2006. godine usvojen je apelantkinjin prijedlog za izdavanje sudske mjere obezbjeđenja kojom je sud zabranio protivniku obezbjeđenja izvođenje bilo kakvih radova na parceli bliže označenoj u navedenom rješenju.
7. Presudom Osnovnog suda broj P. 139/04 od 5. novembra 2007. godine djelimično je usvojen apelantkinjin tužbeni zahtjev bliže označen u dispozitivu presude.
8. Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000 123 od 31. decembra 2009. godine usvojena je žalba tužene, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
9. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud donio Presudu broj 82 0 P 002753 10 P od 10. januara 2011. godine protiv koje su obje stranke podnijele žalbu Okružnom sudu, koji je svojim Rješenjem broj 82 0 P 002753 11 Gž od 21. decembra 2011. godine žalbe usvojio, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
10. Osnovni sud je, u ponovljenom postupku, donio Presudu broj 82 0 P 002753 12 P 2 od 22. oktobra 2012. godine, koja je ispravljena Rješenjem broj 82 0 P 002753 12 P 2 od 15. januara 2013. godine, kojom je djelimično usvojen tužbeni zahtjev apelantkinje bliže označen u dispozitivu presude.
11. Rješenjem Okružnog suda broj 82 0 P 002753 13 Gž 2 od 18. aprila 2013. godine usvojene su žalbe apelantkinje i tužene, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje pred drugim sudijom.
12. Prema stanju spisa, Osnovni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donio novu odluku u predmetnom postupku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantkinja smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe, pored navedene povrede, apelantkinja smatra da je odlukom Okružnog suda od 18. aprila 2013. godine, koja je donesena u predmetnom postupku, povrijeđeno njeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te da je povrijeđeno njeno pravo na pristup sudu, pravo na ravnopravnost strana u postupku i pravo na obrazloženu presudu. Apelantkinja je iscrpno navela hronologiju predmetnog postupka istaknuvši da se posljednjom odlukom Okružnog suda, koja je donesena nakon trećeg odlučivanja po žalbama stranaka, dovode u pitanje nesporno utvrđene činjenice tokom postupka (pravni osnov potraživanja naknade štete) zbog čega smatra da je došlo do povrede njenog prava na djelotvoran pravni lijek, prava na nediskriminaciju, prava na pravično suđenje u razumnom roku, prava na imovinu i prava na dom. Dalje, apelantkinja je navela da predmetni postupak traje punih devet godina i da još uvijek nije donesena pravosnažna sudska odluka po njenom tužbenom zahtjevu. Takođe, apelantkinja je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
Dopustivost u odnosu na Rješenje Okružnog suda broj 82 0 P 002753 13 Gž 2 od 18. aprila 2013. godine
17. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav 1 i stav 3 tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18 stav 1 i stav 3 tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
18. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
19. U konkretnom slučaju osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 82 0 P 002753 13 Gž 2 od 18. aprila 2013. godine ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen na ponovno suđenje.
20. Ustavni sud zapaža da je postupak u toku pred Osnovnim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka
21. U skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
23. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelantkinja smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
26. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantkinjinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
28. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja podnijela tužbu 15. septembra 2004. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste više od deset godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se apelantkinjin tužbeni zahtjev odnosi na naknadu protivvrijednosti porušenog stambeno-poslovnog objekta, te da se, imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.
30. Ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud tri puta donosio odluke (5. novembra 2007. godine, 10. januara 2011. godine i 22. oktobra 2012. godine), ali da one nisu bile djelotvorne. Naime, u konkretnom predmetu Okružni sud je, odlučujući povodom podnesenih žalbi protiv prvostepenih presuda, tri puta ukidao prvostepene odluke i predmet vraćao na ponovno suđenje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelantkinja svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje više od deset godina može u cijelosti pripisati Osnovnom sudu i Okružnom sudu.
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelantkinje na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
32. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmetni postupak nalazi pred prvostepenim sudom na ponovnom postupku, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
33. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. Prilikom odlučivanja o apelantkinjinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje nešto više od deset godina, te da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantkinji treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantkinji je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni parnični postupak traje nešto više od deset godina i kada nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a dužina postupka se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret redovnim sudovima koji nisu djelotvorno kontrolisali postupak i nisu preduzeli adekvatne mjere za ubrzanje postupka kako je to procesnim zakonom propisano.
36. Na osnovu člana 18 stav 3. tačka l), člana 57 stav 2 tačka b), 59. st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić