Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-31/13 (Z. B., P. A., R. J., M. B.)

Odluka donesena 09. 12. 2014.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-31/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine, u predmetu broj AP-31/13, rješavajući apelacije Zorana Blagojevića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Zoran Blagojević, Petar Aćimović, Radomir Jakšić, Miodrag Borovina, Miroslav Pavlović, Mirjana Ćalasan, Žarko Vukmir, Nenad Gašić, Novo Tejić, Nedeljko Radovanović, Miroslav Stanojević, Mladen Bjelić, Slobodan Petković, Zoran Milanović, Manojlo Lalović, Zoran Sušić, Miodrag Ivanišević, Boris Čovilo, Petko Skorup, Milan Ćorluka, Dobroslav Bodiroga, Milan Bajčetić, Željko Žerajić, Željko Đurić, Stanko Šušić, Miladin Skočajić, Miodrag Milošević, Dragan Mijanović, Željko Dangubić, Neno Radulović i Predrag Bajičić protiv Presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 U 001658 12 U od 31. oktobra 2012.

godine; broj 14 0 U 001651 12 U od 31. oktobra 2012. godine; broj 14 0 U 001610 12 U od 31. oktobra 2012. godine; broj 14 0 U 001848 12 U od 27. februara 2013. godine; broj 14 0 U 001803 12 U od 7. marta 2013. godine; broj 14 0 U 001920 13 U od 30. maja 2013. godine;

broj 14 0 U 001957 13 U od 30. maja 2013. godine; broj 14 0 U 001930 13 U od 11. juna 2013. godine; Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 003447 12 U od 24. decembra 2012. godine;

Presuda Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 008535 11 U od 14.

marta 2013. godine; broj 11 0 U 008900 12 U od 18. marta 2013.

godine; broj 11 0 U 009450 12 U od 29. marta 2013. godine; broj 11 0 U 009301 12 U od 29. marta 2013. godine; broj 11 0 U 010670 12 U od 10. aprila 2013. godine; broj 11 0 U 010324 12 U od 20. novembra 2013. godine; broj 11 0 U 011242 13 U od 28. januara 2014. godine i Presuda Okružnog suda u Trebinju broj 15 0 U 001551 12 U od 30.

maja 2013. godine; broj 15 0 U 001182 12 U od 27. juna 2013.

godine; broj 15 0 U 001248 12 U od 27. juna 2013. godine; broj 15 0 U 001246 12 U od 13. juna 2013. godine; broj 15 0 U 001194 12 U od 18. jula 2013. godine; broj 15 0 U 001188 12 U od 17. jula 2013.

godine; broj 15 0 U 001186 12 U od 11. jula 2013. godine; broj 15 0 U 001561 12 U od 16. jula 2013. godine; broj 15 0 U 001209 12 U od 18. jula 2013. godine; broj 15 0 U 001195 12 U od 2. septembra 2013.

godine; broj 15 0 U 001481 12 U od 29. augusta 2013. godine; broj 15 0 U 001187 12 U od 27. augusta 2013. godine; broj 15 0 U 001183 12 U od 27. augusta 2013. godine; broj 15 0 U 001189 12 U od 2.

septembra 2013. godine; broj 15 0 U 001210 12 U od 29. augusta 2013. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Blagojević, Petar Aćimović, Radomir Jakšić, Miodrag Borovina, Miroslav Pavlović, Mirjana Ćalasan, Žarko Vukmir, Nenad Gašić, Novo Tejić, Nedeljko Radovanović, Miroslav Stanojević, Mladen Bjelić, Slobodan Petković, Zoran Milanović, Manojlo Lalović, Zoran Sušić, Miodrag Ivanišević, Boris Čovilo, Petko Skorup, Milan Ćorluka, Dobroslav Bodiroga, Milan Bajčetić, Željko Žerajić, Željko Đurić, Stanko Šušić, Miladin Skočajić, Miodrag Milošević, Dragan Mijanović, Željko Dangubić, Neno Radulović i Predrag Bajičić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Senka Nožica, advokat iz Sarajeva, podnijeli su u periodu od 7. januara 2013. godine do 13. februara 2014. godine apelacije Ustavnom sudu protiv presuda Okružnih sudova, navedenih u izreci ove odluke.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP-31/13, AP-32/13, AP- 33/13, AP-779/13, AP-1863/13, AP-2128/13, AP-2129/13, AP-2193/13, AP-2369/13, AP-2370/13, AP-2653/13, AP-3287/13, AP-3288/13, AP-3289/13, AP-3290/13, AP-3718/13, AP-3719/13, AP- 3720/13, AP-3952/13, AP-3953/13, AP-3954/13, AP-3955/13, AP-3956/13, AP-4300/13, AP- 4301/13, AP-4302/13, AP-4303/13, AP-4304/13, AP-4305/13, AP-14/14 i AP-683/14.

3. Dakle, ukupno je podnesena 31 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-31/13.

4. U konkretnim slučajevima osporenom konačnim odlukama odbijene su kao neosnovane tužbe apelanta protiv rješenja tuženog Fonda PIO RS, kojim su odbijene žalbe apelanta protiv zaključaka prvostepenog organa. Tim zaključcima je zahtjev apelanta za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu penziju odbačen. Okružni sud je u obrazloženjima presuda, između ostalog, naveo da su u konkretnim slučajevima, po ocjeni tog suda, organi uprave pravilno i u potpunosti utvrdili činjenično stanje i pravilno primijenili materijalno pravo. Naime, Okružni sud je istakao da je odredbom člana 74. Zakona o PIO RS, propisano da su prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, prema tom zakonu: 1) za slučaj starosti-starosna penzija, 2) za slučaj invalidnosti-invalidska penzija, 3) za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika lične penzije-porodična penzija, te da je iz navedene zakonske odredbe vidljivo da predmetni zakon ne predviđa institut prijevremene starosne penzije, a što je tuženi pravilno utvrdio u provedenom upravnom postupku. Također, Okružni sud je naglasio da je Zakonom o ostvarivanju prava na starosnu penziju određenih kategorija osiguranika, kojim je bilo regulisano pravo na sticanje uslova za prijevremenu starosnu penziju pripadnika bivše VRS i zaposlenih u bivšem Ministarstvu odbrane RS, koji procesom reforme odbrane u BiH ostaju bez zaposlenja, tačnije članom 9. tog zakona bilo propisano da prava na prijevremenu starosnu penziju osiguranik može ostvariti u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu navedenog zakona, nakon čega taj zakon prestaje da važi. Shodno tome, Okružni sud je konstatovao da se u konkretnim slučajevima ne može primijeniti predmetni zakon, jer je prestao da važi 18. aprila 2009. godine, odnosno nakon isteka 12 mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

9. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, suština apelacionih navoda odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane Okružnih sudova koji je odbio tužbene zahtjeve apelanata protiv rješenja tuženog Fonda PIO RS. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP-2795/12 od 10. aprila 2014. godine, u okviru koje su razmatrani predmeti br. AP-4537/12 i AP-4538/12 (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje i zaključio da je Okružni sud u obrazloženjima osporenih odluka dao dovoljno jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, te da se iz obrazloženja osporenih odluka ne može zaključiti da je primjena pomenutih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva sama po sebi. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u pomenutoj odluci od 10. aprila 2014. godine, u okviru koje su razmatrani predmeti br.

AP-4537/12 i AP-4538/12 .

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-31/13 (Z. B., P. A., R. J., M. B.) | Sudska praksa | Aktio