Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3908/11 (J. R., L. S. i P. R.)
Odluka donesena 18. 12. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3908/11
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3908/11, rješavajući apelaciju Jelene Rešetar i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b) i člana 59 st. 1 i 2 („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Jelene Rešetar, Ljiljane Stajić i Puniše Rešetara.
Utvrđuje se kršenje člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka po žalbi u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Vlade Federacije BiH V. broj 930/2010 od 2. decembra 2010. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Jelena Rešetar, Ljiljana Stajić i Puniša Rešetar (u daljnjem tekstu:
apelanti) iz Zenice podnijeli su 7. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po žalbi zbog ćutanja administracije Zeničko-dobojskog kantona koji je okončan Rješenjem Vlade Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vlada FBiH) V. broj 930/2010 od 2. decembra 2010. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09) koja su važila u relevantnom periodu, od Vlade FBiH je zatraženo 16. januara 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Vlada FBiH je dostavila odgovor na apelaciju 6. februara 2012. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:
5. Apelanti su 6. aprila 2009. godine Zeničko-dobojskom kantonu podnijeli zahtjev za ostvarivanje stečenih prava prema Aneksu G Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše SFRJ.
6. Apelanti su 6. maja 2009. godine podnijeli žalbu Vladi FBiH kao drugostepenom organu, u smislu člana 6 Odluke o sprovođenju Aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji BiH, zbog nedonošenja prvostepene odluke u zakonskom roku, odnosno zbog ćutanja administracije Zeničko-dobojskog kantona.
7. Apelanti su se obratili nadležnoj Federalnoj upravnoj inspekciji 6. jula 2009. godine zahtjevom za vršenje inspekcijskog nadzora u konkretnom upravnom predmetu, u skladu sa odredbama člana 10 u vezi sa članom 20 stav 1 Zakona o upravnim sporovima.
8. Apelanti su 6. avgusta 2009. godine Kantonalnom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) podnijeli tužbu u upravnom sporu protiv Vlade FBiH radi ćutanja administracije - nedonošenja drugostepenog rješenja po žalbi apelanata od 6. maja 2009. godine. Odlučujući o tužbi apelanata, Kantonalni sud je donio Presudu broj 04 0 U 000786 09 U od 27. oktobra 2009. godine kojom je tužbu apelanata uvažio i naložio Vladi FBiH kao tuženom organu da u roku od 15 dana od dana prijema navedene presude donese rješenje po žalbi apelanata od 6. maja 2009. godine zbog ćutanja administracije Zeničko-dobojskog kantona.
9. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da su apelanti tom sudu blagovremeno podnijeli tužbu protiv tužene Vlade FBiH, u smislu člana 20 st. 1 i 3 Zakona o upravnim sporovima zbog ćutanja administracije. Dalje je utvrđeno da tuženi organ u konkretnom postupku nije donio odgovarajuću odluku shodno odredbama iz člana 24 stav 2 i člana 65 st. 3 i 4 Zakona o upravnom postupku. Kantonalni sud je zaključio da su i tužena Vlada FBiH i prvostepeni organ propuštanjem da donesu odgovarajuće odluke o zahtjevu apelanata, odnosno o žalbi apelanata, postupili suprotno odredbama iz člana 216 st. 1 i 2, te člana 244 stav 1 Zakona o upravnom postupku, čime su apelanti ispunili uslove za podnošenje predmetne tužbe o kojoj je Kantonalni sud odlučio navedenom presudom.
10. Vlada FBiH je Rješenjem V. broj 930/2010 od 2. decembra 2010. godine, zbog nenadležnosti za postupanje, odbacila žalbu apelanata podnesenu protiv Zeničko-dobojskog kantona zbog nedonošenja rješenja u zakonskom roku. U rješenju je konstatovano da je ono konačno u upravnom postupku.
11. U obrazloženju rješenja Vlada je istakla da se Aneksom G Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji BiH utvrđuju uslovi pod kojim se rješavaju privatna svojina i stečena prava, a Aneksom C Sporazuma se utvrđuju uslovi pod kojim se rješavaju finansijska potraživanja i dugovanja. Dalje je navedeno da na finansijska potraživanja po osnovu dinarske štednje a koja su predmet konkretnog postupka može da se primijeni isključivo Aneks C Sporazuma. S obzirom na to da u konkretnom slučaju ne može da se primijeni Aneks G Sporazuma na finansijska potraživanja apelanata po osnovu dinarske štednje, Vlada FBiH je zaključila da Zeničko-dobojski kanton i Vlada FBiH nisu nadležni da rješavaju o predmetnom zahtjevu, odnosno žalbi apelanata. Takođe je navedeno da Bosna i Hercegovina i Federacija BiH niti jednim aktom nisu preuzele obaveze po osnovu dinarskih štednih uloga u Poštanskoj štedionici (u kojoj je bila uložena dinarska štednja prednika apelanata), niti su na bilo koji način preuzele obaveze iz obligacionih odnosa zaključenih između Poštanske štedionice i njenih ulagača. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da, u smislu člana 9 stav 1 Zakona o upravnim sporovima, protiv predmetnog rješenja može da se pokrene upravni spor pred Kantonalnim sudom u Sarajevu.
12. Navedeno rješenje Vlada FBiH je dostavila Kantonalnom sudu 5. avgusta 2011. godine.
13. Apelanti su navedeno rješenje Vlade FBiH putem preporučene pošte primili 12. aprila 2012. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Vladom FBiH, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zatim, prava iz čl. 13 i 17 Evropske konvencije, kao i pravo iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su u opširnoj apelaciji naveli hronologiju događaja. Smatraju da im je nepostupanjem Vlade FBiH povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
15. Vlada FBiH u odgovoru je navela da je Federalno ministarstvo finansija kao resorno ministarstvo pripremilo prijedlog rješenja za Vladu, te da se rješenja donesena u upravnom postupku iz okvira nadležnosti Vlade strankama prosljeđuju putem resornih federalnih ministarstava. Stoga je, nakon održane sjednice Vlade na kojoj je doneseno predmetno rješenje, ono u prilogu akta sekretara Vlade od 9. decembra 2012. godine dostavljeno Federalnom ministarstvu finansija radi dostavljanja strankama u postupku.
V. Relevantni propisi
16. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 244. stav 1.
Rok za donošenje rješenja o žalbi (1) Rješenje o žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
VI. Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
19. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku po žalbi pred Vladom FBiH, koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Rješenjem Vlade FBiH V. broj 930/2010 od 2. decembra 2010. godine. Iako je podnesena prije nego što je donesena odluka po žalbi, odnosno prije nego što je predmetni postupak okončan, prema članu 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
21. Apelanti se žale da im je, zbog dužine trajanja postupka pred Vladom FBiH, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava iz čl. 13 i 17 Evropske konvencije, kao i pravo iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora da se ocjenjuje u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
25. Apelanti su žalbu Vladi FBiH zbog ćutanja administracije Zeničko-dobojskog kantona podnijeli 6. maja 2009. godine. Vlada FBiH je odlučila o žalbi apelanata 2. decembra 2010. godine, a rješenje apelantima dostavila 12. aprila 2012. godine. Ustavni sud zaključuje da su od podnošenja žalbe apelanata pa do prijema rješenja prošle dvije godine i 10 mjeseci, i to je period koji će Ustavni sud razmatrati u konkretnom slučaju.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Ustavni sud uočava da su se apelanti u predmetnom postupku, nakon što su podnijeli žalbu Vladi FBiH, obraćali Federalnoj upravnoj inspekciji, kao i da su pokrenuli upravni spor pred Kantonalnim sudom zbog nepostupanja Vlade FBiH. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Vlada FBiH predmetno rješenje donijela 2. decembra 2010. godine, dakle, jednu godinu i šest mjeseci od podnošenja žalbe apelanata. Navedeno rješenje je dostavljeno apelantima nakon jedne godine i tri mjeseca od dana donošenja rješenja. Takođe, Ustavni sud zapaža da Vlada FBiH u odgovoru na apelaciju, osim navođenja procedure u predmetnom postupku, nije ponudila argumente zbog dužine trajanja konkretnog postupka povodom žalbe apelanata. Imajući u vidu rok od 30 dana za donošenje i dostavljanje stranci rješenja o žalbi koji je propisan članom 244 stav 1 Zakona o upravnom postupku, Ustavni su smatra da su dvije godine i 10 mjeseci, koje su relevantne u konkretnom slučaju, pretjerano dug period i da ne zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku u predmetnom upravnom postupku.
27. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke o žalbi u razumnom roku, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Ostali navodi
28. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati navode apelanata o kršenju prava iz čl. 13 i 17 Evropske konvencije i prava iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se i ti navodi zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je period donošenja odluke pretjerano dug i kada ne zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku u predmetnom upravnom postupku.
30. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić