Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4807/13 (M Walidi Muhamed)
Odluka donesena 09. 12. 2014.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4807/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
09. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine u predmetu broj AP 4807/13, rješavajući apelaciju M Walidi Muhameda, na osnovu članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57 stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M Walidi Muhameda podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 013790 13 U od 27. listopada 2013. godine, rješenja Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine broj 09-30-166/13 od 23.
srpnja 2013. godine i zaključka Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine broj 06-1-30-1-1505-1/09 od 21. svibnja 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M Walidi Muhamed (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, odvjetnik iz Brčkog, 21. studenog 2013.godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 013790 13 U od 27. listopada 2013. godine, rješenja Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Žalbeno vijeće) broj 09-30-166/13 od 23. srpnja 2013. godine i zaključka Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 06-1-30-1-1505-1/09 od 21. svibnja 2013. godine
2. Rješenjem Žalbenog vijeća broj 09-30-166/13 od 23. srpnja 2013. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv zaključka Ministarstva broj 06-1-30-1-1505-1/09 od 21. svibnja 2013. godine, a kojim zaključkom je u odnosu na apelanta obustavljen postupak oduzimanja državljanstva Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Osporenom presudom Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 013790 13 U od 27. listopada 2013. godine, odbijena je tužba apelanta izjavljena protiv rješenja Žalbenog vijeća. Iz obrazloženja navedene presude između ostalog proizlazi da je u postupku koji se vodio pred nadležnim Ministarstvom utvrđeno da apelant nije nikada stekao državljanstvo BiH, te da nije nikada ni podnio zahtjev za prijem u državljanstvo. Ovo nadalje znači da za apelanta nije ni vođen postupak naturalizacije, jer ne postoji zahtjev apelanta za prijem u državljanstvo BiH i FBiH, niti je dostavljena potrebna dokumentacija za odlučivanje o takvom zahtjevu. Kod ovakvog utvrđenog činjeničnog stanja Sud Bosne i Hercegovine je zaključio da je prvostupanjski organ pravilno, pozivom na odredbu članka 122 stavak 4. Zakona o upravnom postupku odlučio kada je obustavio postupak oduzimanja državljanstva apelantu, jer apelant državljanstvo BiH i FBiH nije nikada ni stekao, zbog čega nije moguće meritorno odlučivanje.
4. Apelant smatra da mu je navedenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na obiteljski život iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine članka 8. Europske konvencije te pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3). točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupku oduzimanja državljanstva. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju.
7. Ustavni sud podsjeća da odlučivanje o davanju i oduzimanju državljanstva spada u djelokrug javnopravnih ovlaštenja određene države koji je isključen iz djelokruga članka 6. Europske konvencije. Ovo pitanje u Bosni i Hercegovine regulirano je Zakonom o državljanstvu Bosne i Hercegovine. Praksa Europskog suda za ljudska prava izričitog je stanovišta da uopće pravo na ulazak, boravak ili pravo da se ne bude protjeran iz određene zemlje, ili njenog određenog dijela, nije pravo koje je garantovano odredbama Europske konvencije, čak niti za građane te zemlje. Takva prava su određena javnim pravom putem akata javne uprave iz čega slijedi da pojam «građanska prava» u članku 6. Europske konvencije ne uključuje niti jedno takvo pravo i prema tome niti odluku kojom se dozvoljava ili odbija ulazak, kao ni postupak u kome je ta odluka donesena, nisu obuhvaćeni odredbama članka 6. Europske konvencije (vidi predstavka broj 3325/67 X, Y, Z, V and W protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Zbirka 25 [1968]).
8. Isto tako, u Odluci Europskog suda za ljudska prava P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva stoji da: «Komisija smatra da postupak koji su provele javne vlasti s ciljem odlučivanja treba li strancu biti dozvoljeno da ostane u zemlji ili da mu to bude uskraćeno je diskrecione, administrativne prirode i ne uključuje primjenu građanskih prava i obveza u smislu značenja članka 6. Europske konvencije». Komisija, dalje, utvrđuje da zahtjevi za odobrenje boravka spadaju u kategoriju postupaka kojim se ne utvrđuju građanska prava i obveze prema članku 6. Evropske konvencije. Prema tome, Komisija mora odbaciti ovaj zahtjev kao ratione materiae inkompatibilan prema odredbama članka 6. Europske konvencije (vidi presudu P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 13162/87 54 DR 211, str. 2).
9. Dakle, pravo stranca da se primi u državljanstvo, odnosno da mu se oduzme državljanstvo u određenoj zemlji, prema stavovima Europskog suda, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja oduzela pravo na državljanstvo stranoj osobi iz razloga propisanih zakonom, to se smatra aktom države koji pripada njenom javnopravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Europske konvencije kao «građansko pravo ili obveza». Prema tome, mada takva odluka može imati određen uticaj na apelantova građanska prava i obveze, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje niti druge zahtjeve iz članka 6. Europske konvencije (vidi presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. prosinca 1976. godine, DR 7, točka 28).
10. Iz navedenog proizlazi da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju, ne pruža širi obim zaštite od članka 6. Europske konvencije, pa slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U vezi sa navodima apelanta o povredi članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine članka 8. Europske konvencije, Ustavni sud primjećuje da osim paušalnog navoda apelant nije naveo u čemu se ogleda povreda prava na njegov obiteljski život koje je zagarantirano ovim člankom. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da odluke koje apelant osporava, a kojima je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje o oduzimanju državljanstva, ni na koji način ne pokreću pitanje prava na obiteljski život, i nema ničega što bi moglo voditi zaključku da je povreda navedenih prava u konkretnom slučaju moguća, zbog čega Ustavni sud ne nalazi za potrebno da ovaj navod posebno razmatra.
12. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz članka II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno članka 6. stav 1. i članka 8. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi apelanta o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Europskom konvencijom.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić