Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5230/13 (M. I.)

Odluka donesena 09. 12. 2014.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5230/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

09. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine u predmetu broj AP 5230/13, rješavajući apelacije Milorad Ilić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Ilića protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 012706 13 U, od 20.

novembra 2013. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milorada Ilića protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Su-13-001 732, od 6.

novembra 2013. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Milorad Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, podnio je 20. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 11 0 U 012706 13 U, od 20. novembra 2013. godine i rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Su-13-001 732, od 6. novembra 2013. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Su-13-001 732, od 6. novembra 2013. godine zahtjev apelanta za izuzeće S.K., sudije Okružnog suda u predmetu broj 11 0 U 012 706 13 U odbijen je kao neosnovan.

3. Rješenjem Okružnog suda, broj 11 0 U 012706 13 U, od 20. novembra 2013. godine tužba apelanta odbačena je kao neuredna jer apelant nije postupio po nalogu suda od 4. oktobra 2013. godine da uredi tužbu.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelant takođe traži naknadu materijalne štete u iznosu od 1.280,00 KM i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

U odnosu na rješenje Okružnog suda, broj 011-0-Su-13-001 732, od 6. novembra 2013. godine

6. U pogledu rješenja Okružnog suda, broj 011-0-Su-13-001 732, od 6. novembra 2013. godine Ustavni sud zapaža da je doneseno u okviru postupka u kojem je sud ispitivao da li postoje zakonski uslovi za izuzeće sudije. Ustavni sud se, pri ocjeni da li je predmetni postupak obuhvaćen garancijama prava na pravično suđenje, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da je odgovor na ovo pitanje sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav

1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim.

7. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava, u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kom je odlučivano o zahtjevu apelanta za izuzeće sudije u postupku koji se po apelantovoj tužbi u upravnom sporu vodio pred Okružnim sudom, bila odlučujuća za utvrđivanje njegovih građanskih prava i obaveza.

8. Ustavni sud smatra da se u akcesornom postupku koji se u okviru postupka upravnog spora odnosi na utvrđenje ispunjenosti zakonskih uslova za izuzeće sudije ne utvrđuju građanska prava i obaveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Navedeni stav, Ustavni sud temelji na činjenici da se u proceduri povodom prijedloga za izuzeće rješavaju procesne stvari, tj. odlučuje se da li su ispunjeni zakonski uslovi za izuzeće sudije, te stoga, ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, broj AP-786/07 od 9. maja 2007. godine dostupna na www.ustavnisud.ba ). Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje, da postupak po prijedlogu apelanta za izuzeće nije obuhvaćen garancijama prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, kako je Ustavni sud zaključio da se predmetni postupak povodom zahtjeva za izuzeće sudije nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, nego procesnih pitanja, navodi u vezi s pravom na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, koji je akcesornog karaktera, kao i navodi o povredi člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju moraju se također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. U odnosu na rješenje Okružnog suda, broj 11 0 U 012706 13 U, od 20. novembra 2013. godine

9. Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem tužba apelanta odbačena kao neuredna.

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu, jer nije podnio urednu tužbu, niti je naknadno postupio po nalogu suda i uredio tužbu na traženi način. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se, u ovom dijelu, ne može razmatrati.

12. Apelant je zatražio da mu se naknadi materijalna i nematerijalna šteta zbog povrede njegovih prava iz Evropske konvencije i nemogućnosti da ostvari pravo na alternativni smještaj. Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda naknadu za nematerijalnu štetu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. S obzirom da je Ustavni sud zaključio da nije došlo do povrede apelantovih prava apelant nema pravo na naknadu nematerijalne štete. U pogledu naknade materijalne štete apelant ima mogućnost da podnese tužbu radi naknade materijalne štete nadležnom sudu .

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka h) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5230/13 (M. I.) | Sudska praksa | Aktio