Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5067/13 (Z. K.)
Odluka donesena 18. 11. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građevinsko zemljište
- Državno vlasništvo
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5067/13
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 11. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5067/13, rješavajući apelaciju Zlatka Kikića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b, člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. novembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Zlatka Kikića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povodom apelantovog zahtjeva za utvrđivanje prestanka državne svojine i uspostavljanja ranijeg vlasničkopravnog odnosa, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Okružnim sudom u Doboju.
Nalaže se Okružnom sudu u Doboju, u skladu sa članom 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu po apelantovoj tužbi protiv Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka broj 21.05/471-2/14 od 17.
marta 2014. godine, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Zlatku Kikiću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Okružnom sudu u Doboju i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Zlatko Kikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 9. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja prestanka državne svojine i uspostavljanja ranijeg vlasničkopravnog odnosa na građevinskom zemljištu.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) zatraženo je 15. septembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Republička uprava je dostavila odgovor na apelaciju 20. oktobra 2014. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizulaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Iz stanja spisa proizilazi da je Rješenjem Skuštine opštine Doboj broj UP: I broj 02/9-683/69 od 29. marta 1969. godine o preuzmanju nacionalizovanog građevinskog zemljišta od apelantovih prednika nacionalizovano neizgrađeno građevinsko zemljište bliže označeno u rješenju u svrhu izgradnje stambenih i komunalnih objekata, te da je Rješenjem Skupštine opštine Doboj broj UP.I VI broj 02/9-701/69 od 28. marta 1969. godine preuzeto iz posjeda Mehmeda Kikića, sina Mehe iz Doboja, nacionalizovano neizgrađeno građevinsko zemljište, bliže označeno u rješenju, u svrhu izgradnje stambenih i komunalnih objekata i, konačno, da je Rješenjem Skuštine opštine Doboj broj 08/4-1780/70 od 26. novembra 1970. godine predmetno zemljište dato na privremeno korišćenje SOUR-u "Montaža" Doboj koja se sastojala od dva OOUR-a "Metalomontaža" i "Elektromontaža".
6. Dalje, iz stanja spisa proizilazi da je apelant 27. marta 2009. godine podnio zahtjev za utvrđivanje prestanka državne svojine i uspostavljanja ranijeg vlasničkopravnog odnosa na parcelama – novog premjera k.č. broj 4918/1 k.o. Doboj i k.č. broj 4893/2 k.o. Doboj, i to na osnovu člana 44 Zakona o građevinskom zemljištu RS.
7. Zaključkom Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Doboj (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) broj 21.20/471-11/09 od 14. marta 2011. godine (tačkom I) prekinut je postupak po apelantovom zahtjevu, te je (tačkom II) odlučeno da će se postupak nastaviti kada se izvrši cijepanje predmetnih nekretnina, saglasno izvodu iz regulacionog plana i nalazu geometra, i nakon toga dostavi novi zk. izvod za predmetne parcele na apelantov prijedlog.
8. Iz stanja spisa proizilazi da je, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv zaključka Područne jedinice od 14. marta 2011. godine, Republička uprava donijela Rješenje broj 21.05/471-7/11 od 20. aprila 2011. godine kojim je predmetni zaključak Područne jedinice poništen i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
9. U ponovnom postupku Područna jedinica je donijela Rješenje broj 21.20/471-11/09 od 20. jula 2011. godine kojim je (tačkom I) odbijen apelantov zahtjev u odnosu na parcelu k.č. broj 4918/1 k.o. Doboj, dok je (tačkom II) u odnosu na parcelu označenu kao k.č. broj 4893/2 k.o. Doboj postupak prekinut.
10. Republička uprava je donijela Rješenje broj 21.05/471-7/11 od 26. septembra 2011. godine kojim je apelantova žalba djelimično odbijena, i to u vezi sa apelantovim navodima o parceli označenoj kao k.č. broj 4918/1 k.o. Doboj, dok je u odnosu na parcelu označenu kao k.č. broj 4893/2 k.o. Doboj predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
11. Područna jedinica je Rješenjem broj 21.20/471-11/09 od 9. novembra 2011. godine odbila kao neosnovan dio apelantovog zahtjeva za utvrđivanje prestanka državne svojine i uspostavljanja ranijeg vlasničkopravnog odnosa na nekretnini označenoj kao k.č. broj 4893/2 k.o. Doboj. Istim rješenjem (tačkom II) apelant je obavezan da na ime troškova postupka uplati iznos od 200,00 KM na žiro-račun Republičke uprave.
12. Rješenjem Republičke uprave broj 21.05/471-7/11 od 5. decembra 2011. godine poništeno je rješenje Područne jedinice od 9. novembra 2011. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
13. Presudom Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 U 001833 11 U od 14. novembra 2012. godine uvažena je apelantova tužba i poništeno rješenje Republičke uprave od 26. septembra 2011. godine.
14. Postupajući po presudi Okružnog suda, Republička uprava je donijela Rješenje broj 21.05/471-7/11 od 30. januara 2013. godine kojim je poništeno prvostepeno rješenje Područne jedinice od 20. jula 2011. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
15. Iz stanja spisa proizilazi da je u ponovnom postupku Područna jedinica donijela zaključak broj 21.20/471-11/09 od 24. aprila 2013. godine koji je poništen Rješenjem Republičke uprave broj 21.05/471-1/13 od 19. decembra 2013. goidne i predmet vraćen na ponovni postupak.
16. Nakon toga Područna jedinica je u ponovnom postupku donijela Rješenje broj 21.20/471-11/09 od 11. februara 2014. godine kojim je apelantov zahtjev odbijen kao neosnovan.
17. Republička uprava je Rješenjem broj 21.05/471-2/14 od 17. marta 2014. godine odbila apelantovu žalbu kao neosnovanu.
18. Protiv rješenja Republičke uprave apelant je pokrenuo upravni spor pred Okružnim sudom, koji je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelant smatra da je, zbog trajanja postupka povrata neizgrađenog građevinskog zemljišta duže od pet godina, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, istaknuo da je Okružni sud donio presudu kojom je naložio da upravni organ postupi po pravnom shvatanju suda, ali da „to sve nije bilo dovoljno prvostepenom organu da donese rješenje, nego metodom ucjene stalno se ukrug odvija tok mog zahtjeva, prvostepeni - drugostepeni i tako unedogled, a niko ne donosi na moje žalbe, čekanja i gubljenja bespotrebnog vremena i novca za troškove postupka nikakve sankcije protiv istih lica koja se iživljavaju na stranci u postupku“. Konačno, apelant je tražio i da mu se priznaju minimalni troškovi, po pravnom shvatanju suda, u vezi sa bespotrebno dugim trajanjem predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
19. Republička uprava je u odgovoru na apelaciju ukratko opisala hronologiju postupka, istaknuvši da su neosnovani apelantovi navodi, jer protiv Rješenja Republičke uprave broj 21.05/471-2/14 od 17. marta 2014. godine još nije donesena odluka Okružnog suda, pa je predložila da se apelacije odbije kao nedopuštena.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o građevinskom zemljištu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 112/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 44.
(1) Stupanjem na snagu ovog zakona, po sili zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, odnosno državno vlasništvo je prešlo na osnovu:
a) Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (“Službeni list FNRJ”, broj 52/58),
b) Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u određenim naseljima gradskog karaktera (“Službeni list SRBiH”, broj 24/68), koji se odnosi na opštine Banja Luka, Doboj, Rudo, Višegrad i Zvornik.
(2) Na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, sada državno vlasništvo prešlo je na osnovu odluke opštine, na kojem je prestalo državno vlasništvo, na osnovu člana 96. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 86/03) utvrdit će se prestanak državnog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog odnosa.
(3) Prestanak vlasništva iz st. 1. i 2. ovog člana, kao i uspostavljanje ranijeg vlasničko pravnog odnosa, utvrđuje se rješenjem nadležnog organa uprave za imovinsko pravne poslove.
(4) Rješenje iz stava 2. ovog člana može se osporavati žalbom u postupku pred Republičkom upravom za geodetske i imovinsko-pravne poslove.
(5) Pravosnažno rješenje iz stava 2. ovog člana dostavlja se po službenoj dužnosti organu nadležnom za evidenciju prava na nekretninama na sprovođenje.
21. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 13/02) u relevantnom dijelu glasi:
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 206.
Kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može doneti rešenje bez odlaganja (rešavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mesec dana računajući od dana predaje urednog zahteva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva meseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
22. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 109/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Upravni akt može se pobijati:
[...];
4) ako u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupljeno po pravilima postupka, a naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja;
[...];
Član 50.
Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
Član 59.
Sud postupa po zahtjevu hitno i na način kojim se, poštujuci osnovna načela postupka obezbjeduje efikasna zaštita prava i interesa gradana.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. U skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
26. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja prestanka državne svojine i uspostavljanja ranijeg vlasničkopravnog odnosa na predmetnom zemljištu, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»
29. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Okružni sud donio odluku povodom njegove tužbe protiv Rješenja Republičke uprave broj 21.05/471-2/14 od 17. marta 2014. godine, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
32. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za utvrđivanje prestanka državne svojine i uspostavljanje ranijeg vlasničkopravnog odnosa na predmetnom zemljištu započeo 27. marta 2009. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još uvijek u toku pred Okružnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje više od pet i po godina i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati. b)Analiza razumnosti trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se postupak vodi povodom apelantovog zahtjeva za utvrđivanje prestanka državne svojine i uspostavljanje ranijeg vlasničkopravnog odnosa, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se ovim postupkom traži da se utvrdi prestanak državne svojine i uspostavljanje ranijeg vlasničkopravnog odnosa na nekreninama za koje apelant smatra da su njegove, može se izvesti zaključak da je postupak za apelanta značajan.
34. Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje na to da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka pred upravnim organima i Okružnim sudom.
35. U pogledu postupanja Okružnog suda i organa uprave, Ustavni sud zapaža da prvostepeni organ uprave apelantov zahtjev nije riješio u roku koji je propisan članom 206 Zakona o opštem upravnom postupku. Ustavni sud primjećuje da je o apelantovom zahtjevu podnesenom 27. marta 2009. godine prvostepeni organ odlučio tek 14. marta 2011. godine, dakle, nakon gotovo dvije godine. Ustavni sud zapaža da je, nakon toga, prvostepeni organ donosio rješenja u još tri navrata (20. jula i 9. novembra 2011. godine i 24. aprila 2013. godine), a da je drugostepeni upravni organ, odlučujući o apelantovim žalbama, donosio rješenja u četiri navrata (20. aprila, 26. septembra i 5. decembra 2011. godine i 30. januara 2013. godine). Takođe, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud odlučivao o apelantovoj tužbi kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja drugostepenog upravnog organa, te da je Okružni sud svojom presudom od 14. decembra 2012. godine poništio rješenje Republičke uprave, i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ustavni sud primjećuje da je nakon podnošenja apelacije Republička uprava donijela dva rješenja (19. decembra 2013. godine i 17. marta 2014. godine) a Područna jedinica jedno rješenje (11. februara 2014. godine). Prema stanju spisa, predmet se u vrijeme odlučivanja o apelaciji nalazi pred Okružnim sudom radi odlučivanja o apelantovoj tužbi protiv drugostepenog rješenja.
36. Posmatrajući ovaj postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako nedjelotvorno postupanje upravnih organa, posebno ako se uzme u obzir da je Republička uprava u jednom slučaju odbila apelantovu žalbu, a u pet navrata poništavala odluke Područne jedinice i predmet vraćala na ponovni postupak, kao i činjenicu da je i Okružni sud svojom presudom poništio rješenje Republičke uprave. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.
37. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Okružnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje više od pet i po godina i koji još uvijek nije okončan može u odlučujućem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
38. Budući da se predmet u vrijeme donošenja predmetne odluke nalazi pred Okružnim sudom povodom apelantove tužbe u upravnom sporu, iako nije utvrdio odgovornost ovog suda u pogledu dužine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu. Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog bespotrebno dugog trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da, prema članu 74 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.
40. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM. Imajući u vidu da navedeni postupak traje više od pet i po godina, apelantu se određuje naknada u visini od 750,00 KM, koju mu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak povodom apelantovog zahtjeva za utvrđivanje prestanka državne svojine i uspostavljanje ranijeg vlasničkopravnog odnosa nije završen ni nakon pet i po godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati ponašanju nadležnih organa uprave.
42. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić