Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-121/13 (H. Ć., Z. Ć., E. K., M. K. i S. K.)

Odluka donesena 09. 12. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-121/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine, u predmetu broj AP 121/13, rješavajući apelacije Hisamedina Ćurovca i dr., na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Hisamedin Ćurovac, Zekija Ćurovac, Ediba Kalkan, Meho Klico i Salema Kobiljak protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 000898 11 Uvp od 20. rujna 2012.

godine.

Mehmed Đukić protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 006362 13 U od 9. prosinca 2013. godine.

Slobodan Jakovljević protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 002838 12 U od 14. ožujka 2012. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 002838 12 Uvp od 20.

lipnja 2014. godine Muharem Begić protiv presude Vrhovnog suda FBiH broj 09 0 U 020986 14 Uvp od 7. kolovoza 2014. godine.

Safeta Kara protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 010832 14 U od 22. kolovoza 2014. godine.

Slobodan Ristić protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 002954 14 Uz od 24. rujna 2014. godine.

D.D. protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 030865 14 Gž od 1. rujna 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 030865 14 P od 30. lipnja 2014. godine.

Muharem Begić protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 020566 14 Uvp2 od 25. rujna 2014.

godine Edhem Godinjak i Medaris Šarić protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Su-10-361/14 od 14. listopada 2014. godine.

B.K. protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 P 032547 14 Gž od 22. kolovoza 2014. godine.

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-121/13

1. Hisamedin Ćurovac, Zekija Ćurovac, Ediba Kalkan, Meho Klico i Salema Kobiljak (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Sarajeva, podnijeli su 10. siječnja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 000898 11 Uvp od 20. rujna 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom uvažen je zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje presude i presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 00898 07 U od 6. lipnja 2011. godine je preinačena na način da je odbačena tužba apelanta podnesena protiv obavijesti Kantonalnog upravnog inspektora Ministarstva pravde i uprave Kantona Sarajevo broj 03-05-05- 70/07 od 12. siječnja 2007. godine. U obrazloženju osporavane odluke je navedeno da se u konkretnoj stvari nije rješavalo o pravu ili obvezi apelanata u nekoj upravnoj stvari radi čega osporeno rješenje tuženog, u smislu članka 8. Zakona o upravnim sporovima, nema svojstvo upravnog akta protiv kojeg se može pokrenuti i voditi upravni spor.

AP-985/14

2. Mehmed Đukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa, podnio je 4.

ožujka 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 006362 13 U od 9. prosinca 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Federacije BiH. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da se u konkretnom slučaju radi o šutnji administracije što predstavlja osnovu za podnošenje tužbe i pokretanje upravnog spora, što apelant nije učinio, pa se stoga zahtjev za zaštitu prava zagarantiranih Ustavom FBiH ocjenjuje kao neosnovan, a apelant upućuje na podnošenje tužbe i pokretanje upravnog spora.

AP-4192/14

3. Slobodan Jakovljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zemuna, Republika Srbija, kojeg zastupa Đorđe Vasić, odvjetnik iz Bijeljine, podnio je 12. rujna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 002838 12 U od 14. ožujka 2012. godine i presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 002838 12 Uvp od 20. lipnja 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen je kao neosnovan zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je odbijena je kao neosnovana tužba apelanta izjavljena protiv rješenja Ministarstva uprave i lokalne samouprave Banja Luka broj 10.2-050-1192/11 od 7. prosinca 2011. godine, a kojim je odbijena kao neosnovana žalba punomoćnika apelanta izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog organa kojim je poništen upis apelanta u knjigu državljana Bosne i Hercegovine, te upis u matičnu knjigu rođenih. AP-4324/14

4. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 27. rujna 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda FBiH broj 09 0 U 020986 14 Uvp od 7. kolovoza 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbijen je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 020986 14 Uz od 5. lipnja 2014. godine kojim je odbačen zahtjev za zaštitu prava i sloboda pojedinaca zajamčenih Ustavom FBiH. Vrhovni sud je u obrazloženju osporavane presude istakao da se u konkretnom slučaju radi o navodnom nezakonitom otkazu radnog odnosa apelanta pa je nesumnjivo ispravan stav Kantonalnog suda da se navedena zaštita može i mora tražiti u redovnom parničnom postupku, što je očigledno apelant i učinio i pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Sarajevu. AP-4372/14

5. Safeta Kara (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Semir Guzin iz zajedničke advokatske kancelarije „Kebo&Guzin“ iz Mostara, podnijela je 2. listopada 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 010832 14 U od 22. kolovoza 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbijena je tužba apelantice izjavljena protiv rješenja Ministarstva zdravstva, rada i socijalne zaštite HNK Mostar broj UP-II-06-04-43-7/14 od 9. svibnja 2014. godine kojim je odbijena kao neosnovana žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Ustanove „Centar za socijalni rad Grada Mostara“ broj UP-I- 19-43-409/14 od 2. travnja 2014. godine, a kojim je odbijen zahtjev apelantice za stavljanje klauzule izvršnosti i pravomoćnosti na rješenje Centra za socijalni rad Grada Mostara broj 07-41- 108/99 od 24. kolovoza 1999. godine kojim je apelantici priznato pravo na civilnu invalidninu, pravo na dodatnu novčanu pomoć i dodatak za člana nesposobnog za rad.

AP-4686/14

6. Slobodan Ristić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 30. listopada 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 U 002954 14 Uz od 24. rujna 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za zaštitu prava i sloboda zajamčenih Ustavom Republike Srpske, a Okružni sud je u obrazloženju navedene odluke istakao da se u konkretnom slučaju ne radi o končanim upravnim aktima drugostupanjskih organa protiv kojih se može podnijeti zahtjev za zaštitu sloboda i prava, te da je u konkretnom slučaju osigurana druga pravna zaštita protiv navedenih upravnih akata čije izvršenje podnositelj zahtjeva traži.

AP-4837/14

7. D.D. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Livna, podnijela je 10. studenog 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 030865 14 Gž od 1. rujna 2014. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 030865 14 P od 30. lipnja 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Kantonalnog suda u Livnu odbijena je žalba apelantice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Livnu kojim je ukinuto rješenje Općinskog suda u Livnu kojim je određena privremena mjera i odbijen kao neutemeljen prijedlog apelantice za određivanje sudske mjere osiguranja protiv tuženog. Apelantica je uz apelaciju predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti JP Komunalno d.o.o. Livno da stan predlagateljice osiguranja priključi na vodovodnu mrežu u roku od 24 sata te mu se zabraniti da stan isključi s vodovodne mreže do pravomoćnog okončanja parnice zbog smetanja posjeda parnica pokrenutih prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Apelantica je podnescima od 20. studenog 2014. godine i 1. studenog 2014. godine dopunila apelaciju.

AP- 4848/14

8. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 12. studenog 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 020566 14 Uvp2 od 25. rujna 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 020566 14 Už od 21. srpnja 2014. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za zaštitu sloboda i prava pojedinca zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Vrhovni sud je u obrazloženju osporavane presude istakao da se u konkretnom slučaju radi o navodnom nezakonitom otkazu radnog odnosa apelanta pa je nesumnjivo ispravan stav Kantonalnog suda da se navedena zaštita može i mora tražiti u redovnom parničnom postupku, što je očigledno apelant i učinio i pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Sarajevu. Vrhovni sud je također istakao da apelant drugi puta podnosi istovjetan zahtjev a prvi je također iz istovjetnih razloga odbačen odlukom Vrhovnog suda broj 09 0 U 020986 14 Uvp od 7. kolovoza 2014. godine.

AP-4865/14

9. Edhem Godinjak i Medaris Šarić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupaju Edina Rešidović i Vasvija Vidović, odvjetnice iz Sarajeva, podnijeli su 14. studenog 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Su-10-361/14 od 14. listopada 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata za izuzeće pretresnog vijeća u krivičnom predmetu broj S1 1 K 016301 14 Kri, a koji se vodi zbog krivičnog djela ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 173. stavak 1. točka c) i e) i krivičnog djela ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 175. stavak 1. točka a) i b) u vezi sa člankom 180. stavak 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Apelanti su uz apelaciju predložili da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se Sudu BiH nalaže da do donošenja odluke o apelaciji ni na koji način ne čini dostupnim tužiteljstvu podneske obrane koji su, radi zaštite prava apelanata, označeni oznakom tajnosti, odnosno povjerljivosti. AP-4892/14

10. B.K. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Radmila Plavšić, odvjetnica iz Banja Luke, podnijela je 17. studenog 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 P 032547 14 Gž od 22. kolovoza 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba apelantice je odbijena i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 P 032547 13 P od 20. siječnja 2014. godine kojim je odbačena tužba apelantice kojom je tražila da se utvrdi da je apelantica ostvarila pravo na izdržavanje iz vanbračne zajednice.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 121/13.

Apelacioni navodi

12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje su apelanti upotrijebili u konkretnim slučajevima. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obvezama apelanata.

15. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Europskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza» (vidi odluke Europskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. srpnja 1989. godine stavak 41; kao i H. protiv Francuske od 24. listopada 1989. godine stavak 47.).

16. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, odnosno utvrđivali samo procesnu dopustivost predmetnih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obvezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. U odnosu na navode apelacije izu predmeta AP-4192/14 Ustavni sud se poziva na vlastitu praksu, po kojoj je odlučivanje o kretanju i boravku stranaca, pa tako i o pravu na upis u matičnu knjigu državljana, isključiva nadležnost državnih organa i ne može se podvesti pod koncept «građanskih prava i obaveza» zaštićen članom 6. Evropske konvencije. (Odluka o dopustivosti broj AP-244/05 od 9. februara 2006. godine, stav 7.)

18. Ustavni sud, dalje, zapaža da se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu kada je u pitanju apelacija apelanata Edhema Godinjaka i Medarisa Šarića te apelacija D.D., Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

21. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-121/13 (H. Ć., Z. Ć., E. K., M. K. i S. K.) | Sudska praksa | Aktio