Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4505/13 (R. H.)
Odluka donesena 18. 11. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4505/13
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4505/13, rješavajući apelaciju Ramize Harmandić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. novembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ramize Harmandić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka u kojemu je donesena Presuda Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 044403 08 Rs od 8. maja 2012. godine, a koji se trenutno, radi odlučivanja o podnesenoj žalbi, nalazi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 Rs 044403 12 Rsž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru, u skladu sa članom 62.
stav 7. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 044403 08 Rs od 8. maja 2012. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu sa članom 72. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ramiza Harmandić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Anel Droce iz Zajedničke advokatske kancelarije „Kebo&Guzin“ iz Mostara, podnio je 1. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Rs 044403 08 Rs od 8. maja 2012. godine i koji se trenutno, radi odlučivanja o izjavljenoj žalbi, nalazi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 58 0 Rs 044403 12 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 8. septembra 2014. godine, a od Općinskog 30. oktobra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 27. oktobra 2014. godine, a Općinski sud 4. novembra 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 30. juna 2008. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Doma zdravlja Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate potraživanja iz radnog odnosa. Tužba je u Općinskom sudu zaprimljena u rad pod brojem 58 0 Rs 044403 08 Rs.
6. Općinski sud je pripremno ročište održao 23. novembra 2011. godine, a ročište za glavnu raspravu 4. aprila 2012. godine.
7. Presudom broj 58 0 Rs 044403 08 Rs od 8. maja 2012. godine Općinski sud je u cijelosti usvojio apelanticin precizirani tužbeni zahtjev i tuženog obavezao da apelantici isplati potraživanja iz radnih odnosa koja su preciznije navedena u izreci presude.
8. Nezadovoljan navedenom presudom, tuženi je izjavio žalbu i predmet je upućen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbi.
9. Prema stanju spisa, rješavanje predmeta je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je ukratko izložila tok parničnog postupka, te istakla da joj je, zbog sporosti u odlučivanju, u predmetnom postupku uskraćeno pravo na pravično saslušanje u građanskim stvarima. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i apelantici odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu kašnjenja u donošenju odluke.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je u tom sudu na snazi plan rješavanja starih predmeta, te da konkretan predmet nije uvršten u skupinu predmeta koji bi trebalo da se riješe od 1. oktobra 2014. godine do 1. januara 2015. godine.
12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da su predmeti rađeni po starini inicijalnog akta, te da je postupajuća sutkinja konkretan predmet, imajući u vidu veliki broj predmeta kojima je bila zadužena, uzela u rad kada je došao na red. Općinski sud smatra da nije bilo povrede apelanticinih prava koja se navode u apelaciji zbog čega je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak nije okončan ni nakon više od šest godina od podnošenja tužbe, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da je apelantica 30. juna 2008. godine podnijela tužbu i da parnični postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste više od šest godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojeg je apelantica tražila isplatu potraživanja iz radnog odnosa, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koji su provedeni tokom dokaznog postupka (uvid i čitanje materijalne dokumentacije, te pribavljanje nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke), u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelantica traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je postupak za apelanticu značajan, a i po zakonu je hitne prirode.
23. Sumirajući ovaj parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelantica 30. juna 2008. godine pokrenula radni spor koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud pripremno ročište održao 23. novembra 2011. godine, odnosno nakon više od tri godine od podnošenja tužbe, te da je nakon toga u relativno kratkom roku održao ročište za glavnu raspravu i donio prvostepenu odluku. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud ni nakon više od dvije godine nije donio drugostepenu odluku u predmetnom postupku. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je razlog nepostupanja u navedenom predmetu veliki broj predmeta kojima je zadužen, dok je Kantonalni sud istakao da u navedenom predmetu nije postupao zbog toga što nije bio obuhvaćen planom rješavanja starih predmeta. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da je nužno ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su «države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće poštivanje zahtjeva iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku» (vidi, Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine). Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, kao i činjenicu da se radi o postupku koji je po zakonu određen kao hitan, očigledno je da okolnosti istaknute u odgovorima na apelaciju ne mogu opravdati postupanje Općinskog suda kojem su trebale više od tri godine da zakaže pripremno ročište, te postupanje Kantonalnog suda koji više od dvije godine nije odlučio po žalbi tuženog i koji je u odgovoru na apelaciju istakao da, u skladu sa predmetnim planom rješavanja starih predmeta, konkretan predmet neće biti rješavan ni u narednom periodu. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje više od šest godina i koji još uvijek nije okončan može u odlučujućem dijelu pripisati redovnim sudovima.
24. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. S obzirom na to da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke je neophodno da Kantonalni sud donese odluku o izjavljenoj žalbi, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. Pitanje naknade nematerijalne štete
26. U smislu člana 74. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, [...], na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
27. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantici dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njezinog prava na pravično suđenje i što je izdan nalog drugostepenom sudu da po hitnom postupku donese odluku o izjavljenoj žalbi.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak koji se tiče radnih odnosa i koji se po zakonu smatra hitnim nije okončan više od šest godina od podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u najvećoj mjeri staviti na teret Općinskom i Kantonalnom sudu, koji nisu dali razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, te koji nisu poduzimali radnje kako je to propisano procesnim zakonom.
29. Na osnovu člana 59. st. 1. i 2. i člana 62. stav 7. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić