Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4260/11 (M. i S. K.)
Odluka donesena 09. 12. 2014.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4260/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine u predmetu broj AP 4260/11, rješavajući apelacije Muharema i Suvade Kruškonja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacije koju su podnijeli:
Muharem i Suvada Kruškonja protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj 07 0 Dn 005414 11 Gž, od 17. avgusta 2011.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Muharem i Suvada Kruškonja (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Semir Kajtaz, advokat iz Mostar podnijeli su 1. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj 07 0 Dn 005414 11 Gž, od 17. avgusta 2011. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Zemljišno knjižnog ureda, broj Dn I 586/06, od 8. februara 2011. godine zahtjev apelanata za uknjižbu prava vlasništva odbačen je kao nedopušten, jer dokumentacija nije podobna za uknjižbu. Općinski sud je rješenjem od 10. avgusta 2010. godine pozvao stranke da otklone nedostatke i dostave urednu dokumentaciju za uknjižbu.
3. Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 Dn 005414 11 Gž, od 17. avgusta 2011. godine. žalba apelanata je odbijena i potvrđeno rješenje od 8. februara 2011. godine, jer apelanti ni uz žalbu, a ni naknadno nakon dostavljanja spisa drugostepenom sudu na rješavanje po žalbi nisu dostavili traženu dokumentaciju.
4. Apelanti smatraju da je postupak po njihovom zahtjevu za uknjižbu trajao nerazumno dugo, te da je zbog toga došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu u skladu sa odredbama člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 19/03) podnijeli uredan prijedlog za uknjižbu, niti su ga naknadno uredili i dopunili na poziv suda.
8. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić