Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4590/11 (N. K.)

Odluka donesena 18. 12. 2014.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Povrat stana
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4590/11

Apelacija

Odluka o meritumu

18. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4590/11, rješavajući apelaciju Nevene Kešelj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Nevene Kešelj.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku u kojem je donesena Presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006093 od 14. maja 2013.

godine.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom apelanticinog zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesenog protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006093 od 14. maja 2013. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantici Neveni Kešelj, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nevene Kešelj podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006093 od 14. maja 2013. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nevena Kešelj (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Novog Sada, Republika Srbija, koju zastupa Zajednički odvjetnički ured „Dušanka Šoljić-Ćorić, Gordan Škobić i Dragan Pudar“ iz Mostara, podnijela je 30. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pokrenutog povodom apelanticinog zahtjeva za povrat u posjed stana.

2. Apelantica je 10. juna 2013. godine podnijela novu apelaciju, koja je zavedena pod brojem AP 2540/13, u kojoj je kao osporenu odluku navela Presudu Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 006093 12 U od 14. maja 2013. godine, koja je donesena u nastavku postupka povodom ranije podnesene apelacije AP 4590/11.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta AP 4590/11 i AP 2540/13 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4590/11.

4. Na osnovu člana 22. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09; u daljnjem tekstu: ranije važeća Pravila), koja su važila u vrijeme preduzimanja navedenih radnji, od Kantonalnog suda i Ministarstva graditeljstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 8. i 9. maja 2013. godine da dostave odgovore na apelaciju. Također, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 24. i 27. maja 2013. godine da dostave informaciju o tome da li je odlučeno o apelanticinom zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda od 25. oktobra 2011. godine, odnosno da li je odlučeno o njenoj tužbi protiv rješenja Federalnog ministarstva prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) od 28. oktobra 2011. godine.

5. Kantonalni sud je 15. maja 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju. Ministarstvo nije dostavilo odgovor na apelaciju. Također, Kantonalni sud i Vrhovni sud dostavili su 28. maja 2013. godine tražene informacije.

6. Također, na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 30. oktobra 2014. godine da dostavi na uvid spise br. 07 0 U 004863 11 U, 07 0 U 006093 12 U i 07 0 U 001084 08 U.

7. Kantonalni sud je 5. novembra 2014. godine dostavio na uvid spise br. 07 0 U 004863 11 U i 07 0 U 001084 08 U, uz napomenu da nije u mogućnosti dostaviti na uvid spis broj 07 0 U 006093 12 U jer se nalazi u Vrhovnom sudu radi odlučivanja povodom apelanticinog zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke.

III.Činjenično stanje

8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

9. Apelantica je posredstvom punomoćnika 15. aprila 2002. godine Službi graditeljstva, imovinskopravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša Općine Mostar-Jugozapad (u daljnjem tekstu: Služba) podnijela zahtjev za izvršenje Odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih osoba (CRPC) broj 101-2429-1/1 od 2. maja 2000. godine, kojom je Bogdanu Unčaninu (apelanticinom djedu) potvrđeno stanarsko pravo na stanu koji se nalazi u Mostaru, Zagrebačka broj 10 (u daljnjem tekstu: predmetni stan).

10. Služba nije u zakonskom roku odlučila o apelanticinom zahtjevu, zbog čega je apelantica 16. oktobra 2002. godine Ministarstvu podnijela žalbu zbog šutnje uprave. S obzirom na to da ni Ministarstvo nije u zakonskom roku odlučilo o navedenoj žalbi, apelantica je tužbom pokrenula upravni spor u Kantonalnom sudu, koji je Rješenjem broj U-19/03 od 26. februara 2003. godine odbacio tužbu kao prijevremenu. Nakon toga, apelantica je 6. marta 2003. godine urgirala u Ministarstvu da odluči o njenoj žalbi, a kako Ministarstvo u naknadnom roku od sedam dana nije riješilo o žalbi, apelantica je tužbom pokrenula upravni spor.

11. Presudom Kantonalnog suda broj U-179/03 od 4. februara 2004. godine uvažena je apelanticina tužba i naloženo je Ministarstvu da riješi apelanticinu žalbu.

12. Nakon toga, Ministarstvo donosi Zaključak broj UP-09-25-03-810/02 od 30. augusta 2004. godine, kojim je odbijen apelanticin zahtjev za izvršenje odluke CRPC-a od 2. maja 2000. godine, uz konstataciju da se apelantici ne priznaje stanarsko pravo, niti se predmetni stan vraća u posjed, te da je stan privatiziran 15. juna 2000. godine.

13. Rješenjem Kantonalnog suda broj U-243/04 od 8. septembra 2004. godine odbijen je apelanticin zahtjev kojim je tražila da sud umjesto organa uprave donese rješenje u predmetnom postupku (u međuvremenu, Ministarstvo je donijelo zaključak).

14. Presudom Kantonalnog suda broj U-368/04 od 21. januara 2005. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina tužba kojom je pokrenula upravni spor protiv Zaključka Ministarstva broj UP-09-25-03-810/02 od 30. augusta 2004. godine.

15. Rješenjem Vrhovnog suda broj Už-81/05 od 21. decembra 2007. godine uvažena je apelanticina žalba, ukinuta je Presuda Kantonalnog suda broj U-368/04 od 21. januara 2005. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno rješavanje.

16. Nakon toga, Kantonalni sud u ponovnom postupku donosi Presudu broj 07 0 U 001084 08 U od 13. marta 2008. godine, kojom je uvažio apelanticinu žalbu, poništio Zaključak Ministarstva broj UP-09-25-03-810/02 od 30. augusta 2004. godine i predmet vratio Ministarstvu na ponovni postupak.

17. Odlučujući u ponovnom postupku, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UPI-09-04- 25-810/02 od 12. septembra 2008. godine, kojim je odbijen apelanticin zahtjev za donošenje rješenja o prijenosu stanarskog prava na predmetnom stanu nakon smrti apelanticinog djeda (Bogdana Unčanina).

18. Rješenjem Federalnog ministarstva broj UPII/05-23-5-108/08 od 11. novembra 2008. godine poništeno je rješenje Ministarstva od 12. septembra 2008. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

19. Nakon toga, apelantica je 2. decembra 2010. godine tužbom pokrenula upravni spor zbog šutnje uprave (prvostepeni organ uprave nije donio odluku u zakonskom roku), a u dopuni tužbe navela je da drugostepeni organ nije odlučio o njenoj žalbi, koja je Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 004863 11 U od 25. oktobra 2011. godine odbačena kao prijevremena.

20. Presudom Vrhovnog suda FBiH broj 07 0 U 004863 11 Uvp od 28. marta 2013.

godine odbijen je kao neosnovan apelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke – Rješenja Kantonalnog suda broj 07 0 U 004863 11 U od 25. oktobra 2011. godine.

21. U međuvremenu, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj UPI-09-04-25-810/02 od 5. septembra 2011. godine, kojim apelantici, nakon smrti Bogdana Unčanina (apelanticinog djeda), nije priznato stanarsko pravo na predmetnom stanu, odnosno odbijen je njen zahtjev za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju predmetnog stana.

22. Rješenjem Federalnog ministarstva broj UPII/05-23-5-108/08 od 28. oktobra 2011. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba podnesena protiv prvostepenog rješenja. Nezadovoljna navedenim rješenjem, apelantica je tužbom pokrenula upravni spor.

23. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 006093 12 U od 14. maja 2013. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina tužba. Protiv navedene presude apelantica je podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, koji je Kantonalni sud 12. juna 2013. godine dostavio Vrhovnom sudu na daljnje postupanje.

24. Prema stanju spisa, Vrhovni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donio odluku povodom zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

25. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Također, apelantica smatra da su joj u samom postupku kao i odlukom Kantonalnog suda od 14. maja 2013. godine, koja je donesena u postupku, povrijeđeni pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelantica je iscrpno navela hronologiju postupka istaknuvši da su u osporenoj odluci Kantonalnog suda paušalno i selektivno ocijenjeni dokazi, što je rezultiralo odlukom kojom su joj povrijeđena navedena prava. Dalje, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njenu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, poništi osporenu odluku Kantonalnog suda i naloži ponovni postupak. Također, apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, kao i materijalnih troškova na ime plaćenih pristojbi na tužbe i odluke u upravnom sporu.

b) Odgovor na apelaciju

26. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se spis predmeta nalazi na nadležnom postupanju u Vrhovnom sudu, zbog čega se ne može izjasniti o apelaciji. V.Relevantni propisi

27. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

Član 244. stav 1.

(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

28. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:

Član 22.

Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.

Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.

Član 55.

Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

29. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantna odredba glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

30. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 07 0 U 006093 12 U od 14. maja 2013. godine

32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena; (…)

33. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

34. U konkretnom slučaju, apelantica je podnijela Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje osporene Presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 006093 12 U od 14. maja 2013. godine.

35. Ustavni sud zapaža da je u toku postupak pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija, u tom dijelu, preuranjena.

Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka

36. U skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

37. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

38. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

39. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

40. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

41. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

42. U konkretnom slučaju, postupak se odnosi na pitanje prava na povrat stana. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi s ovim pitanjem potpadaju pod pojam građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

Period koji se uzima u obzir

43. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud o tome da li je postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

44. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelanticinog zahtjeva za izvršenje odluke CRPC-a, odnosno zahtjeva za povrat stana u posjed, započeo 15. aprila 2002. godine i da je, prema stanju spisa, taj postupak još u toku pred Vrhovnim sudom. Dakle, postupak traje 12 godina i nešto više od osam mjeseci i još nije okončan, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

Analiza razumnosti trajanja postupka

45. U konkretnom slučaju se radi o postupku za izvršenje odluke CRPC-a, odnosno zahtjeva za povrat stana u posjed u kojem je trebalo utvrditi da li je apelantica bila član porodičnog domaćinstva Bogdana Unčanina (apelanticinog djeda), te da li joj, u zavisnosti od te odlučne činjenice, pripada pravo na vraćanje stana u posjed. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu kako u činjeničnom tako i u pravnom aspektu. Osim toga, s obzirom na činjenicu da se ovim postupkom traži izvršenje odluke CRPC-a odnosno povrat u posjed stana za koji apelantica smatra da je njen, može se zaključiti da je postupak za apelanticu značajan.

46. Analizirajući dužinu trajanja postupka koji traje od 15. aprila 2002. godine i koji još uvijek nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni organ uprave odlučio o apelanticinom zahtjevu nakon donošenja presude Kantonalnog suda u upravnom sporu zbog šutnje administracije, odnosno tek nakon dvije godine i četiri mjeseca (30. augusta 2004. godine). Nakon toga, apelantica je pokrenula upravni spor protiv donesene odluke Ministarstva, koji je u konačnici rezultirao rješenjem Vrhovnog suda kojim je ukinuta presuda Kantonalnog suda od 21. januara 2005. godine i predmet vraćen sudu na ponovni postupak. U nastavku postupka, nakon što je Kantonalni sud (13. marta 2008. godine) poništio odluku Ministarstva i predmet vratio na ponovni postupak, prvostepeni organ donosi novu odluku, koju drugostepeni organ poništava i vraća na ponovni postupak. Nakon toga, organi uprave u ponovnom postupku donose odluke (5. septembra i 28. oktobra 2011. godine). Potom apelantica tužbom pokreće upravni spor, koji je okončan presudom Kantonalnog suda (14. maja 2013. godine) kojom je odbijena kao neosnovana njena tužba. Ustavni sud zapaža da je protiv navedene presude Kantonalnog suda od 14. maja 2013. godine apelantica podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje, o kojem Vrhovni sud, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u toku postupka u tri navrata donosio odluke kojima je odbacivao kao prijevremene apelanticine tužbe kojima je pokretala upravni spor (u dva slučaja), odnosno odbio zahtjev da umjesto organa uprave donese rješenje. Jednom je i Vrhovni sud odbio kao neosnovan apelanticin zahtjev za preispitivanje odluke Kantonalnog suda kojom je odbačena njena tužba.

47. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da ne postoji opravdanje za ovako dugo postupanje upravnih organa, posebno ako se uzme u obzir da je Federalno ministarstvo u jednom slučaju poništilo odluku Ministarstva i predmet vratilo na ponovni postupak, kao i činjenicu da je i Kantonalni sud u dva navrata svojim odlukama naložio Ministarstvu da riješi apelanticinu žalbu, odnosno nakon rješenja Vrhovnog suda poništio odluku Ministarstva i predmet vratio Ministarstvu na ponovni postupak. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S tim u vezi, Ustavni sud zaključuje da odgovornost za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snose organi uprave koji su u postupku počinili propuste koji su prouzrokovali poništavanje njihovih odluka i vraćanje predmeta na ponovni postupak, čime su u pretežnom dijelu doprinijeli dužini postupka.

48. Stoga, ocjenjujući ponašanje organa uprave, Kantonalnog suda i Vrhovnog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 12 godina i nešto više od osam mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u odlučujućem dijelu pripisati organima uprave. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

49. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda postupak nalazi pred Vrhovnim sudom na odlučivanju o apelanticinom zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

50. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

51. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da postupak traje 12 godina i nešto više od osam mjeseci, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.800,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

52. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana

14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

53. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud povredu tog prava vidi u tome što postupak povodom zahtjeva za izvršenje odluke CRPC-a, odnosno zahtjeva za povrat stana u posjed, nije završen ni nakon 12 godina i nešto više od osam mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka može se pripisati ponašanju nadležnih upravnih organa.

54. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

55. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4590/11 (N. K.) | Sudska praksa | Aktio