Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4694/14 (MT AUTO d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 09. 12. 2014.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4694/14
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
09. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine, u predmetu broj AP 4694/14, rješavajući zahtjev MT AUTO d.o.o. Mostar za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev MT AUTO d.o.o. Mostar za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. MT AUTO d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Mesud Duvnjak, advokat iz Bugojna, podnio je 31. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 077026 13 Gž2 od 19. avgusta 2014. godine i Rješenja Opštinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 50 0 P 077026 10 P od 22. avgusta 2013. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud "zaštitio interese i imovinu apelanta, u skladu sa okolnostima i svojim ovlaštenjima".
2. Rješenjem Opštinskog suda broj 50 0 P 077026 10 P od 22. avgusta 2013. godine utvrđeno je da je prvotuženi Udruženje ratnih vojnih invalida "Stari grad" Mostar (u daljnjem tekstu: prvotuženi) smetao apelanta u zadnjem mirnom i faktičkom posjedu nekretnine označene kao k.č. broj 585/13, upisane u zk. ul. broj 129 k.o. SP Mostar, tako što je 6. oktobra 2010. godine oduzeo apelantu posjed na stvarima koje se nalaze na toj nekretnini (u izreci presude pobliže navedene nepokretne i pokretne stvari), slijedom čega je naloženo prvotuženom da odmah apelantu preda u posjed te stvari i da se ubuduće suzdrži od takvog ili sličnog smetanja (stav I izreke rješenja). Odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da ga je prvotuženi smetao u zadnjem mirnom i faktičkom posjedu, te da mu se naloži da apelantu preda u posjed i da mu se zabrani buduće smetanje posjeda na nekretnini označenoj kao k.č. broj 585/1, upisanoj u zk. ul. broj 129 k.o. SP Mostar, na kojoj se nalaze nepokretne i pokretne stvari (pobliže označene u izreci rješenja) (stav II izreke rješenja). Odbijen je u cjelosti apelantov tužbeni zahtjev u odnosu na ostale tužene kojim je tražio da se utvrdi da su ga smetali u zadnjem mirnom i faktičkom posjedu nekretnine označene kao k.č. broj 585/1, upisane u zk. ul. broj 129 k.o. SP Mostar, na kojoj se nalaze nepokretne i pokretne stvari (pobliže označene u izreci rješenja), te da se slijedom toga naloži tuženim da odmah apelantu predaju u posjed te stvari i da se ubuduće suzdrže od takvog ili sličnog smetanja posjeda (stav III izreke rješenja). Apelant je obavezan da ostalim tuženim naknadi troškove parničnog postupka (stav IV izreke rješenja).
3. Odlučujući o žalbama apelanta i prvotuženog protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 58 0 P 077026 13 Gž2 od 19. avgusta 2014. godine kojim je žalbu prvotuženog djelimično uvažio, pobijano rješenje djelimično preinačio i to u dijelu u kojem je navedeno da je prvotuženi oduzeo apelantu miran i faktički posjed nad pokretnim stvarima (pobliže navedenim u izreci drugostepenog rješenja) i naloženo prvotuženom da apelantu vrati u posjed te stvari, tako što je apelantovu tužbu u tom dijelu odbacio kao neblagovremenu, dok je u preostalom dijelu žalbu prvotuženog odbio i pobijano rješenje potvrdio (stav I izreke rješenja). Odbijena je apelantova žalba i prvostepeno rješenje u pobijanom dijelu (st. II i III izreke prvostepenog rješenja) je potvrđeno (stav II izreke rješenja). Preinačena je odluka o troškovima postupka tako što je apelant obavezan da ostalim tuženim naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.107,00 KM umjesto iznosa od 5.476,00 KM (stav III izreke rješenja).
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navodi da su redovni sudovi, pri donošenju svojih odluka, proizvoljno primijenili procesno i materijalno pravo. Stroga, apelant traži od Ustavnog suda da zaštiti njegovu imovinu koja je predmet spora i da da donese privremenu mjeru u cilju zaštite njegovih interesa i imovine.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere. Naime, apelant očigledno smatra da njegovi navodi o kršenju ustavnih prava tokom postupka u kojem su donesene osporene odluke predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelant, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nije ponudio Ustavnom sudu argumente i dokaze koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru odnosno koji ukazuju da je, u smislu članu 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
8. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić