Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4484/11 (L. S.)
Odluka donesena 18. 12. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Dijete
- Pravično suđenje - razuman rok
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 22
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4484/11
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4484/11, rješavajući apelaciju M. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija M. S.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak u Općinskom sudu u Sarajevu u predmetu broj 065 0 I 06 001037.
U skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 065 0 I 06 001037, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu da, u skladu s članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. S. podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065 0 I 06001037 od 16.
marta 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Lejla Smailbegović iz Sarajeva podnijela je 18. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), te protiv dopisa Općinskog suda broj I 1037/06 od 15. septembra 2011. godine i Rješenja Općinskog suda broj 065 0 I 06001037 od 16. marta 2011. godine. Kako se u konkretnom slučaju radilo o izvršnom postupku pokrenutom na prijedlog mldb. M. S., tražilac izvršenja, koju zastupa majka Lejla Smailbegović, Ustavni sud je kao apelanticu označio mldb. M. S. (u daljnjem tekstu: apelantica), a ne Lejlu Smailbegović koja je podnijela apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09; u daljnjem tekstu: prethodna Pravila), koja su važila u relevantnom periodu, od Općinskog suda zatraženo je 2. decembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Također je 27. oktobra 2014. godine, na osnovu člana 23. st. (1) i (2) važećih Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju i spis broj 065 0 I 06 001037.
3. Općinski sud je 15. decembra 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 5. novembra 2014. godine odgovor na apelaciju i traženi spis.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž 280/05 od 30. septembra 2005. godine preinačena je prvostepena presuda i utvrđeno da je Hasib Cama (u daljnjem tekstu: izvršenik) apelanticin biološki otac i obavezan je da doprinosi u apelanticinom izdržavanju u iznosu od po 200,00 KM mjesečno. Višak tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa je odbijen. Navedenom presudom ukinuto je rješenje o određivanju privremene mjere.
6. Apelantica je 2. februara 2006. godine podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja presude Kantonalnog suda, u kojem je predložila da se odredi izvršenje na način da se izvršenik obaveže da u određenom roku namiri potraživanje s odmjerenim troškovima izvršnog postupka. Dalje, predloženo je da, u smislu člana 37. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), ukoliko apelantica kao tražilac izvršenja ne uspije da svoja potraživanja ostvari na način kako je navedeno u prijedlogu za izvršenje, sud uputi izvršeniku zaključak s obrascima P1, P2 i P3, na kojima će izvršenik navesti potpune podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini svojih novčanih depozita, kao i mjesta gdje se ona nalaze. Predloženo je da se u protivnom izvršenje provede na izvršenikovoj imovini koju će na prijedlog tražioca izvršenja utvrditi izvršni sud, s obzirom na to da apelantica nije imala podatke o imovini koja bi mogla biti predmet izvršenja, jer izvršenik nije imao stalno zaposlenje, niti je bio upisan kao porezni obveznik.
7. Općinski sud je dopisom od 6. februara 2006. godine pozvao apelanticu da dostavi izvršnu odluku.
8. Zaključkom Općinskog suda broj 065 0 I 06 001037 od 28. februara 2006. godine naloženo je izvršeniku da u određenom roku na dostavljenom obrascu P1, P2 i P3 navede potpune podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini, vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita i mjesta gdje se nalaze, te je određeno da će Općinski sud, u skladu s članom 17. ZIP-a, izvršeniku izreći novčanu kaznu ukoliko u ostavljenom roku ne postupi prema tom nalogu.
9. Općinski sud je dopisom od 4. aprila 2006. godine pozvao izvršenika da u određenom roku obavijesti sud kada je primio zaključak od 28. februara 2006. godine, jer će se u protivnom smatrati primljenim danom prijema dopisa.
10. Rješenjem Općinskog suda broj 065 0 I 06 001037 od 12. jula 2006. godine utvrđeno je da izvršenik nije postupio prema zaključku Općinskog suda od 28. februara 2006. godine i izrečena mu je novčana kazna u iznosu od 200,00 KM. Izvršeniku je ostavljen novi rok za postupanje u skladu sa zaključkom, a ukoliko tako ne postupi zaprijećena mu je kazna u povećanom iznosu u visini od 400,00 KM.
11. Općinski sud je dopisom od 12. jula 2006. godine pozvao apelanticu da u što kraćem roku dostavi izvršenikov jedinstveni matični broj radi pribavljanja podataka njegovoj o imovini i prihodima. Apelantica je 8. septembra 2006. godine obavijestila Općinski sud da ne raspolaže s traženim podacima, te predložila da se izvršenikov jedinstveni matični broj zatraži od nadležnog organa.
12. Općinski sud je dopisom od 12. septembra 2006. godine od Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, Policijska uprava Visoko, zatražio da dostavi izvršenikov jedinstveni matični broj. Navedeni organ dostavio je 29. septembra 2006. godine Općinskom sudu tražene podatke.
13. Općinski sud je dopisom od 12. septembra 2006. godine pozvao izvršenika da u određenom roku obavijesti sud kada je primio rješenje od 12. jula 2006. godine, jer će se u protivnom smatrati primljenim danom prijema dopisa.
14. Općinski sud je dopisom od 10. oktobra 2006. godine pozvao Federalni zavod penzijskog i invalidskog osiguranja, Administrativna jedinica Visoko, da dostavi sudu obavijest o tome da li je izvršenik evidentiran u toj filijali, s podacima da ostvaruje primanja, kod kojeg poslodavca i u kojem iznosu. Navedeni organ obavijestio je 18. oktobra 2006. godine Općinski sud da nije u mogućnosti dostaviti tražene podatke zato što nisu tehnički opremljeni, te da se obrate Kantonalnoj administrativnoj jedinici u Zenici.
15. Općinski sud je dopisom od 25. oktobra 2006. godine pozvao Federalni zavod penzijskog i invalidskog osiguranja, Kantonalna administrativna jedinica Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna jedinica Zenica), da dostavi sudu obavijest o tome da li je izvršenik evidentiran u predmetnoj filijali, s podacima da ostvaruje primanja, kod kojeg poslodavca i u kojem iznosu. Navedeni organ dostavio je 8. novembra 2006. godine tražene podatke iz kojih je bilo vidljivo da je izvršenik imao otvoreno osiguranje – zasnovan radni odnos od 21. februara 2005. godine kod poslodavca „Camastra“ d.o.o. Visoko (u daljnjem tekstu: poslodavac).
16. Rješenjem Općinskog suda broj 065 0 I 06 001037 od 14. novembra 2006. godine određeno je izvršenje novčane kazne izvršeniku, izrečene rješenjem od 12. jula 2006. godine, u iznosu od 200,00 KM, pljenidbom novčanog iznosa na plaći koju izvršenik ostvaruje kod poslodavca i uplatom na bankovni račun, te naloženo poslodavcu da u određenom roku dostavi dokaz da se postupilo prema rješenju.
17. Apelantica je 6. decembra 2006. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog da se izvršenje presude Kantonalnog suda zajedno s troškovima izvršnog postupka provede na izvršenikovoj plaći.
18. Općinski sud je dopisom od 13. decembra 2006. godine naložio apelantici da u određenom roku dostavi četiri prijedloga za izvršenje s naznačenim predmetom i sredstvom izvršenja prema opredijeljenom zahtjevu iz podneska od 6. decembra 2006. godine, jer sud usvaja prijedlog za izvršenje stavljanjem na njega pečata dozvole izvršenja.
19. Općinski sud je dopisom od 13. decembra 2006. godine pozvao izvršenika da u određenom roku obavijesti sud kada je primio rješenje od 14. novembra 2006. godine (rješenje o izvršenju novčane kazne), jer će se u protivnom smatrati primljenim danom prijema dopisa.
20. Apelantica je nepoznatog datuma podnijela prijedlog za izvršenje presude Kantonalnog suda i to pljenidbom izvršenikove plaće i isplatom na račun apelanticine majke, te je Općinski sud donio Rješenje o izvršenju broj 065 0 I 06 001037 od 8. januara 2007. godine, kojim je odredio predloženo izvršenje.
21. Općinski sud je dopisom od 10. aprila 2007. godine pozvao izvršenika da u određenom roku obavijesti sud kada je primio rješenje o izvršenju od 8. januara 2007. godine, jer će se u protivnom smatrati primljenim danom prijema dopisa.
22. Apelantica je 4. decembra 2008. godine obavijestila Općinski sud da izvršenik nije postupio u skladu s rješenjem o izvršenju, te je predložila da se izvršenje nastavi prema ZIP-u.
23. Zaključkom Općinskog suda broj 065 0 I 06 001037 od 16. decembra 2008. godine naloženo je izvršenikovom poslodavcu da u određenom roku dostavi izvještaj o provođenju rješenja o izvršenju, u protivnom će sud, primjenom člana 17. ZIP-a, izreći novčanu kaznu zbog nepostupanja prema nalozima suda.
24. Rješenjem Općinskog suda broj 065 0 I 06 001037 od 4. februara 2009. godine utvrđeno je da izvršenikov poslodavac nije postupio prema nalogu suda i dostavio izvještaj da provodi rješenje o izvršenju od 8. januara 2007. godine, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM. Poslodavcu je ostavljen novi rok za dostavljanje dokaza o izvršavanju rješenja o izvršenja, te ukoliko ne dostavi dokaz da postupa prema rješenju o izvršenju, zaprijećena mu je novčana kazna u povećanom iznosu od 1.500,00 KM.
25. Rješenjem Općinskog suda broj 065 0 I 06 001037 od 3. aprila 2009. godine utvrđeno je da izvršenikov poslodavac nije ponudio dokaz da izvršava rješenje o izvršenju, određeno izvršenje izrečene novčane kazne, te određeno da će se izvršenje provesti pljenidbom na novčanim sredstvima na izvršenikovim transakcijskim računima i prijenosom u korist budžeta iz kojeg se izvršni sud finansira.
26. Apelanticin punomoćnik podnio je 26. juna 2009. godine prijedlog za donošenje novog rješenja, u skladu s članom 163. stav 1. ZIP-a, kojim će se poslodavcu naložiti isplata svih propuštenih obroka obustave na izvršenikovoj plaći, isplate na ime troškova postupka i redovna obustava ubuduće dosuđenog mjesečnog iznosa, preko bankovnih računa, te je zamolio za hitnost u postupanju.
27. Zaključkom Općinskog suda broj 065 0 I 06 001037 od 30. juna 2009. godine naloženo je izvršenikovom poslodavcu da u određenom roku dostavi podatke o visini izvršenikove plaće počevši od dana donošenja rješenja o izvršenju, tj. od 8. januara 2007. godine pa nadalje.
28. Općinski sud je dopisom od 30. juna 2009. godine pozvao Kantonalnu administrativnu jedinicu Zenica da dostavi sudu obavijest prema podacima registriranim u matičnoj evidenciji za izvršenika, o iznosima ličnog dohotka, za razdoblje prijave kod poslodavca počevši od septembra 2005. godine pa nadalje, a posebno od dana donošenja rješenja o izvršenju od 8. januara 2007. godine. Kantonalna administrativna jedinica Zenica dostavila je 10. jula 2009. godine tražene podatke.
29. Općinski sud je dopisom od 30. juna 2009. godine obavijestio apelanticu o rješenjima od 4. februara i 3. aprila 2009. godine i dostavio na uvid podnesak banke od 4. maja 2009. godine (kojim je sud obaviješten da banka nije mogla postupiti prema rješenju od 3. aprila 2009. godine jer je račun blokiran po više osnova). U vezi s apelanticinim podneskom za postupanje prema odredbi člana 163. ZIP-a, apelantica je obaviještena da je prije donošenja rješenja u smislu navedene zakonske odredbe potrebno utvrditi da je poslodavac, koji je bio dužan da vrši obustave i isplate obroka za izdržavanje, to mogao uraditi prema visini raspoloživog dijela izvršenikove plaće, zbog čega su od nadležnih organa zatraženi potrebni podaci.
30. Općinski sud je dopisima od 24. augusta i 16. decembra 2009. godine pozvao apelanticinog punomoćnika da u određenom roku dostavi dokaz, u smislu člana 163. ZIP-a, o visini raspoloživog iznosa izvršenikove plaće i da je poslodavac mogao da vrši obustave prema rješenju o izvršenju od izvršenikove plaće za sporni period. Općinski sud je napomenuo da se primjena navedene zakonske odredbe odnosi samo na propuštenu isplatu dospjelih rata apelantici kao tražiocu izvršenja, a da za isplatu budućih obroka može predložiti novo sredstvo i predmet izvršenja. U prilog navedenim podnescima Općinski sud je dostavio podnesak Kantonalne administrativne jedinice Zenica od 8. jula 2009. godine s uvjerenjem o evidentiranim podacima iz matične evidencije, izvještaj banke od 4. maja 2009. godine o stanju na računu poslodavca i rješenje Općinskog suda od 3. aprila 2009. godine.
31. Apelanticin punomoćnik obavijestio je 8. januara 2010. godine Općinski sud da objektivno nije u mogućnosti pribaviti dokaze tražene podneskom od 16. decembra 2009. godine, te predložio da sud imenuje vještaka finansijske struke, koji bi o apelanticinom trošku i radi naplate neizmirenih obaveza prema rješenju o izvršenju, na osnovu raspoložive finansijske dokumentacije kod izvršenikovog poslodavca, ispitao finansijsko poslovanje poslodavca, mogućnost da izvršeniku obustav dio od osobnog dohotka, te zamolio za hitnost u postupanju.
32. Općinski sud je dopisima od 20. januara 2010. godine dostavio izvršeniku i njegovom poslodavcu kopije apelanticinih podnesaka od 4. januara 2010. godine i 22. juna 2009. godine radi uvida i očitovanja u određenom roku. U protivnom sud će shodno apelanticinom zahtjevu odrediti vještaka odgovarajuće specijalnosti radi utvrđivanja uvjeta za donošenje rješenja, shodno odredbi člana 163. ZIP-a, kojim se nalaže poslodavcu da apelantici isplati sve rate koje je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju.
33. Općinski sud obavijestio je dopisom od 20. januara 2010. godine apelanticinog punomoćnika da je izvršeniku i njegovom poslodavcu dostavljen na očitovanje podnesak od 4. januara 2010. godine i 22. juna 2009. godine i istovremeno pozvan da dostavi izvod iz sudskog registra za izvršenikovog poslodavca. Apelanticin punomoćnik dostavio je 11. februara 2010. godine traženi izvod, te zamolio sud da postupi u skladu s odredbom člana 163. ZIP-a i izvršenikovom poslodavcu naloži obustavu dospjelih, a neisplaćenih potraživanja na ime apelanticinog izdržavanja, kao i uplatu i obustavu od izvršenika ubuduće.
34. Općinski sud je dopisom od 16. februara 2010. godine pozvao apelanticinog punomoćnika da u određenom roku uplati novčani iznos na ime predujma za angažman sudskog vještaka odgovarajuće specijalnosti na depozitni račun suda, a radi utvrđivanja uvjeta za donošenje rješenja iz člana 163. ZIP-a, te istovremeno dostavi kompletan izvod iz sudskog registra za izvršenikovog poslodavca i s podacima o zakonskom zastupniku.
35. Apelantica je 8. marta 2010. godine podnijela zahtjev Općinskom sudu za oslobađanje od plaćanja predujma za angažman sudskog vještaka odgovarajuće specijalnosti, jer nije imala finansijske uvjete za plaćanje. U prilogu navedenog zahtjeva apelantica je dostavila traženi izvod iz sudskog registra.
36. Općinski sud je dopisima od 9. marta 2010. godine pozvao apelanticu lično i apelanticinog punomoćnika da u novom roku dostavi dokaz o uplati predujma u određenom novčanom iznosu za angažman stalnog sudskog vještaka radi izvođenja dokaza vještačenjem, budući da je za donošenje rješenja iz člana 163. ZIP-a bilo potrebno prethodno utvrditi činjenicu da je izvršenikov poslodavac mogao, prema visini raspoloživog dijela izvršenikove plaće, vršiti obustave prema rješenju o izvršenju. Određeno je da se u protivnom navedeni dokaz neće provoditi, a sud će nastaviti provođenje rješenja od 3. aprila 2009. godine, kojim je odlučeno da se izvršava novčana kazna prema izvršenikovom poslodavcu na novčanim sredstvima na računu poslodavca, zbog nepostupanja prema rješenju o izvršenju.
37. Općinski sud je dopisom od 9. marta 2010. godine pozvao banku da dostavi novi izvještaj o postupanju prema rješenju od 3. aprila 2009. godine, kao i da li je zbog nedostatka sredstava na računu navedeno rješenje proslijeđeno ostalim bankama prema naznačenom redu. Banka je 26. marta 2010. godine dostavila tražene podatke. U periodu od 20. aprila do 13. maja 2010. godine tri banke su obavijestile Općinski sud da ne mogu postupiti prema sudskom rješenju, jer su računi izvršenikovog poslodavca bili blokirani, te da su prijedlog za izvršenje zaveli u evidenciju redoslijeda naplate.
38. Općinski sud je dopisom od 20. augusta 2010. godine ponovo dostavio apelantici dopis od 9. marta 2010. godine, te izvještaje banaka.
39. Općinski sud je dopisima od 9. februara i 16. marta 2011. godine ponovo pozvao banke da izvijeste sud o provođenju rješenja Općinskog suda o izvršenju novčane kazne od 3. aprila 2009. godine, koje su u periodu od 15. marta do 3. maja 2011. godine dostavile odgovore.
40. Rješenjem Općinskog suda broj 065 0 I 06 001037 od 16. marta 2011. godine odbijen je apelanticin prijedlog da sud u izvršnom postupku rješenjem naloži izvršenikovom poslodavcu da joj isplati sve obroke izdržavanja što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantica nije postupila prema nalogu suda za predujmljivanje troškova vještačenja, da je apelantica zaposlena i da nije mogla biti oslobođena plaćanja navedenih troškova. Stoga je sud odustao od provođenja dokaza vještačenjem i donio predmetno rješenje, s obzirom na to da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja na osnovu člana 163. ZIP-a, jer se nije moglo utvrditi da je poslodavac propustio da obustavi i od izvršenikove plaće isplati iznose određene rješenjem o izvršenju i da se to moglo prema visini raspoloživog dijela plaće. Navedeno rješenje je 28. marta 2011. godine postalo pravosnažno.
41. Općinski sud je dopisom broj I 1037/06 od 15. septembra 2011. godine obavijestio apelanticinog punomoćnika da su banke dostavile izvještaje da nisu u mogućnosti postupiti prema rješenju od 3. aprila 2009. godine, jer na izvršenikovom računu nije bilo novčanih sredstava i svi su duže vrijeme blokirani, te ga pozvao da u određenom roku obavijesti sud da li ostaje pri izvršnom prijedlogu u predmetnoj pravnoj stvari i da li će ga opredijeliti na novom predmetu i sredstvu izvršenja.
42. Na zahtjev banke, Općinski sud je dopisom od 28. novembra 2011. godine dostavio banci kopiju podneska od 13. maja 2011. godine i rješenje od 3. aprila 2009. godine radi ponovnih provjera u evidenciji banke.
43. Općinski sud je dopisom od 8. decembra 2011. godine pozvao apelanticu da se u određenom roku izjasni da li će opredijeliti novi predmet i sredstvo izvršenja, budući da rješenje o novčanom kažnjavanju izvršenikovog poslodavca nije izvršeno zbog nedostatka novčanih sredstava na izvršenikovim transakcijskim računima.
44. Apelantica je dopisom od 20. januara 2012. godine zamolila Općinski sud da produži rok u vezi s izjašnjenjem o opredjeljenju novog predmeta i sredstava izvršenja, kako bi od nadležnih organa uspjela nabaviti podatke o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini.
45. Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine je 28. marta 2012. godine, postupajući povodom zahtjeva apelanticine majke za dostavu podataka koji se odnose na uplatu doprinosa, isplatu plaća i finansijsko stanje za izvršenika, obavijestila Općinski sud da traženi podaci predstavljaju poreznu tajnu i nije ih bilo moguće dostaviti apelanticinoj majci, već ih je dostavila Općinskom sudu kao organu nadležnom za postupanje u predmetu.
46. Općinski sud je dopisom od 2. aprila 2012. godine zatražio od nadležnih organa Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine da izvijeste sud da li je prema podacima evidencije Porezne uprave registrirana izvršenikova imovina. Porezna uprava Federacije Bosne i Hercegovine dostavila je 27. aprila 2012. godine odgovor s naznakom da traženi podaci predstavljaju poreznu tajnu. Općinski sud je dopisom od 7. maja 2012. godine navedeni podnesak Porezne uprave Federacije Bosne i Hercegovine proslijedio apelantici radi uvida.
47. Općinski sud je dopisom od 10. oktobra 2012. godine pozvao apelanticu da se u određenom roku izjasni da li će opredijeliti prijedlog za izvršenje na drugom predmetu izvršenja, budući da rješenje o izvršenju novčane kazne izvršenikovom poslodavcu nije izvršeno zbog nedostatka novčanih sredstva na izvršenikovim transakcijskim računima.
48. Općinski sud je dopisima od 20. januara 2014. godine ponovo pozvao banke da izvijeste sud o provođenju rješenja Općinskog suda o izvršenju novčane kazne od 3. aprila 2009. godine, koje su u periodu od 27. januara do 2. juna 2014. godine dostavile odgovore.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
49. Apelantica smatra da su joj dopisom Općinskog suda broj I 1037/06 od 15. septembra 2011. godine i Rješenjem Općinskog suda broj 065 0 I 06001037 od 16. marta 2011. godine, te zbog dužine trajanja postupka u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeni pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da postupak neopravdano dugo traje, s obzirom na prirodu spora – izdržavanje djeteta, te da je nadležni sud trebao u okviru svojih ingerencija preduzeti sve neophodne radnje, krećući se u okvirima zahtjeva radi zaštite interesa djeteta. Opisuje hronologiju postupka i tvrdi da zbog teškog imovnog stanja nije bila u mogućnosti predujmiti troškove vještačenja. Posebno ističe da od početka spora pa do podnošenja apelacije nije dobila nijedan mjesečni obrok za izdržavanje.
b) Odgovor na apelaciju
50. Općinski sud je u odgovorima na apelaciju naveo hronologiju postupka.
V.Relevantni propisi
51. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 63. st. 3. i 4.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
52. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
53. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
54. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
Dopustivost u odnosu na Rješenje Općinskog suda broj 065 0 I 06001037 od 16. marta 2011. godine
55. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na osporeno rješenje Općinskog suda broj 065 0 I 06001037 od 16. marta 2011. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
56. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
57. Član 18. st. (1) i (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
58. Ustavni sud podsjeća na to da, prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačnu odluku predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek, bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U konkretnom slučaju, Općinski sud je osporenim rješenjem odbio apelanticin prijedlog smatrajući da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja na osnovu člana 163. ZIP-a, odnosno rješenja kojim bi naložio poslodavcu da apelantici isplati sve rate što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o izvršenju. Dakle, radilo se o rješenju kojim je odlučeno o apelanticinim pravima, protiv kojeg apelantica nije podnijela žalbu, pa je rješenje 28. marta 2011. godine postalo pravosnažno. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelantica, u ovom dijelu apelacije, nije iscrpila djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu. S obzirom na to da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u navedenom dijelu ne može razmatrati.
59. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka i dopis Općinskog suda broj I 1037/06 od 15. septembra 2011. godine
60. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo. Dalje, apelantica je kao osporenu odluku navela i dopis Općinskog suda broj I 1037/06 od 15. septembra 2011. godine. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o procesnom aktu donesenom u izvršnom postupku koji još uvijek nije okončan, pa smatra da ne bi bilo svrsishodno zasebno ga razmatrati, nego će razmatrati postupak u cjelini.
61. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
62. Iz navoda apelacije proizlazi da apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, te pravo na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
63. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
64. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
65. Ustavni sud zapaža da je apelantica 2. februara 2006. godine pokrenula izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od osam godina i deset mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka
66. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelantica pokrenula radi izvršenja pravosnažne presude Kantonalnog suda od 30. septembra 2005. godine, kojom je utvrđena izvršenikova obaveza da doprinosi u apelanticinom izdržavanju u iznosu od po 200,00 KM mjesečno. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (poteškoće pri utvrđivanju izvršenikovih primanja i imovine, nepostupanje izvršenikovog poslodavca prema rješenju o izvršenju), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati nešto složenijim. Također, imajući u vidu prirodu izvršenikove obaveze koja se odnosi na apelanticino izdržavanje, Ustavni sud smatra da je postupak značajan za apelanticu.
67. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja prijedloga za izvršenje 2. februara 2006. godine Općinski sud preduzimao određene radnje usmjerene na pribavljanje podataka o izvršenikovim primanjima i imovini, izrekao novčane kazne izvršeniku i njegovom poslodavcu zbog nepostupanja prema nalogu suda, te pokušavao provesti izvršenje rješenja o izvršenju i rješenja o novčanim kaznama na novčanim sredstvima izvršenika i njegovog poslodavca. Međutim, provođenje izvršenja na novčanim sredstvima je bilo neuspješno jer na bankovnim računima nije bilo novčanih sredstava, a apelantica se, uprkos traženju Općinskog suda, nije izjasnila da li će opredijeliti prijedlog na novi predmet i sredstvo izvršenja. Ustavni sud smatra da se okolnost bezuspješnog pokušaja izvršenja zbog toga što na označenim transakcijskim računima izvršenik nije imao sredstava, koji je objektivne prirode i na koji Općinski sud nije mogao utjecati, ne može staviti na teret Općinskom sudu. U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda da moguće propuštanje izvršenja presude zbog siromaštva dužnika ne može se uzeti protiv države osim u mjeri u kojoj se može pripisati domaćim vlastima, naprimjer, njihovim pogreškama ili odugovlačenju izvršnog postupka (vidi Evropski sud, Šostarić protiv Hrvatske, presuda od 17. aprila 2007. godine, stav 31). Dovodeći navedeni stav u kontekst činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nesporno preduzimao radnje iz svoje nadležnosti, ali da je iz činjenica predmeta evidentno da je to postupanje bilo nedjelotvorno imajući u vidu da nije uspio provesti ni rješenja o izrečenim novčanim kaznama izvršeniku i njegovom poslodavcu, odnosno nije uspio okončati izvršni postupak iako je od pokretanja proteklo osam godina i deset mjeseci. Dužini izvršnog postupka je nesporno doprinijela i apelantica, s obzirom na to da nije postupala u skladu s dopisima suda za dostavu dokaza, u smislu člana 163. ZIP-a, i predujmljivanje troškova vještačenja, nije se izjasnila da li će opredijeliti novi predmet i sredstvo izvršenja, te se nije izjasnila o daljnjem nastavku izvršnog postupka. Međutim, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u tim situacijama nije koristio mehanizme propisane relevantnim odredbama ZIP-a kako bi ubrzao ili dovršio izvršni postupak.
68. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na to da se izvršni postupak prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očito da se period od osam godina i deset mjeseci u kojem nije okončan izvršni postupak ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.
69. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne prirode, pri tome iz oblasti izdržavanja djeteta, Ustavni sud zaključuje da je zbog dužine izvršnog postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
70. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o povredi prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije i prava na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje.
VIII.Zaključak
71. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak povodom apelanticinog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude traje osam godina i deset mjeseci i još uvijek nije okončan, iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka, uz apelanticin doprinos, u pretežnom dijelu može staviti na teret Općinskom sudu.
72. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka m), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
73. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić