Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2588/13 (N. H.)
Odluka donesena 09. 12. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2588/13
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2588/13, rješavajući apelaciju Nihada Halilovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 9. prosinca 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nihada Halilovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka u kojemu je donesena Presuda Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 034978 05 P od 18. srpnja 2014. godine, a koji se trenutno, radi odlučivanja o izjavljenim žalbama, nalazi pred Kantonalnim sudom u Zenici.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, sukladno članku 62.
stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, hitno odluči o žalbama izjavljenim protiv Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 034978 05 P od 18. srpnja 2014. godine, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, sukladno članku 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Nihadu Haliloviću, u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, isplati iznos od 2.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Općinskom sudu u Zenici i Vladi Zeničko-dobojskog kantona da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nihad Halilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Nikica Bodul, odvjetnik iz Zenice, podnio je 12. lipnja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 43 0 P 034978 05 P. Apelant je podnescima od 3. srpnja 2013. godine i 16. srpnja 2013. godine dopunio izjavljenu apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 30. listopada 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 10. studenog 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 31. svibnja 1999. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog PPTP „Babić“, Turistička agencija „Bisstours“ Zenica (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga, v. sp. 28.710,00 KM. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem P-1176/99.
6. Presudom Općinskog suda broj P-1176/99 od 14. veljače 2001. godine apelantu je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev za isplatu duga, te je obvezan tuženom nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.368,00 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
7. Nezadovoljan navedenom presudom, apelant je uložio žalbu, koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj Pž-362/01 od 22. listopada 2001. godine usvojena i predmet vraćen na ponovni postupak sa uputom da Općinski sud u ponovnom postupku izvede dokaz vještačenjem vještaka odgovarajuće struke i specijalnosti koji će utvrditi koje je sve poslove apelant obavio za tuženog, u kojem vremenskom periodu, te vrijednost izvršenih poslova izražena u novcu, kao i iznos naknada koje je apelant primio za obavljenu uslugu.
8. U ponovljenom postupku Općinski sud je nakon provedenog postupka donio Presudu broj P-1481/01 od 13. studenog 2003. godine, kojom je, između ostalog, naloženo tuženom da apelantu isplati novčani iznos od 56.070,00 KM sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka preciznije navedenim u izreci prvostupanjske presude.
9. Odlučujući o žalbi protiv navedene presude, Kantonalni sud je Rješenjem broj GŽ-156/04 od 3. prosinca 2004. godine navedenu presudu ukinuo jer je tuženom onemogućeno da raspravlja pred sudom, budući da njegov prijedlog za vještačenje nije usvojen, te je predmet vratio na ponovni postupak. Predmet se nastavio voditi pod brojem 43 0 P 05 000203.
10. U ponovljenom postupku rješenjem donesenim na pripremnom ročištu od 3. travnja 2006. godine Općinski sud je odredio da će se u predmetnoj pravnoj stvari provesti vještačenje prometne struke. Vještak Bego Hadžić je 18. prosinca 2008. godine preuzeo predmetni spis, koji je sudu vraćen 16. veljače 2010. godine.
11. Općinski sud je pripremno ročište zakazao za 8. rujan 2011. godine, koje je odgođeno za 30. rujan 2011. godine zbog spriječenosti punomoćnika tuženog da prisustvuje. Općinski sud je nastavke pripremnog ročišta održao 12. listopada 2011. godine, 21. studenog 2011. godine, 15. prosinca 2011. godine, 9. veljače 2012. godine i 7. ožujka 2012. godine.
12. Općinski sud je održao ročište za glavnu raspravu 7. veljače 2012. godine i 4. veljače 2013. godine.
13. Apelant je 1. srpnja 2013. godine podnio zahtjev za izuzeće postupajućeg suca, a predsjednica Općinskog suda je Rješenjem broj 043-0-Su-13-001304 od 10. srpnja 2013. godine odbila apelantov zahtjev za izuzeće.
14. Presudom Općinskog suda broj 43 0 P 034978 05 P od 18. srpnja 2014. godine djelomično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i tuženi je obvezan apelantu isplatiti iznos od 5.973,70 KM, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tuženog.
15. Nezadovoljni navedenom presudom, apelant i tuženi su izjavili žalbe, te je predmet upućen Kantonalnom sudu radi odlučivanja o žalbama.
16. Prema stanju spisa, parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je istakao da parnični postupak traje više od 14 godina, te da je Općinski sud isključivi krivac za dugotrajno postupanje. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje i da mu odredi naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
18. U odgovoru na apelaciju postupajući sudac Općinskog suda je izložio kronologiju parničnog postupka, kako je to već navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Postupajući sudac je istakao da, imajući u vidu složenost spora i obimnost dokazne dokumentacije, kao i činjenicu da je spis fizički dobio u rad tek 16. veljače 2010. godine, smatra da se objektivno nije ni mogao pridržavati niti provoditi zakonom propisane rokove vezano za zakazivanje pripremnog ročišta (30 dana), održavanje samo jednog pripremnog ročišta, zakazivanje glavne rasprave (30 dana), te provođenje dokaznog postupka na samo jednom ročištu za glavnu raspravu. U odgovoru na apelaciju postupajući sudac je istakao i da je na dužinu trajanja postupka utjecalo i ponašanje samog apelanta i njegovog punomoćnika koji su podnosili zahtjev za izuzeće svih sudaca Općinskog suda u Zenici i četiri zahtjeva za izuzeće postupajućeg suca, nedolazak na ročišta za nastavak glavne rasprave, a što se sve jasno može zaključiti i iz sadržaja samog spisa. Kada je u pitanju eventualno kršenje apelantovog prava vezano za dužinu trajanja postupka, postupajući sudac je istakao da se ne može konkretnije izjasniti zato što mu u trenutku davanja izjašnjenja predmetni spis nije dostupan. V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
20. Zakon o parničnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak povodom apelantove tužbe podnesene 31. svibnja 1999. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao aspekt prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
27. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da je apelant 31. prosinca 1999. godine podnio tužbu i da parnični postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period duži od 15 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se postupak tiče isplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, može govoriti o nešto složenijem predmetu.
30. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 31. svibnja 1999. godine i ponašanje redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostupanjsku presudu donio nakon proteka nešto više od godinu dana (14. veljače 2001. godine), te da je Kantonalni sud nakon proteka nekoliko mjeseci odlučio o izjavljenoj žalbi, kada je rješenjem od 22. listopada 2001. godine prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Općinski sud u ponovljenom postupku nakon proteka približno dvije godine donio prvostupanjsku presudu (13. studenog 2003. godine), koja je ponovno rješenjem Kantonalnog suda od 3. prosinca 2004. godine ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak. Imajući u vidu dotadašnji tijek postupka, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud u relativno kratkim periodima donosio prvostupanjsku presudu, ali da je pri tome iskazao nedjelotvornost, s obzirom na to da su odluke tog suda ukidane kao nepravilne i nezakonite. S druge strane, Kantonalni sud je također odlučivao u relativno kratkim rokovima povodom izjavljenih žalbi protiv prvostupanjske presude. Međutim, svojim presudama je u dva navrata ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vraćao Općinskom sudu na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav.
31. Promatrajući daljnji tijek postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ponovljenom postupku prvostupanjsku presudu donio 18. srpnja 2014. godine, odnosno nakon proteka približno deset godina nakon što je Kantonalni sud rješenjem od 3. prosinca 2004. godine prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio na ponovi postupak. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je na pripremnom ročištu od 3. travnja 2006. godine određeno da će se u predmetnoj pravnoj stvari provesti vještačenje prometne struke, zatim da je vještak preuzeo spis 18. prosinca 2008. godine, te da je spis sudu vraćen 16. veljače 2010. godine, iz čega se može zaključiti da je Općinski sud procesne radnje poduzimao u znatno dužim vremenskim intervalima. Također, Općinskom sudu je nakon vraćanja spisa predmeta trebalo više od četiri godine da provede postupak i donese prvostupanjsku presudu, što se ne može smatrati razumnim periodom s aspekta prava na pravično suđenje. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da su apelant i njegov punomoćnik doprinijeli dužini postupka podnoseći prijedloge za izuzeće i nedolaskom na ročišta za nastavak glavne rasprave, međutim, imajući u vidu ukupnu dužinu trajanja parničnog postupka koja se može staviti na teret u najvećoj mjeri Općinskom sudu, Ustavni sud smatra da se navedeni period ne može smatrati značajnim doprinosom u mjeri kojoj su dužini parničnog postupka doprinijeli redoviti sudovi.
32. Stoga, uzimajući u obzir da postupak u cijelosti traje više od 15 godina, te da, prema stanju spisa, još nije okončan, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev razumnosti. Odgovornost za dužinu postupka snose u najvećoj mjeri redoviti sudovi, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom, sukladno relevantnim odredbama ZPP. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak
1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
33. Imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom odlučivanja o izjavljenim žalbama nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovoj tužbi neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o izjavljenim žalbama, to je tom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
35. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
36. S obzirom na to da postupak traje duže 15 godina i da se ne radi o postupku koji se smatra hitnim, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 2.250,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada parnični postupak nije okončan duže od 15 godina od podnošenja tužbe, a takvo neopravdano trajanje postupka se može u najvećoj mjeri pripisati ponašanju redovitih sudova.
38. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić