Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2941/13 (S. K. i Z. K. i drugi)

Odluka donesena 18. 12. 2014.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2941/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine, u predmetu broj AP 2941/13, rješavajući apelacije Sabahudin Kasumić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Sabahudin Kasumić protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 047543 10 Gž, od 20. juna 2013. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 047543 07 P, od 12.

aprila 2010. godine;

Zdravko Kelava protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 97 0 P 000040 10 Rev, od 6.

aprila 2011. godine i presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 097-0-GžP-07-000035, od 21. maja 2010. godine;

Adi Gradaščević protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 038115 13 Gž, od 10. oktobra 2013. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 038115 08 P, od 9. maja 2013.

godine;

Mlađen Vrakelja, Slobodan Mrđa, Boro Petković, Simo Crepulja, Mirko Piljić, Anđelko Marković i Nikola Marković podnijeli su 13. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 75 0 Rs 032503 13 Rsž, od 10. septembra 2014. godine;

Edber Ljubuškić i Belkisa Ljubuškić protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 033847 14 Gž, od 9.

septembra 2014. godine;

M.Š. protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 087200 14 Gž, od 13. avgusta 2014. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 087200 10 P, od 4. novembra 2013. godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 2941/13

1. Sabahudin Kasumić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 5. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 047543 10 Gž, od 20. juna 2013. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 047543 07 P, od 12. aprila 2010. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi utvrđenja, činidbe i predaje u posjed v.sp. 15.280 KM osporenom drugostepenom odlukom prvostepena presuda je u dijelu tužbenog zahtjeva preciziranog u izreci presude ukinuta i tužba odbačena, a u preostalom dijelu tužba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.

2. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi utvrđenja, činidbe i predaje u posjed nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 047543 10 Gž, od 20. juna 2013. godine. AP 3568/13

3. Zdravko Kelava (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Milenko M. Marjanović, advokat iz Brčkog podnio je 12. avgusta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 97 0 P 000040 10 Rev, od 6. aprila 2011. godine i presude Apelacionog suda 097-0-GžP- 07-000035, od 21. maja 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom drugostepenom odlukom revizija tužitelja-protivtuženog Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine je odbijena, dok je apelantova revizija protiv prvostepene presude kojom je raskinut ugovor o zakupu poslovnog prostora, broj 4- 47-475-3331/01, od 15. maja 2002. godine zaključen između Brčko Distrikta i apelanta i apelant obavezan da plati tužiocu neplaćene zakupnine u iznosima i na način preciziran u izreci presude odbačena je kao neblagovremena.

4. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi raskida ugovora i isplate duga nije u skladu sa odredbama člana 309. stav 1. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine br. 5/00, 1/01, 6/02, 11/05 i 20/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Apelacionog suda, broj 97 0 P 000040 10 Rev, od 6. aprila 2011. godine.

AP 5246/13

5. Adi Gradaščević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Denis Alić, advokat iz Sarajeva, podnio je 20. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 038115 13 Gž, od 10. oktobra 2013. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 038115 08 P, od 9. maja 2013. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi izdržavanja drugostepenim rješenjem žalba apelanta djelimično je uvažena i prvostepena presuda ukinuta u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na mjesečne iznose izdržavanja od po 500 KM počev od svakog 1-5 tog u mjesecu od dana podnošenja tužbe dok zato postoje zakonski uslovi, a u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se obaveže tuženi da apelantu na ime izdržavanja od 1994. godine do podnošenja tužbe isplati iznos od 50.000,00 KM žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena,

6. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi izdržavanja nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 038115 13 Gž, od 10. oktobra 2013. godine.

AP 4855/14

7. Mlađen Vrakelja, Slobodan Mrđa, Boro Petković, Simo Crepulja, Mirko Piljić, Anđelko Marković i Nikola Marković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Šipova, koje zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada podnijeli su 13. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 75 0 Rs 032503 13 Rsž, od 10. septembra 2014. godine. U konkretnom slučaju u paničnom postupku radi isplate osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu, broj 75 0 Rs 032503 13 Rs, od 17. septembra 2013. godine kojim je apelantova tužba odbačena kao neblagovremena.

8. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi isplate nije u skladu sa odredbama člana 118. Zakona o radu Republike Srpske (Službeni glasnik br. 55/07) u propisanom roku podnio tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa.

AP 4890/14

9. Edber Ljubuškić i Belkisa Ljubuškić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, koje zastupa Zahid Hadžić, advokat iz Zenice podnijeli su 17. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 033847 14 Gž, od 9. septembra 2014. godine. U konkretnom slučaju u postupku radi smetanja posjeda osporenim rješenjem žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Visokom, broj 41 0 P 033847 12 P, od 20. marta 2014. godine kojim je tužba apelanata odbačena kao neblagovremena.

10. Ustavni sud zapaža da apelanti radi smetanja posjeda nisu u skladu sa odredbama člana

82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima Federacije Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Federacije Bosne i Hercegovine broj 6/98 i 29/03) u propisanom roku podnijeli tužbu nadležnom radi smetanja posjeda.

AP 4938/14

11. M.Š. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke podnijela je 20. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 087200 14 Gž, od 13. avgusta 2014. godine i presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 087200 10 P, od 4. novembra 2013. godine. U konkretnom slučaju u parničnom postupku radi naknade štete, u kojem je apelantica tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 50.000,00 KM i naknadu materijalne štete u iznosu od 118.877,00 KM, žalba tužene, Republike Srpske djelimično je uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je apelanticin zahtjev za naknadu materijalne štete zbog izgubljene zarade odbijen kao neosnovan.

12. Ustavni sud zapaža da apelantica u parničnom postupku radi naknade štete nije u skladu sa odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) u propisanom roku izjavila reviziju protiv presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 71 0 P 087200 14 Gž, od 13. avgusta 2014. godine. Spajanje predmeta

13. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2941/13. Apelacioni navodi

14. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

17. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić