Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-818/14 (D. B.)
Odluka donesena 18. 12. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Penzija
- Upravni spor
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-818/14
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 818/14, rješavajući apelaciju Đorđa Baštinca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l) i člana 57. stav (2) tačka a) i b) i člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Đorđa Baštinca, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu priznavanja prava na invalidsku penziju u kojem je doneseno rješenje Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske broj 3185770468 od 15. maja 2014. godine, i koji se trenutno nalazi pred Okružnim sudom u Banjoj Luci.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đorđa Baštinca, podnesena radi priznavanja prava na invalidsku penziju u postupku koji se vodi pred Fondom za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske u predmetu broj 3185770468, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Đorđe Baštinac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške podnio je 20. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan postupak u predmetu priznavanja prava na invalidsku penziju, te zbog toga što je nezadovoljan odlučivanjem nadležnih organa u navedenom postupku. Apelant je podnescima od 5. juna 2014. godine i 20. oktobra 2014. godine dopunio apelaciju. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Fond) zatraženo je 13. novembra 2014. godine, a od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 12. novembra 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovore na apelaciju Okružni sud i Fond su dostavili 20. novembra 2014. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 15. decembra 2011. godine Fondu podnio zahtjev za ostvarivanje prava na invalidsku penziju.
6. Rješenjem prvostepenog organa Fonda broj 3185770468 od 26. aprila 2012. godine apelantu nije priznato pravo po osnovu invalidnosti jer je nalazom, ocjenom i mišljenjem Odjeljenja za ocjenu radne sposobnosti u prvom stepenu Banja Luka broj INO-111/12 od 4. aprila 2012. godine utvrđeno da kod apelanta ne postoji invalidnost u smislu člana 49. Zakona o PIO.
7. Nezadovoljan navedenim rješenjem apelant je izjavio žalbu, a drugostepenim Rješenjem Fonda broj 3185770468 od 12. septembra 2012. godine, nakon što je prethodno pribavljen nalaz, ocjena i mišljenje drugostepenog organa vještačenja broj DOV-585/12 od 11. juna 2012. godine kojim je potvrđena ocjena prvostepenog organa vještačenja, apelantova žalba je odbijena.
8. Apelant je protiv navedenog rješenja podnio tužbu, a Okružni sud je Presudom broj 11 0 U 010478 12 U od 24. marta 2014. godine, apelantovu tužbu uvažio i poništio rješenje drugostepenog organa Fonda.
9. U ponovljenom postupku drugostepeni organ Fonda je Rješenjem broj 3185770468 od 15. maja 2014. godine, nakon što je prethodno pribavio novi nalaz, ocjenu i mišljenje Drugostepenog organa vještačenja broj DOV-342/14 od 14. maja 2014. godine, apelantovu žalbu odbio.
10. Apelant je 3. septembra 2014. godine u smislu člana 52. Zakona o upravnim sporovima podnio zahtjev za izvršenje presude Okružnog suda od 24. marta 2014. godine, a Okružni sud je Rješenjem broj 11 0 U 015027 14 U od 18. septembra 2014. godine apelantov zahtjev odbacio jer je utvrđeno da je Fond okončao upravni postupak.
11. Nezadovoljan rješenjem Okružnog suda apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, koji će se prema navodima iz odgovora na apelaciju Fonda, nakon vraćanja predmeta od Okružnog suda biti dostavljen Vrhovnom sudu radi odlučivanja o tom apelantovom zahtjevu.
12. Prema stanju spisa, apelant je nezadovoljan navedenim rješenjem Fonda od 15. maja 2014. godine podnio tužbu, i predmet je 2. oktobra 2014. godine upućen Okružnom sudu.
13. Prema stanju spisa, predmetni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Iz navoda i dopuna apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je u postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, iz navoda i dopune apelacije proizlazi da je apelant nezadovoljan odlučivanjem nadležnih organa Fonda, te predlaže da Ustavni sud donese odluku kojom se Fond obavezuje na priznavanje prava na invalidsku penziju, a u dopunama da se izvrši isplata zaostataka invalidske penzije.
b) Odgovor na apelaciju
15. U odgovoru na apelaciju Fond je detaljno izložio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da su organi Fonda u postupcima ostvarivanja apelantovog prava postupali u skladu s propisima kojima se regulira upravni postupak i upravni spor, te su predložili da se apelacija odbije kao neosnovana.
16. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je istakao da je taj sud o apelantovoj tužbi odlučivao prema programu prioritetnog rješavanja sudskih predmeta, te da smatra da je o apelantovoj tužbi riješio u optimalnom roku.
V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/02, 87/07 i 50/10) relevantne odredbe glase:
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 206.
Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rešenje bez odlaganja (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan donijeti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mjesec dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan donijeti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva mjeseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
Član 232.
Rešenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci čim je to moguće, a najkasnije u roku od dva mjeseca računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok. Ako stranka odustane od žalbe, postupak po žalbi obustavlja se zaključkom.
18. U Zakonu o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 109/05) relevantne odredbe glase:
Član 4.
Upravni spor može se voditi samo protiv konačnog upravnog akta.
Upravni akt, u smislu ovog zakona, jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. ovog zakona rješava o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom ličnom interesu fizičkih i pravnih lica ili drugih stranaka u kakvoj upravnoj stvari..
Član 48.
Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulirana ovim zakonom.
Član 50.
Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.
VI.Dopustivost a)Dopustivost u odnosu na navode o priznavanju prava na invalidsku imovinu
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem apelant ističe da je nezadovoljan odlučivanjem Fonda te predlaže da Ustavni sud donese odluku kojom se Fond obavezuje na priznavanje prava na invalidsku penziju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
20. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
21. U vezi s apelantovim navodima kojom predlaže da Ustavni sud donese odluku kojom se obavezuje Fond na priznavanje prava na invalidsku penziju, Ustavni sud ističe da nije u njegovoj nadležnosti da odlučuje o osnovanosti apelantovog zahtjeva za priznavanje prava na invalidsku penziju, već je to zadatak nadležnih organa uprave, odnosno redovnih sudova, te dalje zapaža da postupak pred nadležnim organima o ovom pitanju nije okončan, odnosno da se nalazi pred Okružnim sudom, iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.
b)Dopustivost u odnosu na razuman rok
22. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. Iz apelantovih navoda proizlazi da se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da upravni postupak povodom njegovog zahtjeva za priznanje invalidske penzije, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
27. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja upravnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud zapaža da je apelant 15. decembra 2011. godine podnio zahtjev za priznavanje prava na invalidsku penziju i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od približno tri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni upravni postupak odnosi na priznavanje prava na invalidsku penziju, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, ne radi o naročito složenom predmetu.
32. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom predmetu povodom apelantovog zahtjeva prvostepeni organ donio rješenje nakon proteka nešto više od četiri mjeseca (26. aprila 2012. godine), kao i da je u nastavu postupka po apelantovoj žalbi, drugostepeni organ donio rješenje nakon proteka nešto više od tri mjeseca (12. septembra 2012. godine). Ustavni sud dalje zapaža da je drugostepeni organ, nakon što je Okružni sud po apelantovoj tužbi presudom od 24. marta 2014. godine poništio drugostepeno rješenje, u relativno kratkom roku, odnosno nakon proteka nešto više od jednog mjeseca donio drugostepeno rješenje od 15. maja 2014. godine kojim je odbio apelantovu žalbu. S tim u vezi Ustavni sud primjećuje da su organi Fonda u relativno kratkim rokovima poduzimali poslove iz svoje nadležnosti, odnosno u razumnim rokovima donosili svoje odluke, iako je postupcima koji su prethodili donošenju navedenih odluka bilo neophodno pribaviti nalaz, ocjenu i mišljenje apelantove radne sposobnosti. S druge strane, u vezi s ponašanjem Okružnog suda kod kojeg se predmet nalazio nešto više od godinu dana radi odlučivanja o tužbi apelanta, Ustavni sud primjećuje da je taj sud u odgovoru na apelaciju ponudio razloge za svoje nepostupanje po apelantovoj tužbi, te između ostalog, istakao da je o apelantovoj tužbi rješavao prema programu prioritetnog rješavanja sudskih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Prema tome, imajući u vidu da je postupak pred Okružnim sudom trajao nešto više od godinu dana i da je rješavan prema programu prioritetnog rješavanja sudskih predmeta, Ustavni sud smatra da iz predočenih dokaza uz apelaciju ne proizlazi da je Okružni sud bezrazložno odugovlačio postupak. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od približno tri godine u kojemu nije okončan postupak nije prešao granice «razumnog roka» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da je dužina postupka razmjerna okolnostima konkretnog slučaja te imajući u vidu da su nadležni organi i sud u razumnim rokovima donosili odluke.
33. Stoga Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije kada je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja te imajući u vidu da su nadležni organi i sud u razumnim rokovima donosili odluke.
35. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l) i člana 59. stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić