Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4497/11 (M. P. i S. P.)
Odluka donesena 18. 12. 2014.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
- Naknada štete
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Izvršni postupak
- Protek roka
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4497/11
Apelacija
Odluka o meritumu
18. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4497/11, rješavajući apelaciju M. P. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija M. P. i S. P.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 I 001212 09 I, koji je okončan donošenjem Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da M. P. i S. P., u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija M. P. i S. P. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine, u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. P. i S. P. podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj I 1148/03, koji je okončan provođenjem izvršne radnje 22. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M. P. i S. P. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Velike Kladuše, koje zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su 21. novembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine, te zbog dužine trajanja izvršnih postupaka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. I 1148/03 i u predmetu koji je okončan osporenom odlukom. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i M. M., izvršenika u navedenim postupcima, zatraženo je 27. oktobra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju, a od Općinskog suda i spis broj 023 0 I 001212 09 I. Od Kantonalnog suda zatraženo je 27. novembra 2014. godine dostavljanje dostavnice o uručenju apelantima osporene odluke.
3. Kantonalni sud je 29. oktobra 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud 20. novembra 2014. godine i odgovor na apelaciju i traženi spis. U ostavljenom roku M. M. nije dostavio odgovor. Kantonalni sud je 28. novembra 2014. godine dostavio traženu dostavnicu.
4. Ustavni sud je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 3201/10 od 27. februara 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) djelimično usvojio apelaciju Š. P. i H. P. (srodnika apelanata, koji su zajedno s apelantima pokrenuli i vodili predmetne postupke kao tužioci, odnosno tražioci izvršenja; u daljnjem tekstu: srodnici apelanata), utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je okončan donošenjem osporene odluke i u postupku pred Općinskim sudom u predmetu broj 23 0 P 004956 06 P, naložio donošenje odluke u parničnom postupku i isplatu srodnicima apelanata naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, te je odbio kao neosnovanu apelaciju srodnika apelanata protiv osporenog rješenja u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navedenom odlukom odbačena je kao nedopuštena apelacija jednog od srodnika apelanata podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj I 1148/03, koji je okončan provođenjem izvršne radnje 22. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata, dokumenata predočenih Ustavnom sudu i Odluke o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 3201/10 od 27. februara 2014. godine mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
6. Apelanti i srodnici apelanata podnijeli su tužbu Općinskom sudu protiv tuženog M. M. (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naknade štete. Općinski sud je Rješenjem o privremenoj mjeri broj P 90/00 od 13. jula 2001. godine naložio izvršeniku da apelantima i srodniku H. P. plaća na ime naknade za gubitak izdržavanja mjesečno po 100,00 KM počevši od dana podnošenja prijedloga za određivanje privremene mjere, tj. od 26. juna 2000. godine, pa dok za to budu postojali uvjeti.
7. Apelanti i srodnik H. P. podnijeli su 19. jula 2001. godine prijedlog za izvršenje na osnovu navedenog rješenja o privremenoj mjeri, predlažući izvršenje popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, te je Općinski sud donio Rješenje o izvršenju broj I 341/01 od 23. jula 2001. godine, kojim je dopustio predloženo izvršenje.
8. Nakon uređenja prijedloga za izvršenje 29. augusta 2005. godine, s prijedlogom za izvršenje na 1/2 izvršenikovih nekretnina, Općinski sud je donio Rešenje o izvršenju broj I 1148/03 od 29. augusta 2005. godine, kojim je dopustio predloženo izvršenje, te odredio zabilježbu rješenja o izvršenju u zemljišnim knjigama.
9. Odlučujući o izvršenikovom prigovoru protiv rješenja o izvršenju, Općinski sud je donio Rješenje broj I 1148/03 od 16. novembra 2005. godine, kojim je djelimično usvojio izvršenikov prigovor u odnosu na dio glavnog duga u iznosu od 6.100,00 KM, te u tom dijelu izvršenje obustavio i ukinuo sve provedene radnje. U odnosu na dio glavnog duga u visini od 11.300,00 KM i u odnosu na naplatu troškova izvršnog postupka, izvršenikov prigovor odbijen je kao neosnovan.
10. Izvršenik je 22. decembra 2005. godine putem Općinskog suda isplatio apelantima i srodniku H. P. iznos od 11.300,00 KM (na ime glavnog duga) i 2.232,00 KM (na ime troškova izvršnog postupka).
11. Općinski sud je donio Zaključak broj I 1148/03 od 22. decembra 2005. godine, kojim je određeno brisanje zabilježbe rješenja o izvršenju, te je dnevnom naredbom od 30. decembra 2005. godine naložio da se spis arhivira.
Izvršni postupak okončan osporenom odlukom
12. Parnični postupak radi naknade štete okončan je Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-001411 od 6. decembra 2007. godine, kojom je izvršenik obavezan da isplati apelantima i srodnicima apelanata određene novčane iznose na ime naknade štete za duševne bolove, na ime gubitka izdržavanja i na ime naknade za troškove sahrane i prijevoza.
13. Apelanti i srodnici apelanata podnijeli su 10. marta 2006. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu presuda Općinskog suda i Kantonalnog suda, predlažući izvršenje na izvršenikovim nekretninama, i to zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, prodajom i namirenjem iz iznosa dobijenog prodajom nekretnina.
14. Općinski sud je, postupajući prema navedenom prijedlogu, donio Rješenje o izvršenju broj 023 0 I 06 000 094 od 7. jula 2006. godine, kojim je dopustio predloženo izvršenje, te je Zaključkom broj 023 0 I 06 000 094 od 10. jula 2006. godine odredio zabilježbu Rješenja o izvršenju u C listu zk. ul. broj 2121 KO Velika Kladuša.
15. Apelanti i srodnici apelanata podnosili su u toku 2007. godine urgencije za rješavanje predmetne pravne stvari.
16. Nakon izjavljivanja prigovora i dostavljanja odgovora na prigovor, Općinski sud je donio Rješenje broj 023 0 I 06 000 094 od 25. juna 2008. godine, kojim je usvojio izvršenikov prigovor i ukinuo sve provedene radnje, međutim, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 001 0 GŽ 08 001 152 od 16. januara 2009. godine, kojim je žalbu apelanata i srodnika apelanata uvažio, osporeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
17. Apelanti i srodnici apelanata uredili su 6. oktobra 2010. godine prijedlog za izvršenje tako što su predložili izvršenje na nekretninama izvršenika, Z. M. i A. M. (tj. na nekretninama upisanim u zk. ul. broj 220 i p. l. broj 1753, sve KO Velika Kladuša) i to zabilježbom izvršenja u zemljišnim knjigama, prodajom i namirenjem iz iznosa dobijenog prodajom predmetnih nekretnina.
18. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine usvojen je izvršenikov prigovor izjavljen protiv Rješenja o izvršenju broj 023 0 I 06 000 094 od 7. jula 2006. godine, obustavljen postupak u izvršnoj stvari i ukinute sve provedene radnje. U obrazloženju rješenja Općinski sud je ukazao na to da je taj sud donio Rješenje o izvršenju broj I-1148/03 od 29. augusta 2005. godine, na osnovu Rješenja o privremenoj mjeri broj P 90/00 od 13. jula 2001. godine, da je u tom izvršnom postupku izvršenik 22. decembra 2005. godine isplatio apelantima i jednom od srodnika ukupan dug sa sporednim potraživanjima, te da je zaključkom Općinskog suda od 22. decembra 2005. godine naloženo brisanje zabilježbe izvršenja u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama. Također, Općinski sud je ukazao na to da je prijedlog za izvršenje u konkretnoj pravnoj stvari podnesen 10. marta 2006. godine, dakle, nakon brisanja zabilježbe izvršenja u ranijem predmetu, tako da promjena vlasništva na nekretnini utječe na izvršni postupak, a nekretnina koja je određena za predmet izvršenja u trenutku podnošenja prijedloga za izvršenje nije bila u izvršenikovom vlasništvu. S obzirom na navedeno, Općinski sud je zaključio da se izvršenje nije moglo provesti na predloženim nekretninama, te je odlučio kao u izreci rješenja, shodno odredbama čl. 49. i 63. st. 3. i 4. ZIP-a.
19. Općinski sud donio je Rješenje broj 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine, kojim je odbacio prijedlog za izvršenje apelanata i srodnika apelanata protiv Z. M. i A. M. kao izvršenika. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je prijedlog za izvršenje podnesen 10. marta 2006. godine, a da je brisanje zabilježbe rješenja o izvršenju u drugom izvršnom predmetu povodom druge izvršne isprave (rješenje o privremenoj mjeri) broj I 1148/03 određeno zaključkom tog suda od 22. decembra 2005. godine. Također, Općinski sud je naveo da je prijenos vlasništva na nekretninama izvršen 22. septembra i 20. decembra 2005. godine, a da je zabilježba rješenja o izvršenju u izvršnoj stvari određena zaključkom od 10. jula 2006. godine. Općinski sud je ukazao na to da je iz navedenog proizlazilo da se u konkretnom slučaju nisu mogle primijeniti odredbe člana 72. st. 2. i 3. ZIP-a, na koje su se apelanti i srodnici apelanata pozvali, budući da je promjena vlasništva na nekretninama izvršena prije zabilježbe rješenja o izvršenju. S obzirom na navedeno, Općinski sud je odlučio kao u izreci rješenja, shodno odredbama čl. 21. i 39. stav 6. ZIP-a u vezi s članom 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
20. Odlučujući o žalbama apelanata i srodnika apelanata protiv rješenja br. 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine i 23 0 I 001212 09 I od 31. marta 2011. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine, kojim su žalbe odbijene i navedena rješenja potvrđena, dok je dopunu žalbe apelanata i srodnika apelanata od 27. aprila 2011. godine odbacio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ponovio navode iz obrazloženja osporenih rješenja, te zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odlučio kao u izrekama osporenih rješenja.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka u predmetima Općinskog suda br. I 1148/03 i 23 0 I 001212 09 I povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također smatraju da su im osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s predmetom broj I 1148/03, apelanti navode da je otuđenje nekretnina izvršeno u toku 2005. godine, u vrijeme kada je bilo doneseno rješenje o zabilježbi rješenja o izvršenju, te u vrijeme odlučivanja o mjeri osiguranja, privremenoj zabrani otuđenja nekretnina. U vezi s postupkom koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine, apelanti ističu da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili odredbe člana 72. ZIP-a. S tim u vezi, navode da je pravosnažnom krivičnom presudom utvrđeno da je izvršenik namjerno darovao predmetne nekretnine da bi njih osujetio. Apelanti navode da je Kantonalni sud odbacio dopunu žalbe, koja se odnosila na navedenu presudu kojom je izvršenik proglašen krivim za krivično djelo prevare povjerioca, a koja je dostavljena punomoćniku apelanata nakon što je podnio žalbu i faktički je predstavljala jedan bitan dokaz koji se nije mogao ranije predočiti. Također, apelanti traže naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupaka u iznosu od po 3.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
22. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u cijelosti osporava navode apelanata, posebno iz osnova dužine trajanja postupka pred tim sudom. Dalje, predložio je da Ustavni sud prilikom odlučivanja o apelaciji ima u vidu Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 3201/10 od 27. februara 2014. godine.
23. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je od podnošenja prijedloga do donošenja konačne odluke postupao u kontinuitetu, te je naveo hronologiju postupka. Općinski sud smatra da je, uz veliki broj neriješenih predmeta, u predmetu apelanata postupao kontinuirano i u vremenskim rokovima, slijedom čega smatra da je apelacija u cijelosti neosnovana.
V.Relevantni propisi
24. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 74/11) relevantne odredbe glase:
Član 5. stav 1.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 8. stav 3.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 30. stav 2.
(2) Izvršenje se određuje i protiv trećeg lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao izvršenik ako tražilac izvršenja javnom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je to lice na zakonit način preuzelo dug iz izvršne isprave ili je taj dug prema zakonu obavezno da izmiri. Ako se obaveza trećeg lica na ispunjenje duga ospori, stranke prije izvršenja to pitanje moraju razriješiti u parničnom postupku.
Član 49.
(1) Rješenje o prigovoru donosi sudija.
(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen.
(3) Ako usvoji prigovor sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cijelosti ili djelimično i ukinuti provedene radnje.
Član 63. st. 3. i 4.
(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 72. st. 1, 2. i 3.
(1) Čim donese rješenje o izvršenju sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja.
(2) Tom zabilježbom tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisane zabilježbe izvršenja stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tom zabilježbom.
(3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.
VI.Dopustivost
25. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja postupka u predmetu Općinskog suda broj I 1148/03
27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj I 1148/03, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda.
28. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. Član 18. st. (1) i (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije; (…)
30. U vezi s apelacionim navodima koji se odnose na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj I 1148/03, pokrenutog radi izvršenja rješenja o privremenoj mjeri, Ustavni sud ukazuje na to da iz činjeničnog stanja tog predmeta proizlazi da je izvršenik 22. decembra 2005. godine isplatio apelantima i jednom od srodnika dugovani iznos, u skladu s Rješenjem Općinskog suda broj I 1148/03 od 16. novembra 2005. godine. Time je izvršni postupak, shodno odredbama člana 64. ZIP-a, okončan provođenjem izvršne radnje, kako je to i konstatirano u Odluci broj AP 3201/10 od 27. februara 2014. godine (tačke od 50. do 52), u kojoj je Ustavni sud razmatrao apelaciju srodnika apelanata koji su u predmetnom postupku također imali pravnu poziciju tražilaca izvršenja. Budući da je izvršni postupak okončan 2005. godine, a da je predmetna apelacija podnesena 21. novembra 2011. godine, proizlazi da je u dijelu u kojem apelanti osporavaju dužinu izvršnog postupka u predmetu broj I 1148/03 podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
31. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 23 0 I 001212 09 I i u odnosu na Rješenje Kantonalnog suda broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine
32. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje punomoćnik apelanata je primio 7. oktobra 2011. godine, a apelacija je podnesena 21. novembra 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
34. Apelanti osporavaju Rješenje Kantonalnog suda broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine, tvrdeći da su im navedenim rješenjem povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka koji je okončan osporenom odlukom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
k) Pravo na imovinu.
36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
37. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
38. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na to da je identičan izvršni postupak razmatrao u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 3201/10 od 27. februara 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) prilikom odlučivanja o apelaciji srodnika apelanata koji su u predmetnom postupku također bili tražioci izvršenja na osnovu iste izvršne isprave, a koji su dopunom apelacije osporili iste odluke koje su predmet ovog apelacionog postupka. U navedenoj odluci, u pogledu navoda srodnika apelanata da su redovni sudovi pri donošenju osporenih rješenja u izvršnom postupku broj 23 0 I 001212 09 I pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne odredbe ZIP-a, što je za posljedicu imalo kršenje njihovog prava na pravično suđenje, Ustavni sud je zaključio da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, te u pogledu primjene relevantnih odredaba ZIP-a, te da su na taj način uvažili garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u ovom dijelu, neosnovani.
39. U pogledu navoda srodnika apelanata da im je zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda broj 23 0 I 001212 09 I povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je zaključio da dužina izvršnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
40. U pogledu navoda srodnika apelanata da im je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud je naveo da se navodi apelanata o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni relevantnih odredaba ZIP-a, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
41. Ustavni sud zapaža da su apelanti iz konkretne apelacije i njihovi srodnici iz citirane odluke imali isti procesni položaj, odnosno bili su suparničari u predmetnom parničnom postupku naknade štete, a zatim i tražioci izvršenja, te su imali istog punomoćnika koji je u njihovo zajedničko ime preduzimao pravne radnje, zbog čega se razlozi dati u Odluci broj AP 3201/10 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 23 0 I 001212 09 I, koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 I 001212 11 Gž od 9. septembra 2011. godine, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da su neosnovani navodi apelanata u odnosu na ostale aspekte člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
42. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te da se ona, u smislu stava (2) navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48˗51).
43. Ustavni sud je u citiranoj odluci, prilikom odlučivanja o zahtjevu srodnika apelanata za naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu broj 23 0 I 001212 09 I, naveo da bi apelantima, prema utvrđenom principu, za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je postupak trajao pet godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantima trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, ukupan iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
44. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da bi apelantima u konkretnom predmetu također trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, ukupan iznos od 1.500,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je izvršni postupak, koji je hitne prirode, pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši trajao pet godina, a, pri tome, taj sud nije ponudio valjane razloge koji bi mogli opravdati ovako dugo trajanje postupaka pred tim sudom.
46. Međutim, Ustavni sud zaključuje da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer su redovni sudovi detaljno i jasno obrazložili svoje odluke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanje, te u pogledu primjene relevantnih odredaba ZIP-a, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
47. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić