Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1105/14 (M. J.)
Odluka donesena 18. 12. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
- Građanski postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1105/14
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1105/14, rješavajući apelaciju Mirka Jakšića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b), člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 1 i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mirka Jakšića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 025179 14 Gž3 i Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 025179 10 P3.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 025179 14 Gž3 u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, apelantu Mirku Jakšiću u roku od 90 dana od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.250,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Mirko Jakšić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vršca, Republika Srbija, kojeg zastupa Stevo Vojnović, advokat iz Banje Luke, podnio je 10. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 025179 14 Gž3 i Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 025179 10 P3.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 17. novembra 2014. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor dostavio 20. novembra 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Anka Glumac (u daljnjem tekstu: tužiteljka), apelantova sestra, 25. oktobra 1999. godine Osnovnom sudu podnijela je tužbu za utvrđenje i poništenje protiv apelanta kojom je tražila da se utvrdi da je ona s njihovom majkom suvlasnica na prizemlju porodične stambene zgrade u Banjoj Luci. Nakon toga podneskom od 3. oktobra 2000. godine tužiteljka je ponovno postavila tužbeni zahtjev kojim je tražila da se navedene nekretnine utvrde kao bračna tekovina roditelja, pravnih prednika apelanta i tužiteljke. Konačno, tužiteljka je podneskom od 3. februara 2006. godine, dopunjenim na pripremnom ročištu 23. marta 2006. godine, precizirala tužbeni zahtjev.
6. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 025179 99 P od 24. decembra 2009. godine odbijen je tužiteljkin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je na zakonit način stekla pravo svojine sa 1/1 dijela građenjem na tuđem zemljištu na nekretninama označenim u izreci navedene presude, kao i da se utvrdi da je ništav ugovor o poklonu koji je apelant zaključio sa svojim ocem – prednikom parničnih stranaka, bliže označen u izreci presude, što je apelant dužan priznati i trpiti da se tužiteljka na osnovu presude upiše kao vlasnik, kao i da se apelantu naloži da tužiteljki preda u posjed prizemlje porodične kuće, slobodno od lica i stvari, u roku od trideset dana po prijetnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom obavezana je tužiteljka apelantu da nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.675,00 KM.
7. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 025179 09 Gž od 28. aprila 2009. godine uvažena je žalba tužiteljke, Presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 025179 99 P od 24. decembra 2009. godine ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je odredbom člana 130 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se uviđaj preduzima kada je za utvrđivanje neke činjenice za razrješenje neke okolnosti potrebno neposredno opažanje suda, te da se uviđaj može vršiti i u prisustvu vještaka. Iz navedenog proizilazi da je prilikom vršenja uviđaja na licu mjesta trebalo da bude prisutan i sud, a Okružni sud je na osnovu stanja u spisu utvrdio da je prisustvo suda izostalo. Osim toga, Okružni sud je ukazao da vještak nije u cijelosti postupio po zadatku za vještačenje zbog čega takav nalaz nije bio dovoljan za potpuno i pravilno utvrđenje činjeničnog stanja, kao ni pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je, zbog svega navedenog, predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
8. Osnovni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 71 0 P 025179 10 P 2 od 31. oktobra 2012. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljka tražila da sud utvrdi da je na zakonit način stekla pravo svojine sa 1/1 dijela na kući, bliže označenoj u presudi, sa pravom korišćenja zemljišta označenog u presudi, slijedom čega je ništav ugovor o poklonu koji je apelant zaključio sa svojim ocem – prednikom stranaka, bliže označen u izreci presude, što je apelant dužan priznati i trpjeti da se tužiteljka na osnovu presude upiše kao vlasnik, kao i da se apelantu naloži da tužiteljki preda u posjed prizemlje porodične kuće, slobodno od lica i stvari, u roku od trideset dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom obavezana je tužiteljka da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.385,00 KM.
9. Presudom Okružnog suda 71 0 P 025179 13 Gž 2 od 21. juna 2013. godine uvažena je žalba tužiteljke, Presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 025179 10 P 2 od 31. oktobra 2012. godine je ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je u ovom predmetu tužba podnesena 25. januara 1999. godine, tužbeni zahtjev više puta mijenjan, pa je na ročištu za glavnu raspravu 12. jula 2012. godine tužiteljka precizirala tužbeni zahtjev na način opisan u prethodnoj tački ove odluke. Osnovni sud je, smatrajući da se radi o preinačenju tužbe, u obrazloženju Presude broj 71 0 P 025179 10 P 2 od 31. oktobra 2012. godine izrazio stav da takvo preinačenje nije dozvoljeno u skladu sa odredbama čl. 56 i 57 ZPP, jer je tužiteljka imala dovoljno vremena da opredijeli osnov tužbenog zahtjeva. Okružni sud je utvrdio da je osnovan tužiteljkin žalbeni navod da je takvom odlukom Osnovnog suda povrijeđena odredba člana 56 stav 2 i člana 57 ZPP, jer promjenom osnova tužbenog zahtjeva tužiteljka nije preinačila tužbu. Pogrešnim pravnim zaključkom Osnovnog suda da je tužiteljka preinačila tužbu povrijeđena je i odredba člana 2 stav 1 ZPP, čime su stranke onemogućene da na valjan način raspravljaju pred sudom, te da na valjan način pobijaju prvostepenu presudu, jer navedene povrede imaju uticaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
10. Osnovni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 71 0 P 025179 10 P3 od 20. maja 2014. godine.
11. Predmet se u vrijeme donošenja ove odluke po žalbi nalazi kod Okružnog suda i zaveden je pod brojem 71 0 P 025179 14 Gž 3.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno hronološki opisao tok postupka, istaknuvši da traje nerazumno dugo. Takođe, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da se predmet trenutno nalazi na Okružnom sudu na rješavanju po žalbi.
V. Relevantni propisi
14. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni ostavinski postupak nije okončan ni nakon šesnaest godina od pokretanja, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvattaju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut tužbom podnesenom 25. januara 1999. godine i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste oko 16 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
22. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o postupku radi utvrđenja, te da se predmetni postupak, imajući u vidu procesne radnje koje je Osnovni sud u dosadašnjem toku postupka preduzeo, ne može smatrati naročito složenim. Pored toga, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka.
23. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je nakon što je tužba podnesena, Osnovni sud održao pripremno ročište tek 23. marta 2006. godine, a da je tek 24. decembra 2008. godine donesena prvostepena presuda. Ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je tom sudu trebalo oko devet godina da donese prvostepenu presudu. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud postupao nedjelotvorno s obzirom na to da je u dva navrata rješenjima Okružnog suda utvrđeno da su prvostepene presude nepravilne i nezakonite, zbog čega su ukinute i predmet vraćen na ponovno suđenje. Ustavni sud, dalje, primjećuje da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije naveo niti jedan razlog koji je eventualno mogao uticati na dužinu trajanja postupka iz čega se može zaključiti da nema razumnog opravdanja za dužinu predmetnog postupka pred navedenim sudom. S druge strane, iz dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu Ustavni sud nije mogao zaključiti da je postupak pred Okružnim sudom trajao nerazumno dugo s obzirom na to da je taj sud u relativno kratkim rokovima donio odluke o žalbama. Ustavni sud posebno naglašava da je Osnovni sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je postupak pokrenut 1999. godine, što je u potpunosti zanemario, propuštajući da postupa u skladu sa odredbom člana 10 ZPP, odnosno da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Sve navedeno, a posebno činjenica da postupak još uvijek nije okončan, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. S druge strane, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa ne proizilazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini predmetnog postupka.
25. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
26. Iako nije utvrdio odgovornost Okružnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u ovom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odlaganja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje. Naknada nematerijalne štete
27. Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete, zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku, dosudi iznos od ukupno 7.500,00 KM za 16 godina neopravdano dugog trajanja postupka. U smislu člana 74 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u slučajevima kršenja ljudskih prava i sloboda zagarantovanih Ustavom Bosne i Hercegovine.
28. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo bi isplatiti iznos od 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM.
29. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je već naveo da se radi o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, te bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti po 150,00 KM, dakle, ukupan iznos od 2.250,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada predmetni postupak nije okončan ni petnaest godina nakon podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Osnovnom sudu, koji nije dao razloge za ovako dugo trajanje postupka.
31. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2, člana 62 stav 7 i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić