Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1154/14 (T. P., A. P., M. P., T. V., M. M., D. K., R. J., P. P., A. J.,)

Odluka donesena 09. 12. 2014.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1154/14

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

09. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine, u predmetu broj AP-1154/14, rješavajući zahtjev Teodore Petković i drugih za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e) i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Teodore Petković i drugih za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Teodora Petković, Aleksandar Petković, Milorad Petković, Tomo Vujadinović, Milan Medan, Dane Katanić, Radovan Jovanović, Pavle Pejić, Aleksandra Jović, Milan Vasić, Svetlana Jovanović, Mira Blagojević i Miodrag Josipović (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Danilo Mrkaljević advokat iz Srebrenice, podnijeli su 12. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 I 006900 14 Gž 2 od 12. februara 2014. godine i rješenja Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 I 006900 06 I 2 od 15. novembra 2013. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1154/14.

2. Miodrag Đokić, Milica Mijatović, Slavica Cvjetanović, Miodrag Gligić, Zlatan Radić, Radan Radić, Dragan Tanasić, Dragan Zekić, Stevo Vasić, Zoran Petrović, Ivan Simić, Ljubiša Zečić, Slaviša Zekić Josipović (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Stanko Petrović, advokat izu Bratunca, podnijeli su 4. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv istih rješenja - Okružnog suda broj 82 0I 006900 14 Gž od 12. februara 2014. godine i rješenja Osnovnog suda broj 82 0 I 006900 06 I 2 od 15. novembra 2013. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1553/14.

3. Milan Mijatović, Dragan Mijatović, Biserka Đurđević, Milan Marković, Cvija Grujičić, Ivan Novaković, Milovan Zekić, Miroslav Budiša, Vojka Janjuš, Ivan Simić, Božo Jovanović, Gavro Šikuljak, Radenko Cvjetinović, Strahinja Milosavljević i Zorica Jovanović (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Mira Zekić, advokat iz Bratunca, podnijeli su 4. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv istih - rješenja Okružnog suda broj 82 0I 006900 14 Gž od 12. februara 2014. godine i rješenja Osnovnog suda broj 82 0 I 006900 06 I 2 od 15. novembra 2013. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-1588/14.

4. Svi apelanti su tražili donošenje privremene mjere kojom će Ustavni sud zabraniti postupanje po osporenom rješenju, odnosno da zabrani brisanje zabilježbe izvršenja na nekretninama „Unis Feros“ A.D. Srebrenica (u daljnjem tekstu: izvršenik).

5. Imajući u vidu odredbe člana 32. Pravila Ustavnog suda, imajući u vidu da se apelacijama osporavaju iste presude, kao i da su svo apelanti učesnici istog postupka, Ustavni sud je donio odluku o spajanju predmeta te je odlučio da se postupak pred Ustavnim sudom vodi pod brojem AP-1154/14.

6. Apelanti i ostala lica - radnici zaposleni kod izvršenika, njih ukupno 92, kao tražioci izvršenja ( daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) pokrenuli su izvršni postupak protiv izvršenika radi isplate novčanog potraživanja dosuđenog pravosnažnim sudskim presudama.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj 82 0 I 006900 06 I 2 od 15. novembra 2013. godine obustavljen je izvršni postupak protiv izvršenika u predmetima apelanta i ostalih tražilaca izvršenja. Tačkom 2. dispozitiva rješenja je naloženo Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove Republike Srpske područne jedinice Srebrenica da nakon pravosnažnosti rješenja izvrši brisanje zabilježbe izvršenja na nekretninama izvršenika, a koja je izvršena po navedenim predmetima.

8. U obrazloženju rješenja Osnovni sud se pozvao na odredbe Zakona o izvršenom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), te je naveo da su apelanti (i ostali tražioci izvršenja) predložili da se njihova potraživanja prema izvršeniku naplate prodajom nekretnina. U tom pravcu sud je odredio izvršenje i zakazao tri ročišta za prodaju nekretnina (naznačeni datumi) koja su proglašena neuspjelim. Na prijedlog punomoćnika tražioca izvršenja (nakon što se izvršenik nije složio sa neposrednom prodajom) sud je ponovo odredio ročište za prodaju nekretnina. Osnovni sud je naveo da je prvo ročište održano 1. marta 2012. godine i proglašeno je neuspjelim, a drugo ročište (u zapisniku je greškom napisano prvo ročište) je zakazano 5. aprila 2012. godine i proglašena su tri lica za najboljeg kupca ali nisu položila kauciju. Obzirom da su punomoćnici tražilaca izvršenja priložili pismeno vansudsko poravnanje i da su u tom poravnanju bila imena lica koja su učestvovali na licitaciji sud je poništio javnu prodaju nekretnina od 5. aprila 2012. godine i zakazao novo ročište za 26. jun 2012. godine. Na održanom ročištu najbolji ponuđači su bili Rade Jovanović, Radojica Ratkovac i Miodrag Gligić, koji nisu izvršila uplatu cijene u ostavljenom roku. Kako su u međuvremenu stupile na snagu izmjene ZIP-a, te kako je ukinuta mogućnost održavanja trećeg ročišta, Osnovni sud je donio rješenje o obustavi postupka (kako proizlazi iz dokumentacije 6. decembra 2012. godine, ali je navedeno rješenje ukinuto odlukom Okružnog suda 28. marta 2013. godine zbog povrede odredbi ZIP i zbog potrebe da se pozovu tražioci izvršenja da predlože novo sredstvo i način izvršenja). Osnovni sud je nadalje naveo da je zaključkom od 15. avgusta 2013. godine pozvao tražioce izvršenja da predlože novo sredstvo i predmet izvršenja, te da su oni ponovo predložili prodaju nekretnina. Imajući u vidu da je sud trebao poslije prva tri neuspjela ročišta za prodaju nekretnina tražiti od tražioca izvršenja da predlože promjenu predmeta ili sredstva izvršenja, a što nije uradio, sud je ponovo odredio prodaju nekretnina, koja nije izvršena, iako su se javili kupci, te je sud ocijenio da je zahtjev za prodaju nekretnina koji su predložili tražioci izvršenja neosnovan, te je pozivajući se na čl. 8. i 63. stav 3. ZIP obustavio izvršenje.

9. Okružni sud je donio rješenje broj 82 0 I 006900 14 Gž 2 od 12. februara 2014. godine kojim je žalbe tražilaca izvršenja odbio kao neosnovane i prvostepeno rješenje potvrdio.

10. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da će se u skladu sa odredbom člana 95. stav 1. ZIP-a obustaviti izvršenje ako se nepokretnost nije mogla prodati na drugom ročištu, što u smislu odredbi ZIP-a član 63. stav 3. ima značenje da je izvršenje postalo nemoguće. Nadalje Okružni sud je naveo da član 4. ZIP-a propisuje da će se tražilac izvršenja pozvati u skladu sa članom 8. ZIP da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja. Imajući u vidu zakonske odredbe, kod nesporne činjenice da je sud pet puta zakazivao prodaju nekretnina i da se nepokretnost nije mogla prodati, te da tražioci izvršenja nisu postupili po pozivu suda da predlože novo izvršenje prvostepeni sud je pravilno odlučio. Nadalje, Okružni sud je ocijenio kao neosnovane navode da sud nije održao niti jedno ročište nakon 28. marta 2013. godine-kada je drugostepeni sud ukinuo prvostepeno rješenje o obustavi postupka iz razloga što Osnovni sud prethodno nije pozvao tražioce izvršenja da predlože novi predmet i način izvršenja. Okružni sud je istakao da prvostepeni sud nije morao ponovo zakazivati ročište za prodaju nepokretnosti. Okružni sud se pozvao na odredbe člana 92. stav 3., člana 63. stav 3. i člana 84. stav 4. ZIP, te naveo da je momenat stupanja na snagu izmjena ZIP-a 28. jun 2012. godine, zbog čega je žalbe tražioca izvršenja odbio.

11. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelacioni navodi se odnose na pogrešnu i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, te apelanti smatraju da je sud, nakon što najbolji ponuđači nisu uplatili cijenu, morao primijeniti odredbu člana 92. stav 3. ZIP i oglasiti da prvo ročište nije uspjelo i zakazati novo ročište. Osim toga, apelanti ističu da redovni sud nije spriječio zloupotrebu prava pa je prodaja (ozbiljnog kupca iz Sarajeva) osujećena postupanjem lica koju su učestvovali u licitaciji bez namjere krajnje realizacije kupovine nepokretnosti. Nadalje, apelanti ističu da se na njih nisu mogle primijeniti izmijenjene odredbe ZIP (zabrana trećeg ročišta) jer su uslovi da sud zakaže treće ročište u slučaju apelanta stvoreni ranije (12. juna 2012. godine), prije stupanja na snagu izmjena zakona (28. juna 2012. godine). Apelanti ističi da sud nije dobrovoljno obrazložio svoje odluke, te iznose svoj zaključak u vezi sa primjenom člana 92. stav 3. ZIP.

12. Apelanti su tražili da Ustavni sud donose privremenu mjeru obustave izvršenja osporenog rješenja, odnosno stava 2. dispozitiva rješenja – traže da se zabrani brisanje zabilježbe izvršenja na nekretninama izvršenika. Razlog za izdavanje privremene mjere apelanti obrazlažu činjenicom da će, ukoliko se postupi po osporenom rješenju, biti izbrisana zabilježba izvršenja na nekretninama izvršenika i prvenstvo bi pripalo Poreskoj upravi Republike Srpske. Nadalje, imajući u vidu potraživanje Poreske uprave Republike Srpske apelanti smatraju da ne bi mogli realizovati svoje potraživanje i pretrpjeli bi nenadoknadivu štetu, a i sam izvršenik bi mogao raspolagati nepokretnostima u slučaju neizdavanja privremene mjere.

13. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

14. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

15. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelanti obrazlažu zahtjev za donošenje privremene mjere činjenicom da bi mogli izgubiti prvenstvo u naplati potraživanja po osnovu pravosnažnih presuda, kao i da bi sam izvršenik mogao raspolagati nepokretnostima, te da bi kasnije njihovo namirenje postalo upitno. Iako Ustavni sud razumije razloge koji rukovode apelante, ipak isti nisu dovoljni i opravdani da Ustavni sud udovolji zahtjevu. Ovo pogotovo ako se ima u vidu zakonska procedura kojom je regulisan način i postupak izvršenja. Osim toga, iz zahtjeva za donošenje privremene mjere proizilazi da apelanti očigledno smatraju da navodi o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, odnosno njihovi navode i pogrešno provedenom izvršenom postupku predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. U konkretnom slučaju, iz navoda apelacije proizlazi da apelanti smatraju da je pogrešno primijenjeno procesno pravo što je rezultiralo osporenim rješenjem. Međutim, navode koji se tiču merituma samog predmeta, Ustavni sud tek treba da razmatra u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma predmetne apelacije, a drugi navodi koji ističu apelantu sami po sebi nisu dovoljni za donošenje tražene privremene mjere, niti postoje razlozi koji bi, u smislu člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, te Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

16. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1154/14 (T. P., A. P., M. P., T. V… | Sudska praksa | Aktio