Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1229/14 (Ž. T.)

Odluka donesena 09. 12. 2014.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1229/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine, u predmetu broj AP 1229/14, rješavajući apelacije Živko Topalović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Živko Topalović protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 15 0 U 000937 12 Uvp, od 12. decembra 2013. godine i presude Okružnog suda u Trebinju, broj 15 0 U 0000937 11 U, od 7.

marta 2012. godine;

Nebojša Karać protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 009498 12 U, od 10. februara 2014. godine;

Amir Pilav protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 013114 14 Uvp, od 4. septembra 2014. godine;

Amir Pilav protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 017081 14 U, od 25. septembra 2014. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 1229/14

1. Živko Topalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, podnio je 18. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 15 0 U 000937 12 Uvp, od 12. decembra 2013. godine i presude Okružnog suda u Trebinju, broj 15 0 U 0000937 11 U, od 7. marta 2012. godine. U konkretnom slučaju apelant osporava odluke koje su donesene po njegovoj tužbi, odnosno zahtjevu za vandredno preispitivanje u postupku radi poništenja Odluke o izboru i imenovanju direktora Osnovne škole Sveti Sava Foča, broj 255-0201/11, od 16. juna 2011. godine kojom je uz prethodnu saglasnost Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske broj 07.020/6010-815/11, od 8. juna 2011. godine za direktora Osnovne škole Sveti Sava u Foči imenovana J.Č. profesor engleskog jezika i književnosti.

AP 1782/14

2. Nebojša Karać (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ribnika kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 15. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 009498 12 U, od 10. februara 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom apelantova tužba je odbijena i potvrđene odluka o smjeni apelanta sa funkcije predsjednika skupštine Opštine Ribnik, broj 02-02-11-2/11, od 24. novembra 2011. godine i odluka o dopuni Odluke o smjeni apelanta sa funkcije predsjednika skupštine Opštine Ribnik 02-02-11-1/12, od 12. aprila 2012. godine.

AP 4262/14

3. Amir Pilav (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 22. septembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 013114 14 Uvp, od 4. septembra 2014. godine. Odlukom o imenovanju Predsjedavajućeg Ureda za razmatranje žalbi broj URŽ-106/06, od 21. septembra 2006. godine apelant je imenovan za Predsjedavajućeg Ureda za razmatranje žalbi. Rješenjem Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, broj 96/13, od 8. maja 2013. godine za predsjedavajućeg Ureda za razmatranje žalbi imenovan je O.K. U konkretnom slučaju presudom Vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 0013114 13 U, od 2. juna 2014. godine apelantova tužba radi poništenja rješenja Vijeća ministara Bosne i Hercegovine broj 96/13, od 8. maja 2013. godine odbijena je kao neosnovana.

4. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio od Ustavnog suda da naredi odlaganje izvršenja rješenja Vijeća ministara broj 96/13, od 8. maja 2013. godine i da odredi da apelant obavlja dužnost Predsjedavajućeg Ureda za razmatranje žalbi do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji.

AP 4436/14

5. Amir Pilav (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 13. oktobra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 017081 14 U, od 25. septembra 2014. godine. Odlukom o imenovanju Predsjedavajućeg Ureda za razmatranje žalbi broj URŽ-106/06, od 21. septembra 2006. godine apelant je imenovan za Predsjedavajućeg Ureda za razmatranje žalbi. U konkretnom slučaju apelant je podnio zahtjev Sudu Bosne i Hercegovine za zaštitu sloboda i prava zagarantovanih Ustavom BiH protiv rješenja Vijeća ministara broj 96/13, od 8. maja 2013. godine kojom je za predsjedavajućeg Ureda za razmatranje žalbi umjesto apelanta imenovan O.K. koji je osporenom odlukom odbijen kao neosnovan.

6. Apelant je takođe podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom je zatražio od Ustavnog suda da naredi odlaganje izvršenja rješenja Vijeća ministara broj 96/13, od 8. maja 2013. godine i da odredi da apelant obavlja dužnost Predsjedavajućeg Ureda za razmatranje žalbi do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1229/14. Apelacioni navodi

8. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud zapaža da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na navodne povrede prava na pravično suđenje u postupcima imenovanja na javne funkcije u različitim institucijama, ustanovama odnosno organima. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na opće pravilo primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije koje zahtijeva da postoji spor oko prava i obveza i da oni budu građanske prirode. Također, Ustavni sud podsjeća, na vlastitu praksu, ali i praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji stoje na izričitom stanovištu da pravo da neko bude imenovan, odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domen «građanskih prava» zaštićenih Evropskom konvencijom. Tako u presudi Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg- Lothringen protiv Austrije je navedeno da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Ured Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim članom 6. stavom 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da su apelacije inkompatibilne ratione materiae sa odredbama Evropske konvencije u smislu člana 27. stava 2. Evropske konvencije» (vidi odluku Evropske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. decembra 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama broj AP-122/06 od 26. juna 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, imajući u vidu da u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelanti žale ne potpadaju pod «građanska prava i obveze» u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da su apelacije, ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u predmetima br. AP 4262/14 i AP 4436/14 Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1229/14 (Ž. T.) | Sudska praksa | Aktio