Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4819/11 (Kompanija „Dušanić“ d.o.o. Prnjavor)

Odluka donesena 09. 12. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4819/11

Apelacija

Odluka o meritumu

09. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4819/11, rješavajući apelaciju Kompanije „Dušanić“ d.o.o. Prnjavor, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Kompanije „Dušanić“ d.o.o. Prnjavor podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 86 0 I 015375 11 Gž od 11. oktobra 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Kompanija „Dušanić“ d.o.o. Prnjavor (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zoran Bubić, advokat iz Banje Luke, podnio je 18. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 I 015375 11 Gž od 11. oktobra 2011. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i učesnika u postupku Miloša Joksimovića (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 22. jula 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud i izvršenik su odgovore dostavili 31. jula, odnosno 14. avgusta 2014. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-Ps-06-000 295 od 13. marta 2009. godine, koja je potvrđena Presudom Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 66-0-Pž-10- 000 080 od 26. maja 2010. godine, obavezan je izvršenik (kao tuženi u predmetnom parničnom postupku) da apelantu preda u posjed stambeno-poslovni objekat izgrađen na parceli k.č. broj 2/321, koja je upisana u zk. uložak broj 1367 k.o. Modriča, kao i da apelantu naknadi troškove postupka u preciziranom iznosu, sve u roku od 30 dana koji počinje teći prvog dana poslije donošenja presude, pod prijetnjom izvršenja. U obrazloženju presude je navedeno da je osnovan tužbeni zahtjev kojim apelant od izvršenika traži predaju u posjed izgrađenog stambeno-poslovnog objekta na parceli k.č. broj 2/321, upisanog u zk. ulošku broj 3898 k.o. Modriča, sada u elektronskoj formi zk. uložak broj 1367 k.o. Modriča. Dalje je navedeno da iz sprovedenih materijalnih dokaza, te iskaza svjedoka P.D. proizilazi da je u izvršnom postupku broj Ip-40/2000 apelantu sudski izvršilac predao ključ predmetnog stambeno-poslovnog objekta i apelant je uveden u posjed 24. decembra 2004. godine. Iz zapisnika broj Ip-40/2000 od 24. decembra 2004. godine, koji je sačinjen na licu mjesta u Modriči, vidljivo je da je apelantu kao kupcu predana sporna nekretnina a iz pravosnažne Presude Osnovnog suda broj K-43/05 proizilazi da je izvršenik proglašen krivim za počinjeno krivično djelo nezakonito useljenje u smislu odredbe člana 247 stav 1 Krivičnog zakona RS, tako što je utvrđeno da se u januaru 2005. godine neovlašćeno uselio u stambeno-poslovnu zgradu spratnosti P+1+1/2, koja je izgrađena na parceli k.č. broj 2/321 i uknjižena u zk. ulošku broj 3898 (novi zk. uložak u elektronskoj formi broj 1367) u Modriči. Takođe je navedeno da je iz iskaza saslušanog svjedoka P.D. vidljivo da je on neposredno prije održavanja glavne rasprave vidio izvršenika kako izlazi iz sporne stambeno-poslovne zgrade, što ukazuje na činjenicu da se izvršenik nalazi u posjedu te zgrade. Pored toga, kako je zaključeno, izvršenik ničim nije dokazao svoje tvrdnje da se ne nalazi u posjedu sporne nekretnine.

6. Apelant je kao tražilac izvršenja 12. jula 2010. godine Osnovnom sudu u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-Ps-06-000295 od 13. marta 2009. godine kojom je tražio da Osnovni sud odredi izvršenje prema izvršeniku radi predaje u posjed nekretnina označenih kao „k.č. broj 2/321 plac, neplodno dvorište i kuća sa poslovnim prostorom, površine 292 metara kvadratnih, upisane u zk. uložak broj 1367 k.o. Modriča“. Apelant je, takođe, prijedlogom zatražio da Osnovni sud odredi isplatu troškova parničnog postupka u preciziranom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. marta 2009. godine pa do konačne isplate na apelantov račun (kako je precizirano u prijedlogu) u roku od osam dana od dana prijema rješenja o izvršenju.

7. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 86 0 I 015375 10 I od 28. januara 2011. godine dozvolio predloženo izvršenje i sprovođenje rješenja. Izvršenik je podnio prigovor protiv navedenog rješenja.

8. Osnovni sud je Rješenjem broj 86 0 I 015375 10 I od 22. juna 2011. godine odbio prigovor izvršenika protiv navedenog rješenja o izvršenju kao neosnovan i rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi. Osnovni sud je istakao da je izvršenik u prigovoru naveo da, prema izvršnoj ispravi, on nije dužan da preda apelantu u posjed i na slobodno raspolaganje cijelu parcelu označenu kao k.č. broj 2/321, jer je uvidom u zk. uložak broj 1367 k.o. Modriča vidljivo da je ukupna površina parcele 292 kvadratna metra, od čega je kuća sa poslovnim prostorom, koja je predmet izvršne isprave, 191 metar kvadratni dok na dvorište otpada 101 metar kvadratni. Dalje je istaknuto da je apelant u odgovoru na prigovor precizirao predmet izvršenja, predlažući da sud obaveže izvršenika da apelantu preda u posjed stambeno-poslovni objekat izgrađen na navedenoj parceli. Osnovni sud je uvidom u izreku presude Osnovnog suda u Doboju od 13. marta 2009. godine, kao i u presudu Višeg privrednog suda u Banjoj Luci od 26. maja 2010. godine utvrdio da je izvršenik obavezan predati u posjed apelantu stambeno-poslovni objekat izgrađen na parceli k.č. broj 2/321, upisan u zk. uložak 1367 k.o. Modriča, te da apelantu naknadi troškove parničnog postupka. Dalje je istaknuto da su članom 47 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) taksativno nabrojani razlozi za prigovor protiv rješenja o izvršenju koji sprečavaju izvršenje. Ocjenjujući odredbe navedenog člana, kao i navode prigovora, Osnovni sud je utvrdio da ne postoji niti jedan razlog koji sprečava izvršenje.

9. Izvršenik se protiv navedenog rješenja Osnovnog suda od 22. juna 2011. godine žalio Okružnom sudu, koji je Rješenjem broj 86 0 I 015375 11 Gž od 11. oktobra 2011. godine žalbu izvršenika uvažio, prvostepeno rješenje preinačio na taj način što je usvojio prigovor izvršenika i obustavio izvršni postupak određen rješenjem Osnovnog suda od 28. januara 2011. godine i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje.

10. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da su osnovani žalbeni prigovori da je pobijano rješenje nezakonito i rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, jer takvi navodi izvršenika imaju uporište u sadržini spisa predmeta, kao i pozivanju izvršenika na nepodobnost za izvršenje presude Osnovnog suda u Doboju od 13. marta 2009. godine s obzirom na to da u njoj nisu navedeni detaljni podaci o predmetnom objektu čija se predaja u posjed traži (dimenzije, spratnost, kvadratura) na osnovu kojih bi se na nesumnjiv način moglo utvrditi o kakvom se objektu radi. Dalje je navedeno da je Okružni sud imao u vidu da iz posjedovnog lista broj 2874 k.o. Modriča proizilazi da se radi o objektu površine 191 kvadratni metar, te da su isti podaci o veličini objekta i u zk. ulošku broj 1367 k.o. Modriča, dok je u Rješenju o dosudi broj Ip-40/2000 od 17. avgusta 2004. godine (na kome je zasnovana presuda Osnovnog suda u Doboju od 13. marta 2009. godine, koja je poslužila kao izvršna isprava u predmetnom izvršnom postupku) navedeno da se radi o stambeno-poslovnom prostoru ukupne površine od 409 metara kvadratnih sa oznakama P+1+1/2, tako da je žalbom izvršenika pravilno ukazano da se u konkretnom slučaju ne zna šta je predmet konkretnog izvršnog postupka.

11. Okružni sud je, dalje, naveo da okolnost da u izreci, a ni u obrazloženju izvršne isprave na osnovu koje je određeno izvršenje nisu navedene mjere, odnosno detaljni podaci o predmetnom stambeno-poslovnom objektu čija se predaja u posjed traži, a čije dimenzije su različite u priloženim materijalnim dokazima (posjedovnom listu broj 2874 k.o. Modriča, zk. ulošku broj 1367 k.o. Modriča i Rješenju o dosudi broj Ip-40/2000 od 17. augusta 2004. godine) čini izvršnu ispravu nepodobnom za izvršenje pa ima mjesta za obustavu izvršenja u smislu odredbe člana 49 stav 3 ZIP-a, jer za određivanje izvršenja nije dovoljno da isprava na osnovu koje se traži izvršenje ima svojstvo izvršne isprave, već da je takva isprava podobna za izvršenje na način predviđen odredbom člana 27 stav 1 ZIP-a, kojom je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Okružni sud je zaključio da iz sadržine izvršne isprave - pravosnažne presude Osnovnog suda u Doboju od 13. marta 2009. godine proizilazi da su u njoj navedeni tražilac izvršenja, izvršenik, ali predmet izvršenja, odnosno stambeno-poslovni objekat izgrađen na parceli k.č. broj 2/321, upisanoj u zk. uložak broj 1367 k.o. Modriča, čija se predaja u posjed traži nije izvršnom ispravom u dovoljnoj mjeri identifikovan kako bi se na nesumnjiv način moglo utvrditi o kakvom se objektu radi zbog čega je pogrešan zaključak prvostepenog suda da se izvršenje treba nastaviti po rješenju o izvršenju od 28. januara 2011. godine. Pošto je žalbom izvršenika dovedena u osnovanu sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, Okružni sud je naveo da je žalbu uvažio primjenom odredbe člana 63 stava 7 ZIP-a i donio predmetnu odluku.

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant osporava utvrđeno činjenično stanje i smatra da je u konkretnom slučaju riječ o proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa. Apelant je naveo da je izvršni sud u konkretnom izvršnom postupku vezan izrekom prvostepene presude, da su podaci iz z.k. izvoda identični podacima iz izvršne isprave, koja je, po apelantovom mišljenju, podobna za izvršenje u smislu člana 27 ZIP-a. Dalje, apelant smatra da je Okružni sud neosnovano obustavio izvršni postupak u cjelini, odnosno i u odnosu na troškove parničnog postupka.

b) Odgovor na apelaciju

13. Okružni sud je u odgovoru naveo da je pobijana odluka tog suda u skladu s domaćim procesnim i materijalnim zakonom, te da su, stoga, apelantovi navodi neosnovani.

14. U odgovoru na apelaciju izvršenik je naveo da osporenom odlukom Okružnog suda nisu povrijeđena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji. Dalje je istakao da je Okružni sud ispravno naveo da postoje različiti podaci katastra i gruntovnice u odnosu na predmet izvršenja, što izvršnu ispravu čini nepodobnom za izvršenje. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.

IV.Relevantni propisi

15. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) relevantne odredbe glase:

Član 27. stav 1.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje (1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Član 47. stav 3.

Rješenje o prigovoru (3) Ako usvoji prigovor, sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cijelosti ili djelimično i ukinuti sprovedene radnje.

Član 63. stav 7.

Obustava izvršenja (7) Rješenjem o obustavi izvršenja ukinuće se sve sprovedene izvršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih lica.

V.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 86 0 I 015375 11 Gž od 11. oktobra 2011. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 19. oktobra 2011. godine a apelacija je podnesena 18. decembra 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopuštena.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 1, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VI.Meritum

20. Apelant pobija navedeno rješenje, tvrdeći da su mu tim rješenjem povrijeđena prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana,a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovom zahtjevu da se u izvršnom postupku omogući izvršenje pravosnažne i izvršne presude, pa je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.

24. Apelant smatra da je Okružni sud, pri odlučivanju o konkretnoj pravnoj stvari, pogrešno ocijenio utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenio pozitivno pravo.

25. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu; Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

26. Ustavni sud se, dakle, prema navedenim stavovima, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica, tako i u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25 i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na apelacione navode, ispitati da li je pobijana odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni pozitivnopravnih propisa.

27. Ustavni sud uočava da je Okružni sud u žalbenom postupku utvrdio da su u okolnostima konkretnog predmeta relevantne odredbe čl. 27 stav 1 i 63 stav 7 ZIP-a. Ustavni sud dalje zapaža da je Okružni sud za svoje zaključke dao jasna i dovoljna obrazloženja kada je utvrdio da su u konkretnom slučaju, suprotno apelantovim navodima, ispunjeni zakonski uslovi za utvrđenje osnovanosti žalbe izvršenika, usvajanje izvršenikovog prigovora, obustavljanje izvršnog postupka i ukidanje svih sprovedenih izvršnih radnji. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud dao jasna i dovoljna obrazloženja kada je utvrdio da predmet konkretnog izvršenja - stambeno-poslovni objekat nije na nesumnjiv način identifikovan u smislu zahtjeva iz člana 27 stav 1 ZIP-a. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Okružni sud dao detaljno i jasno obrazloženje koje je sve relevantne propise primijenio i zašto, a dato obrazloženje, po ocjeni Ustavnog suda, ne može se smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da se ne mogu prihvatiti apelantovi navodi o proizvoljnosti u primjeni prava.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da iz činjenica predmeta ne proizilazi proizvoljnost u načinu na koji je redovni sud primijenio materijalne propise, niti je apelant svojim navodima doveo u pitanje njegovo postupanje. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovanim.

Ostali navodi

29. U pogledu apelantovih navoda da mu je povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud zapaža da apelant kršenje navedenog prava, u suštini, vezuje za navode o kršenju prava na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već razmatrao u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih tačaka u kojima nije utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati navodne povrede člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine.

VII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je redovni sud na osnovu činjenica utvrđenih u postupku odluku kojom je usvojena žalba izvršenika donio u skladu s relevantnim odredbama ZIP-a.

31. Na osnovu člana 59 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4819/11 (Kompanija „Dušanić“ d.o.o. Prnjavor) | Sudska praksa | Aktio