Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-565/14 (E. O.)
Odluka donesena 18. 12. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-565/14
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 565/14, rješavajući apelaciju Emina Okanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. stav (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14 i 57/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Emina Okanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću u predmetu broj 017-0-I-07-001709.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 017-0-I-07- 001709, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Emin Okanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 4. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 017-0-I-07-001709.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. novembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. decembra 2014. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 6. aprila 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na temelju pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj P-468/00 od 17. marta 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj GŽ-463/04 od 27. februara 2007. godine, a kojom je DOO „Tehno-pek“ Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik) dužan apelantu nadoknaditi štetu, odnosno otkloniti štetu popravljanjem poslovnog prostora, čega se može osloboditi isplatom naknade štete u iznosu od 3.500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da Općinski sud dozvoli izvršenje pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun apelanta. Predmet je u Općinski sud zaprimljen u rad pod brojem 017-0-I-07-001709.
6. Općinski sud je zaključkom od 3. septembra 2007. godine naložio apelantu da u roku od osam dana od prijema zaključka uredi prijedlog za izvršenje tako da dostavi prijedlog za izvršenje usklađen s izvršnom ispravom.
7. Rješenjem od 9. oktobra 2007. godine Općinski sud je odbacio apelantov prijedlog za izvršenje s obzirom da apelant u ostavljenom roku nije postupio po zaključku Općinskog suda.
8. Podneskom od 7. jula 2008. godine apelant je dostavio dopunu prijedloga za izvršenje, kojim je predložio da se izvršenje provede na novčanim sredstvima izvršenika u pogledu naknade troškova parničnog postupka, te da sud naloži izvršeniku da izvede određene radove koji su navedeni u izreci presude pod prijetnjom izricanja sudskih penala u skladu sa odredbom člana 194. ZIP.
9. Rješenjem o izvršenju broj 017-0-I-07-001709 od 15. decembra 2008. godine sud je odredio predloženo izvršenje.
10. Općinski sud je 6. maja 2009. godine rješenje o izvršenju dostavio Raiffeisen banci d.d. BiH na provođenje, a navedena banka je 8. maja 2009. godine obavijestila Općinski sud o postojanju smetnji za provedbu rješenja o izvršenju zbog toga što je račun izvršenika zatvoren.
11. Općinski sud je dopisom od 12. juna 2009. godine tražio od izvršenika da Općinski sud obavijesti o postupanju po rješenju o izvršenju, a izvršenik je podneskom od 23. juna 2009. godine obavijestio Općinski sud da nije bio u mogućnosti otkloniti štetu na apelantovim prostorijama zbog toga što apelant nije pismeno potvrdio mogući termin izvođenja radova.
12. Apelant je podneskom od 8. jula 2009. godine predložio da se izvršenje provede na transakcijskom računu izvršenika koji se vodi kod NLB Tuzlanske banke d.d. Tuzla, te predložio izricanje novčane kazne izvršeniku.
13. NLB Tuzlanska banka d.d. Tuzla je podneskom od 29. oktobra 2009. godine obavijestila Općinski sud da na računu izvršenika nema novčanih sredstava, te da je apelantovo potraživanje evidentirala u Registar blokade po zakonskom prioritetu izvršavanja naloga naplate kao drugi prioritet.
14. Podneskom od 9. novembra 2009. godine apelant je dostavio termin kada izvršenik može pristupiti otklanjanju štete i tražio obavijest od Općinskog suda o postupanju po prijedlogu da se izvršenje provede na transakcijskom računu izvršenika kod NLB Tuzlanske banke d.d. Tuzla.
15. Općinski sud je 12. novembra 2009. godine izvršeniku dostavio nalog za postupanje po rješenju o izvršenju uz prijetnju izricanja sudskih penala.
16. Izvršenik je 16. novembra 2009. godine zahtijevao odgađanje postupanja po nalogu Općinskog suda zbog teške materijalne situacije.
17. Općinski sud je 2. februara 2010. godine izvršeniku naložio postupanje po rješenju o izvršenju uz prijetnju izricanja novčane kazne.
18. Apelant je podneskom od 24. juna 2010. godine urgirao postupanje po rješenju o izvršenju te je odredio novi datum za vršenje potrebnih radova 17. jula 2010. godine.
19. Općinski sud je 8. jula 2010. godine izvršeniku dostavio nalog za postupanje po pravosnažnom rješenju o izvršenju uz prijetnju izricanja sudskih penala.
20. Rješenjem od 19. novembra 2010. godine Općinski sud je naložio izvršeniku da u roku od 15 dana ispuni svoju obavezu prema izvršeniku određenu rješenjem o izvršenju od 15. decembra 2008. godine, a ukoliko izvršenik u ostavljenom roku ne ispuni svoju obavezu bit će dužan da apelantu za svaki dan zakašnjenja na ime sudskih penala isplati iznos od po 100,00 KM.
21. Izvršenik je 26. novembra 2010. godine izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, a Općinski sud je rješenjem od 19. maja 2011. godine žalbu izvršenika odbacio kao nepotpunu.
22. Nezadovoljan navedenim rješenjem izvršenik je 31. maja 2011. godine izjavio žalbu a Kantonalni sud je Rješenjem broj 01 0 I 005835 11 Gž žalbu izvršenika odbio kao neosnovanu.
23. Apelant je podneskom od 25. decembra 2013. godine promijenio predmet i sredstvo izvršenja na pokretnim i nepokretnim stvarima izvršenika, a Općinski sud je rješenjem od 15. maja 2013. godine odredio predloženo izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.
24. Nezadovoljan navedenim rješenjem izvršenik je uložio prigovor koji je rješenjem Općinskog suda od 13. juna 2013. godine odbijen kao neosnovan.
25. Odlučujući o žalbi izvršenika Kantonalni sud je Rješenjem broj 01 0 I 005835 13 Gž2 od 29. novembra 2013. godine žalbu izvršenika uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
26. Prema stanju spisa predmetni izvršni postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
27. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje i naloži Općinskom sudu da okonča postupak, kao i da mu se zbog nedonošenja odluke u razumnom roku odredi naknada nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
28. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da je izvršenom provjerom utvrdio da je pokretna imovina izvršenika prodana u prethodnim izvršnim postupcima, da su mu svi računi kod poslovnih banaka blokirani te da je prestao s poslovanjem, kao i da je nepokretna imovina izvršenika opterećena založnim pravom i hipotekama ostalih povjeritelja.
V.Relevantni propisi
29. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 194.
Izricanje sudskih penala (1) Kad izvršenik ne izvrši u roku neku svoju nenovčanu obavezu utvrđenu izvršnom ispravom, sud koji bi bio nadležan da odredi izvršenje na nenovčanom potraživanju će u izvršnom postupku, na prijedlog tražioca izvršenja, rješenjem odrediti izvršeniku naknadni primjereni rok i izreći izvršeniku da će, ako svoju obavezu ne ispuni u tom roku, biti dužan isplatiti tražiocu izvršenja određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), u smislu pravila o obligacionim odnosima počev od isteka tog roka.
(2) Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana može se izjaviti samo žalba u roku od osam dana. Žalba ne odlaže izvršenje.
(3) Naknadno određeni primjereni rok iz stava 1. ovog člana počinje teći od dostave izvršeniku prvostepenog rješenja kojim je taj rok određen. Žalba ne utiče na tok tog roka. (4) Ako izvršenik najkasnije u roku od 15 dana nakon pravosnažnosti rješenja iz stava 1. ovog člana ispuni svoju obavezu sud može u istom izvršnom postupku, na zahtjev izvršenika podnesen u roku od osam dana od ispunjenja obaveze, smanjiti iznos dosuđenih penala vodeći računa o svrsi zbog koje je naredio njihovo plaćanje.
Podnošenje tog zahtjeva bez utjecaja je na određivanje i provođenje izvršenja na osnovu pravosnažnog rješenja o plaćanju sudskih penala iz stava 1. ovog člana.
(5) Plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na osnovu izvršne isprave, ne predloži izvršenje radi ostvarenja nenovčanog potraživanja.
(6) Pravo na sudske penale prestaje od dana podnošenja prijedloga za izvršenje iz stava 5. ovog člana. Prinudna naplata sudskih penala dospjelih do toga dana može se tražiti u smislu člana 195. ovog zakona.
(7) Ako izvršenje iz stava 6. ovog člana bude obustavljeno pravo tražioca izvršenja na sudske penale ponovo se može ostvarivati.
VI.Dopustivost
30. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
32. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
33. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
34. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
35. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
37. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
38. Ustavni sud zapaža da je apelant 6. aprila 2007. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period duži od sedam godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
39. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku kojeg je apelant pokrenuo radi izvršenja pravomoćne presude od 17. marta 2004. godine kojom je izvršeniku naloženo otklanjanje štete na apelantovom poslovnom prostoru. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati nešto složenijim.
40. Sumirajući izvršni postupak, Ustavni sud primjećuje da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 6. aprila 2007. godine, ali da je navedeni prijedlog za izvršenje odbačen rješenjem Općinskog suda od 9. oktobra 2007. godine, zbog toga što apelant nije u ostavljenom roku dopunio prijedlog u skladu s uputama Općinskog suda. Također, Ustavni sud primjećuje da je apelant dopunu prijedloga za izvršenje dostavio 7. jula 2008. godine, zbog čega Ustavni sud nalazi da se dužina trajanja u navedenom periodu može u cijelosti pripisati ponašanju apelanta. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je nakon zaprimanja dopunjenog prijedloga za izvršenje od 7. jula 2008. godine Općinski sud predloženo izvršenje odredio nakon proteka više od pet mjeseci (15. decembra 2008. godine), te da je Općinskom sudu trebalo približno šest mjeseci da rješenje o izvršenju dostavi banci na provođenje, odnosno da od izvršenika zahtijeva dostavljanje obavijesti o postupanju po rješenju o izvršenju. Ustavni sud dalje primjećuje, a nakon što je apelant odredio datum na koji izvršenik može pristupiti u poslovni prostor radi izvršenja, te predložio izricanje novčane kazne, Općinski sud u četiri navrata, odnosno nalozima od 12. novembra 2009. godine, 2. februara 2010. godine i 8. jula 2010. godine, te rješenjem od 19. novembra 2010. godine, izvršeniku nalagao da izvrši svoju obavezu određenu rješenjem o izvršenju pod prijetnjom izricanja novčane kazne odnosno sudskih penala, pri čemu nije vidljivo da li je Općinski sud izvršeniku uopće izrekao novčanu kaznu, odnosno sudske penale. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon što je rješenjem Kantonalnog suda od 26. jula 2011. godine odbijena kao neosnovana izvršenikova žalba protiv rješenja o odbacivanju žalbe, narednu procesnu radnju poduzeo nakon proteka više od godinu dana, kada je rješenjem 15. maja 2013. godine odlučio o apelantovom prijedlogu za promjenu predmeta i sredstava izvršenja. Međutim, odlučujući o žalbi izvršenika Kantonalni sud je rješenjem od 29. novembra 2013. godine navedeno ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak, u kojem, prema stanju spisa, Općinski sud u periodu od približno godinu dana nije donio bilo kakvu odluku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud izvršne radnje poduzimao u dužim vremenskim razmacima, a s tim u vezi, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.
41. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da je izvršenim provjerama utvrdio da je pokretna imovina izvršenika prodana u prethodnim izvršnim postupcima, da su mu svi računi kod poslovnih banaka blokirani, da je prestao s poslovanjem, kao i da je nepokretna imovina izvršenika opterećena založnim pravom i hipotekama drugih povjeritelja. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s odredbom člana 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provedbom izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoje razlozi za obustavu izvršenja. Uzimajući u obzir navedeno, kao i apelantov doprinos na samom početku postupka, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud u periodu od šest godina koji se tom sudu može staviti na teret, nije okončao predmetni izvršni postupak u smislu člana 64. ZIP.
42. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji traje duže od sedam godina, može u najvećoj mjeri pripisati Općinskom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
43. U smislu člana 74. stav (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, iznimno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
44. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje i što je izdat nalog Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni izvršni postupak.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude traje duže od sedam godina i još uvijek nije okončan iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka može u najvećoj mjeri staviti na teret Općinskom sudu.
46. Na osnovu člana 59. stav (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić