Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2934/13 (M. L. i R.N. i drugi)
Odluka donesena 18. 12. 2014.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2934/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine, u predmetu broj AP 2934/13, rješavajući apelacije M. L. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
M. L. protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 134822 13 Rev, od 8. maja 2013. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 134822 12 Gž, od 11. februara 2013. godine;
R.N. protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 U 004409 12 Uvp, od 8. maja 2013. godine;
Romeo i Marin Dolić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 56 0 P 001925 12 Rev, od 25. aprila 2014.
godine;
Dubravka Trifković protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 89 0 Rs 015843 13 Rev, od 8. maja 2013. godine;
Duško Mrđa protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 002972 11 Rev, od 18. juna 2011. godine;
Muhamed Bećar, Refik Mahmutović, Šefko Kadrić, Amir Redžić, Velija Živelj, Edin Golibić, Emir Kamenjaš, Šefik Alić, Hariz Čučkušić, Nedžaf Čajlaković, Nedžad Katić, Muamer Dervišević, Ismail Duraković, Elvir Mujanović, Emir Mujkanović, Ibrahim Džakmić, Faik Mašović, Hasan Smirko, Ivica Mijatović, Osman Cokoja, Nermin Hasičević, Ismar Altić, Nijaz Jahić, Senad Gazić, Naim Muftić, Ramiz Orhan, Senad Bulbulšić, Bilal Lepić, Orhan Suljić, Elvedin Šemić, Ševal Džananović, Avdo Burko, Mirhunisa Kljako i Rašid Lepić, Safet Oruč, Mirsad Fejzić, Adem Herak, Ramiz Pleh, Muhamed Hindija, Mujo Kalilović, Salih Planinčić, Senad Vrbanja, Enver Selimović, Enes Šehić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 65 0 P 050280 12 Rev, od 4. jula 2013. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Rs 050280 10 Rsz, od 2. marta 2012. godine i i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 050280 05 P, od 2.
oktobra 2008. godine;
Senad Dizdar protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 006460 13 Rev, od 10. oktobra 2013.
godine;
H.S. protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 000806 14 Uvp, od 18. septembra 2014.
godine;
zbog toga što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
AP 2934/13
1. M. L. ( u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške koju zastupa Željko Šurlan, advokat iz Banjaluke, podnijela je 4. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 134822 13 Rev, od 8. maja 2013. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 134822 12 Gž, od 11. februara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom odbačena je kao nelagovremena apelanticina revizija protiv presude Okružnog suda, od 11. februara 2013. godine kojom je žalba apelantice odbijena i potvrđena presuda Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 134822 11 P, od 26. juna 2012. godine kojom je tužba apelantice u dijelu tužbenog zahtjeva naknade razlike plata za 2010. godinu preciziran u izreci odbačena kao neblagovremena, a u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
2. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije 11. aprila 2013. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 17. septembra 2014. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-1521/13, kojom je apelaciju podnesenu 11. aprila 2013. godine protiv pravosnažne presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 134822 12 Gž, od 11. februara 2013. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP 2939/13
3. R.N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca podnio je 4. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 09 0 U 004409 12 Uvp, od 8. maja 2013. godine. Rješenjem Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23/6-372-P-2503/99, od 30. aprila 2009. godine apelantov zahtjev za povrat u posjed stana odbijen je kao neosnovan. U konkretnom slučaju presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 004409 09 U, od 25. septembra 2012. godine apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-2626/09, od 26. juna 2009. godine odbijena je kao neosnovana.
4. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 15. novembra 2012. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 27. februara 2014. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-3955/12, kojom je apelaciju podnesenu 15. novembra 2012. godine protiv pravosnažne presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 004409 09 U, od 25. septembra 2012. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP 3087/13
5. Romeo i Marin Dolić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prozora, koje zastupa ZOU Sesar- Miletić-Ćurić podnijeli su 11. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 56 0 P 001925 12 Rev, od 25. aprila 2014. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi naknade štete presudom Kantonalnog suda u Mostaru, broj 56 0 P 001925 12 Gž, od 18. juna 2012. godine žalba apelanata je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Mostaru, broj 56 0 P 001925 10 P 2, od 23. novembra 2011. godine kojom je tuženi Bosna Sunce osiguranje obavezan da isplati apelantima naknadu štee n anačin preciziran u izreci presude.
6. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 20. jula 2012. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 8. maja 2014. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-2715/12, kojom je apelaciju podnesenu 20. jula 2012. godine protiv pravosnažne presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 56 0 P 001925 12 Gž, od 18. juna 2012. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP 3405/13
7. Dubravka Trifković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pala, koju zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala podnijela je 29. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 89 0 Rs 015843 13 Rev, od 8. maja 2013. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa presudom Osnovnog suda u Sokocu, broj 89 0 Rs 015843 10 Rs, od 29. aprila 211. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89 0 Rs 015843 11 Rsž, od 26. septembra 2012. godine apelanticin tužbeni zahtjev preciziran u izreci presude odbijen je kao neosnovan.
8. Apelantica je prije podnošenja ove apelacije 10. decembra 2012. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 12. marta 2014. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-4339/12, kojom je apelaciju podnesenu 10. decembra 2012. godine protiv pravosnažne presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 89 0 Rs 015843 11 Rsž, od 26. septembra 2012. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje. AP 3835/13
9. Duško Mrđa (u daljnjem tekstu; apelant) iz Prijedora kojeg zastupa Udruženje za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja Diskriminacija je zabranjena Banjaluka podnio je 5. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 002972 11 Rev, od 18. juna 2011. godine kojom je apelantova revizija protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 P 002972 11 Gž, od 5. avgusta 2011. godine odbijena kao neosnovana. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa i zaštite od diskriminacije presudom Okružnog suda, od 5. avgusta 2011. godine žalba je odbijena i potvrđena presuda Osnovnog suda Prijedor broj 77 0 P 00297208 P, od 23. decembra 2010. godine kojom je apelantov tužbeni zahtjev preciziran u izreci presude djelimično odbijena, a u preostalom dijelu tužba odbačena.
10. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 23. septembra 2011. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 12. juna 2013. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-3815/11, kojom je apelaciju podnesenu 23. septembra 2011. godine protiv pravosnažne presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 77 0 P 002972 11 Gž, od 5. avgusta 2011. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP 3856/13
11. Muhamed Bećar iz Tuzle, Refik Mahmutović iz Vareša, Šefko Kadrić iz Breze, Amir Redžić iz Busovače, Velija Živelj iz Sarajeva, Edin Golibić iz Tarčina, Emir Kamenjaš iz Vareša, Šefik Alić iz Gračanice, Hariz Čučkušić iz Živinica, Nedžaf Čajlaković iz Teočaka, Nedžad Katić iz Visokog, Muamer Dervišević iz Donjih Moštra, Ismail Duraković iz Visokog, Elvir Mujanović i Emir Mujkanović iz Viteza, Ibrahim Džakmić iz Semizovca, Faik Mašović i Hasan Smirko iz Sarajeva, Ivica Mijatović iz Vogošće, Osman Cokoja iz Zavidovića, Nermin Hasičević iz Maglaja, Ismar Altić iz Sarajeva, Nijaz Jahić iz Kiseljaka, Senad Gazić iz Travnika, Naim Muftić iz Goražda, Ramiz Orhan iz Visokog, Senad Bulbulšić iz Breze, Bilal Lepić iz Visokog, Orhan Suljić iz Gradačca, Elvedin Šemić iz Kaknja, Ševal Džananović, Avdo Burko, Mirhunisa Kljako i Rašid Lepić, svi iz Visokog, Safet Oruč i Mirsad Fejzić iz Zenice, Adem Herak i Ramiz Pleh iz Goražda, Muhamed Hindija, Mujo Kalilović i Salih Planinčić, svi iz Visokog, Senad Vrbanja iz Gornjeg Vakufa, Enver Selimović iz Kaknja, Enes Šehić iz Nemile (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Halil Mušinović, advokat iz Konjica podnijeli su 9. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 65 0 P 050280 12 Rev, od 4. jula 2013. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 Rs 050280 10 Rsz, od 2. marta 2012. godine i i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 050280 05 P, od 2. oktobra 2008. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom Kantonalnog suda, od 2. marta 2012. godine žalba je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda od od 2. oktobra 2008. godine kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev za isplatu razlike plata preciziran u izreci presude.
12. Apelanti su prije podnošenja ove apelacije 2. aprila 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 30. oktobra 2012. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-1216/12, kojom je apelaciju podnesenu 2. aprila 2012. godine protiv pravosnažne Kantonalnog suda, broj 65 0 Rs 050280 10 Rsz, od 2. marta 2012. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP 5167/13
13. Senad Dizdar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega podnio je 17. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 P 006460 13 Rev, od 10. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi isplate rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 006460 11 Gž, od 10. oktobra 2012. godine žalba tuženog Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata je uvažena, presuda Općinskog suda ukinuta i apelantova tužba odbačena kao nedopuštena.
14. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 19. novembra 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 12. marta 2014. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-4008/12, kojom je apelaciju podnesenu 19. novembra 2012. godine protiv pravosnažnog rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 006460 11 Gž, od 10. oktobra 2012. godine odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
AP 4900/14
15. H.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 18. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 000806 14 Uvp, od 18. septembra 2014. godine. U konkretnom slučaju presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 000806 07 U, od 17. novembra 2009. godine odbijena je apelantova tužba protiv rješenja Federalne uprave za geodetsko imovinsko-pravne poslove Sarajevo, broj 05-31- 462/06, od 13. novembra 2007. godine (kojim je odbijena žalba apelanta izjavljena protiv zaključka Općinskog načelnika Općine Novi Grad Sarajevo broj 07-31-13028/05, od 12. decembra 2005. godine, a odbačen zahtjev za donošenje rješenja u predmetu broj 07-473-15/85) i odbijen prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka protiv direktora Ž.O.
16. Apelant je prije podnošenja ove apelacije 16. decembra 2009. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na ista pitanja i odluke koje se osporavaju i u predmetnoj apelaciji. U vezi s osporavanim odlukama, Ustavni sud je 14. aprila 2010. godine donio Odluku o dopustivosti broj AP-3954/09, kojom je apelaciju podnesenu 15. novembra 2012. godine protiv pravosnažne presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 09 0 U 000806 07 U, od 17. novembra 2009. godine odbacio kao ratione materiae inkompatibilnu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
Spajanje predmeta
17. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2934/13. Apelacioni navodi
18. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;»
20. Ustavni sud zapaža da su apelanti ovim apelacijama ponovo osporili iste odluke redovnih sudova koje su već bile osporene u ranijim apelacijama i o kojim je Ustavni sud već donio odluke. Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić