Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3420/13 (M. Š.)
Odluka donesena 09. 12. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Povrat stana
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-3420/13
Apelacija
Odluka o meritumu
09. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3420/13, rješavajući apelaciju Milimira Šukovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 9. prosinca 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milimira Šukovića.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku vraćanja u posjed stana u Općini Posušje, koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu da, sukladno članku 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom tužbe podnesene protiv Rješenja Ministarstva prostornog uređenja, resursa i zaštite okoliša Zapadnohercegovačkog kantona broj 06-02-23-2/14 od 12. veljače 2014. godine, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, sukladno članku 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Milimiru Šukoviću, u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, isplati iznos od 4.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu i Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milimir Šuković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, kojeg zastupa Darislav Paponja, odvjetnik iz Mostara, podnio je 1. kolovoza 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u upravnoj stvari vraćanja u posjed stana u Općini Posušje. Podneskom od 18. prosinca 2013. godine apelant je dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Službe za opću upravu i društvene djelatnosti Općine Posušje (u daljnjem tekstu: Služba), Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okoliša Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i od Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 31. listopada 2014. godine da u roku od osam dana dostave odgovore na apelaciju.
3. Služba je dostavila odgovor na apelaciju 10. studenog 2014. godine, a Ministarstvo 7. studenog 2014. godine. Kantonalni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 19. svibnja 1999. godine Službi podnio zahtjev za vraćanje u posjed dvosobnog stana u Viru, Općina Posušje, na lokaciji Mečet, površine 60,24 m , stan broj 3 (u daljnjem tekstu:
predmetni stan).
6. S obzirom na to da Služba nije rješavala njegov zahtjev, apelant je izjavio žalbu zbog šutnje administracije, koja je odbačena Rješenjem Ministarstva broj 06-02-304/02 od 31. listopada 2002. godine, zbog toga što je utvrđeno da je Služba u međuvremenu donijela Zaključak broj 02/I-372-11 od 6. listopada 2002. godine, kojim je prekinut upravni postupak i apelantu naloženo da u nadležnom sudu pokrene postupak radi utvrđivanja postojanja ili poništenja prava vlasništva na predmetnom stanu, s obzirom na to da se na predmetnom stanu steklo pravo vlasništva, sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.
7. Apelant je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu, koja je Rješenjem Ministarstva broj 06- 02-351/02 od 14. studenog 2002. godine odbijena kao neutemeljena.
8. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je protiv rješenja Ministarstva pokrenuo upravni spor, a Kantonalni sud je Rješenjem broj U-84/02 od 28. travnja 2003. godine odbio apelantovu tužbu.
9. Apelant je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koji je Rješenjem broj Už-254/03 od 21. ožujka 2007. godine žalbu odbio kao neutemeljenu.
10. Apelant je ponovno podneskom koji je naslovljen kao „Zahtjev za obnovu postupka“ od 2. srpnja 2004. godine tražio povrat u posjed predmetnog stana.
11. Ministarstvo je Rješenjem broj 06-02-247/04 od 7. rujna 2004. godine odbilo apelantov prijedlog za obnovu postupka, koji je okončan Rješenjem broj 06-02-351/02 od 14. studenog 2002. godine.
12. Presudom Kantonalnog suda broj U.20/04 od 20. listopada 2004. godine odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja kojim mu je odbijen prijedlog za obnovu postupka.
13. Presudom Vrhovnog suda broj UŽ-572/04 od 30. rujna 2008. godine apelantova žalba je uvažena, presuda Kantonalnog suda od 20. listopada 2004. godine je preinačena na način da se apelantova tužba uvažava, pobijano rješenje Ministarstva poništava i predmet vraća prvostupanjskom organu na ponovno rješavanje. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo sljedeće: „(…) nije jasno kako prvostupanjski organ uzima da okolnost da je druga osoba eventualno postala vlasnik stana, iako postoji blagovremen zahtjev apelanta za povrat stana u posjed, može predstavljati prethodno pitanje bez čijeg rješenja se ne može riješiti sama upravna stvar povrata stana u posjed. Ovo tim prije što je sam taj organ mogao raspraviti to navodno 'prethodno pitanje' i što je odredbom članka 10. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima izričito propisano da se postupak u predmetima po zahtjevu nositelja stanarskog prava za vraćanje u posjed stana smatra hitnim, a u tom postupku ispituje se da li apelant ispunjava zakonske uvjete za povrat stana u posjed (…)“.
14. Postupajući u ponovnom postupku, Služba je donijela Rješenje broj 02/I-372-11/02 od 23. travnja 2009. godine, kojim je odbijen kao neutemeljen apelantov zahtjev za povrat predmetnog stana, a Rješenjem Ministarstva broj 06-02-23-13/09 od 20. srpnja 2009. godine odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv navedenog rješenja.
15. U upravnom sporu, Kantonalni sud je Presudom broj 08 0 U 000233 09 U od 31. ožujka 2010. godine apelantovu tužbu uvažio i poništio rješenje Ministarstva od 20. srpnja 2009. godine i predmet vratio na ponovni postupak i odluku.
16. Rješenjem Ministarstva broj 06-02-23-13/09 od 14. travnja 2010. godine poništeno je rješenje Službe od 23. travnja 2009. godine i predmet vraćen prvostupanjskom organu na ponovni postupak.
17. U ponovljenom postupku, Rješenjem Službe broj 02/I-372-11/02 od 18. svibnja 2010. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana, a Rješenjem Ministarstva broj 06-02-23-20/10 od 24. lipnja 2010. godine navedeno rješenje je poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak.
18. U ponovljenom postupku, Rješenjem Službe broj 02/I-372-11/02 od 2. kolovoza 2010. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana, a Rješenjem Ministarstva broj 06-02-23-26/10 od 17. rujna 2010. godine odbijena je žalba koju je apelant izjavio protiv navedenog rješenja.
19. U upravnom sporu, Presudom Kantonalnog suda broj 08 0 U 000785 od 20. svibnja 2011. godine apelantova tužba je uvažena i poništeno je rješenje Ministarstva od 17. rujna 2010. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odluku.
20. U ponovljenom postupku Rješenjem Ministarstva broj 06-02-23-26/10 od 6. lipnja 2011. godine poništeno je rješenje Službe od 2. kolovoza 2010. godine i predmet je vraćen prvostupanjskom organu na ponovni postupak.
21. U ponovljenom postupku Rješenjem Službe broj 02/I-372-11/02 od 22. svibnja 2012. godine odbijen je apelantov zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana, a Rješenjem Ministarstva broj 06-02-23-7/12 od 17. srpnja 2012. godine odbijena je žalba koju je apelant izjavio protiv navedenog rješenja.
22. U upravnom sporu, Kantonalni sud je Presudom broj 08 0 U 001495 12 U od 16. studenog 2012. godine apelantovu tužbu uvažio, poništio rješenja Ministarstva od 17. srpnja 2012. godine i Službe od 22. svibnja 2012. godine i predmet vratio prvostupanjskom organu na ponovni postupak.
23. U ponovljenom postupku, Rješenjem Službe broj 02/I-372-11/02 od 21. listopada 2013. godine odbijen je kao neutemeljen apelantov zahtjev za povrat u posjed predmetnog stana, a Rješenjem Ministarstva broj 06-02-23-11/13 od 26. studenog 2013. godine navedeno rješenje je poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak.
24. U ponovljenom postupku Rješenjem Službe broj 02/I-372-11/02 od 21. siječnja 2014. godine odbijen je apelantov zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana, a Ministarstvo je Rješenjem broj 06-02-23-2/14 od 12. veljače 2014. godine odbilo apelantovu žalbu izjavljenu protiv navedenog rješenja.
25. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je tužbom pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom.
26. Iz stanja spisa proizlazi da upravni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
27. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je, između ostaloga, naveo da zbog stalnog vraćanja na ponovni postupak konkretni postupak radi povrata u posjed stana traje više od 12 godina, te da je prešao granice razumnog roka. Imajući u vidu navedeno, apelant smatra da mu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
28. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo je detaljno izložilo tijek postupka, koji je, sukladno navedenim podacima, naveden u činjeničnom dijelu odluke, te je istaklo da smatra da apelacija nije utemeljena jer iz spisa predmeta i obrazloženja pojedinih odluka proizlazi da se radi o tijeku postupka, a ne o odugovlačenju.
29. Služba se u odgovoru na apelaciju osvrnula na razloge odbijanja apelantovog zahtjeva za povrat u posjed predmetnog stana. Istakla je da je postupala prema uputama drugostupanjskog organa i sudova, te donosila rješenja sukladno utvrđenom činjeničnom stanju.
V.Relevantni propisi
30. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Članak 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Članak 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Članak 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog članka, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
Članak 244. stavak 1.
(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
31. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Članak 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnoga akta koji je donijet u drugom stupnju. Članak 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
32. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:
Članak 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
33. U Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima („Službene novine FBiH“ br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 37/01, 56/01, 15/02, 24/03 i 29/03) relevantne odredbe glase:
Članak 4.
Nositelj stanarskog prava iz članka 3. stavak 1. ovog zakona ima pravo tražiti vraćanje stana u posjed. Zahtjev za vraćanje stana u posjed podnosi se općinskom organu uprave nadležnome za stambene poslove, ako zakonom kantona-županije nije drugačije određeno. Zahtjev se podnosi pismeno, uz potpis nositelja stanarskog prava ili usmeno, osobno ili putem punomoćnika. Zahtjev treba da sadrži: 1. podatke o stanu; 2. dokaze da je podnositelj zahtjeva nositelj stanarskog prava odnosno član njegovog obiteljskog domaćinstva; 3. datum kad se nositelj stanarskog prava namjerava vratiti u stan, ali ne kasnije od godinu dana nakon podnošenja zahtjeva i 4. podatke o boravištu nositelja stanarskog prava i članova njegovog obiteljskog domaćinstva u vrijeme podnošenja zahtjeva.
Članak 10.
Postupak u predmetima po zahtjevu iz članka 4. ovog zakona smatra se hitnim.
VI.Dopustivost
34. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
35. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
36. Sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
37. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravomoćno okončan, prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
38. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
39. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed povrijeđeni pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
40. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
41. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije
42. U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na pitanje prava na povrat u posjed stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi s tim pitanjem potpadaju pod pojam „građanskih prava i obveza“ (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. rujna 1999. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u konkretnom predmetu.
b)Razdoblje koje se uzima u obzir
43. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantovog zahtjeva za povrat stana u posjed pokrenut 19. svibnja 1999. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak u tijeku pred Kantonalnim sudom. Dakle, postupak povodom apelantovog zahtjeva traje više od 15 godina i još nije okončan, pa je to razdoblje koje će Ustavni sud ispitati.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
44. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku za povrat u posjed stana u kojem je trebalo utvrditi je li apelant pravodobno podnio zahtjev za povrat stana i je li bio nositelj stanarskog prava na tom stanu, te pripada li mu, u ovisnosti o toj odlučnoj činjenici, pravo na vraćanje stana u posjed, iz čega Ustavni sud smatra da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se tim postupkom traži povrat u posjed stana za koji apelant smatra da je njegov, može se zaključiti da je postupak za apelanta značajan, a i prema izričitoj zakonskoj odredbi navedeni postupak se smatra hitnim.
45. Sumirajući upravni postupak koji traje od 19. svibnja 1999. godine i koji još uvijek nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je Službi trebalo više od tri godine da donese prvu odluku u postupku i to kada je zaključkom od 6. listopada 2002. godine prekinula upravni postupak, te da je Vrhovni sudu nakon tri godine donio presudu od 30. rujna 2008. godine, kojom je odlučio o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 20. listopada 2004. godine. Navedenom presudom Vrhovni sud je presudu Kantonalnog suda preinačio, poništio pobijana rješenja kojima je odlučeno o apelantovom prijedlogu za obnovu postupka i predmet vratio na ponovni postupak, pri čemu je istakao da nije jasno kako prvostupanjski organ uzima da okolnost da je druga osoba eventualno postala vlasnik stana, iako postoji apelantov pravodoban zahtjev za povrat stana u posjed, može predstavljati prethodno pitanje bez čijeg se rješenja ne može riješiti sama upravna stvar povrata stana u posjed. Ustavni sud primjećuje da je u ponovljenom postupku nakon navedene odluke Vrhovnog suda, prema raspoloživim podacima iz spisa, Kantonalni sud odlukama u upravnom sporu u tri navrata poništavao rješenja Ministarstva, zatim da je Ministarstvo u četiri navrata odbijalo apelantovu žalbu, te u četiri navrata poništavalo rješenja Službe, kao i da je Služba u šest navrata donosila rješenje kojim se odbija apelantov zahtjev za povrat u posjed stana. U svom odgovoru na apelaciju Služba je izložila razloge odbijanja apelantovog zahtjeva za povrat u posjed stana, pri čemu se nije izjašnjavala na razloge dužine trajanja postupka, a Ministarstvo je istaklo da se u konkretnom slučaju ne radi o odugovlačenju već o tijeku upravnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za takvo nedjelotvorno postupanje organa uprave, posebno ako se uzme u obzir da su u upravnim sporovima njihove odluke više puta poništavane i predmet vraćan na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sustav. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da najveću odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave, koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežitom dijelu doprinijeli dužini postupka.
46. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave i Kantonalnog i Vrhovnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina upravnog postupka koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim a traje više od 15 godina i još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati organima uprave i redovitim sudovima. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
47. Imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom zahtjevu nužno je da taj sud donese odluku, to je Kantonalnom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja. Pitanje naknade nematerijalne štete
48. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
49. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
50. S obzirom na to da upravni postupak traje duže 15 godina i da se radi o postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, Ustavni sud nalazi da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 4.500,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Zapadnohercegovačkog kantona, s obzirom na sjedište organa uprave, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke.
Ostali navodi
51. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na dom i prava na imovinu, s obzirom na to da se ti navodi temelje na navodima o dužini trajanja postupka. VIII.Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada postupak povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed nije okončan ni nakon više od 15 godina od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka se može pripisati isključivo ponašanju nadležnih organa uprave i redovitim sudovima, koji nisu iznijeli obrazloženja koja bi mogla biti dovoljna i razumna za tako dugo trajanje postupka.
53. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić