Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-805/13 (O. Š. i drugi)

Odluka donesena 09. 12. 2014.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-805/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine, u predmetu broj AP-805/13, rješavajući apelacije Olgice Šakota i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Olgica Šakota, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 RS 021556 10 REV od 22. novembra 2012. godine;

Željko Gašević i Dražen Veselinović, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 001521 12 GŽ od 24. decembra 2012. godine;

Radenko Damjanović, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 032098 11 REV od 13. decembra 2012.

godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-805/13 Olgica Šakota (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, podnijela je 25. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 RS 021556 10 REV od 22. novembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se ponište odluke tužene Opštine Bijeljina o izboru M.S. po konkursu za radno mjesto šefa Odsjeka za privredu i vodoprivredu, te da se naloži tuženoj da izvrši ponovni izbor iz reda prijavljenih kandidata, te da joj nadoknadi štetu na ime izgubljenih plaća i ostalih primanja koja bi ostvarila na tom radnom mjestu, kao i da joj na ime dnevne patnje zbog pretrpjele diskriminacije isplati novčanu naknadu. U postupku je utvrđeno da su i apelantica i M.S. ispunjavali uslove za pomenuto mjesto šefa Odsjeka za privredu i vodoprivredu, ali da je tužena prema diskrecionom pravu izabrala M.S. Nadalje, zaključeno je da apelantica nije dokazala diskriminatorno ponašanje tužene u smislu člana 5. Zakona o radu (u daljnjem tekstu ZOR), jer u konkrentom slučaju nisu kumulativno ispunjena dva uslova, tj. ne postoji nejednakost u postupanju prama apelantici i izabranom kandidatu, niti postoji nejednakost u postupanju prema apelantici po osnovu rase, etničke pripadnosti, boje kože, pola i sl. zbog čega je donesena odluka kao u dispozitivu presude.

2. AP-858/13 Željko Gašević i Dražen Veselinović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Han Pijeska, koje zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijeli su 28. februara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 001521 12 GŽ od 24. decembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili isplatu određenih novčanih iznosa na ime naknade za prekovremeni rad i naknade za obezbjeđenje odgovarajuće uniforme za obavljanje posla. U toku postupka je utvrđeno da je iz „platnih i šihtnih lista“ bilo vidljivo da apelanti nisu imali evidentiranog prekovremenog rada shodno Odluci o načinu i postupku ostvarivanja prava na naknadu za prekovremeni rad, rad u neradne dane, noćni rad i rad u dane državnih praznika u institucijama BiH. Nadalje, utvrđeno je da su apelanti dobili – zadužili policijsku uniformu koja im je po načinu vršenja službe pripadala, te shodno relevantnim propisima, nije bila predviđena mogućnost nabavke posebne uniforme, odnosno, adekvatne uniforme za policijske službenike koji su raspoređeni u Jedinici za operativno obezbjeđenje VIP ličnosti i obezbjeđenje VIP ličnosti u kretanju.

3. AP-878/13 Radenko Damjanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Zoran Bubić advokat iz Banja Luke, podnio je 4. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 032098 11 REV od 13. decembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da mu je nezakonito prestao radni odnos kod tuženog Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, prema rješenju tuženog od 2. augusta 2004. godine, te da se naloži tuženom da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove pomoćnika direktora i rukovodioca sektora za ekonomske poslove ili druge poslove koji odgovaraju stručnim i radnim sposobnostima apelanta, kao i da mu isplati naknade na ime plaće, toplog obroka i prevoza za periode i u iznosima bliže navedenim u dispozitivu presude. U postupku je utvrđeno da je Odlukom Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Visoki predstavnik) od 30. aprila 2004. godine apelant smijenjen sa pozicije finansijskog direktora tuženog i ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je obavljao, te mu je zabranjeno obavljanje svake službene i izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama, te je odlučeno da apelantu prestaju sva prava na naknade, odnosno privilegije ili status koji proizilazi iz pomenutih funkcija. S tim u vezi, sud je napomenuo da je pomenuta odluka Visokog predstavnika, prema obavezama preuzetim Dejtonskim mirovnim sporazumom, obavezujuća za organe i institucije u Bosni i Hercegovini, a da je rješenje tuženog kojim prestaje radni odnos apelanta deklaratorne prirode i predstavlja izvršenje obaveza koje proističu iz pomenute Odluke, a kako ne postoji mogućnost da redovni sudovi preispituju zakonitost odluka Visokog predstavnika, donesena je odluka kao u dispozitivu presude.

Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 805/13. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-805/13 (O. Š. i drugi) | Sudska praksa | Aktio