Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3888/11 („Tvornica konfekcije Vareš“ d.d.)

Odluka donesena 18. 12. 2014.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3888/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 9. decembra 2014. godine, u predmetu broj AP 3888/11, rješavajući apelaciju „Tvornica konfekcije Vareš“ d.d. Vareš, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h), člana 57 stav 2. tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14) donio:

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Tvornica konfekcije Vareš” d.d. Vareš podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Ip 002774 10 Pz 2 od 24. avgusta 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Ip 002774 07 Ip od 5.

februara 2010. godine, zato što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Tvornica konfekcije Vareš“ d.d. (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Varešu, koga zastupa Mirsada Beganović – Žutić, advokat iz Sarajeva, podnio je 6. oktobra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Ip 002774 10 Pz 2 od 24. avgusta 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 Ip 002774 07 Ip od 5. februara 2010. godine.

2. Apelant je podneskom od 15. novembra 2013. godine dopunio apelaciju traženom dokumentacijom.

Uvodne napomene

3. Prema stanju spisa presudom Općinskog suda u Varešu broj Ps.22/01 od 21. avgusta 2003. godine, koja je u cijelosti potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Pž-321/2003 od 16. marta 2004. godine, apelant je obavezan da tražitelju izvršenja isplati iznos od 42.825,60 KM sa kamatom na ime naknade za isporučenu robu, uz naknadu troškova postupka.

4. Nakon više bezuspješnih pokušaja tražitelja izvršenja da na pokretnim stvarima apelanta namiri potraživanje iz pravosnažne presude, Općinski sud je na prijedlog tražitelja izvršenja donio rješenje broj 041-0-Ip-07-000 120 od 13. jula 2007. godine kojim je dozvoljeno izvršenje prema nekretnini označenoj kao tvornica sportske konfekcije površine 2738 m2 i dvorište – neplodno, površine 2142 m2 iz z.k. ul. broj 2495 k.o. Vareš (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine), koje su u ZK upisane kao društvena svojina 1/1, sa pravom upravljanja u korist RO Tvornica sportske konfekcije u osnivanju Vareš.

5. Odlučujući o prigovoru apelanta podnesenom protiv rješenja o izvršenja kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje na spornim nekretninama Općinski sud je rješenjem broj 041-0-Ip-07-000120 od 4. januara 2008. godine odbio prigovor apelanta koji se odnosio na predmet i sredstvo izvršenja.

6. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da apelant protiv rješenja od 4. januara 2008. godine nije podnio žalbu Kantonalnom sudu.

7. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je Općinski sud zaključkom broj 41 0 Ip 002774 07 Ip od 19. februara 2009. godine utvrdio tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina, zatim da je navedeni zaključak objavljen na oglasnoj ploči suda, te, konačno, da je na ročištu za treću javnu prodaju nekretnina, koje je održano 3. septembra 2009. godine, utvrđeno da je tražilac izvršenja sa ponudom od 100.000,00 KM jedini i najpovoljniji ponuđač.

Osporena rješenja o dosudi

8. Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 Ip 002774 07 Ip od 5. februara 2010. godine i to tač. od 1-4, tražitelju izvršenja su dosuđene predmetne nekretnine, zatim je apelantu naloženo da predmetne nekretnine preda u posjed tražitelju izvršenja, te je odlučeno da dosudom predmetnih nekretnina tražitelju izvršenja (kupcu) prestaje založno pravo upisano u zemljišnim knjigama, uz istovremeni nalog ZK uredu Općinskog suda da na temelju predmetnog rješenja izvrši upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tražitelja izvršenja (kupca) kao i brisanje zabilježbe izvršenja i založnih prava (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).

9. Odlučujući o žalbi apelanta Kantonalni sud je rješenjem broj 41 0 Ip 002774 10 Pz od 2 od 24. avgusta 2011. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje u cijelosti potvrdio.

10. Apelant smatra da je osporenim rješenjima o dosudi povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da su osporena rješenja o dosudi donesena kao rezultat proizvoljne primjene materijalnog i procesnog prava, te da su navedenim rješenjima povrijeđena prava radnika.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav 3. tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

12. Ustavni sud zapaža da apelant predmetnom apelacijom osporava rješenja o dosudi redovnih sudova, koja su donesene u izvršnom postupku u kojem je izvršena prodaja apelantove imovine kao izvršenika. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

13. Ustavni sud podjeća na praksu bivše Komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/89 OI 46). Ustavni sud je svojoj odluci broj AP- 1996/06 od 6. marta 2007. godine, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

14. U konkretnom slučaju, apelant kao izvršenik osporava odluke koje su donesene u izvršnom postupku u kojem je izvršena prodaja predmetnih nekretnina radi namirenja novčanog potraživanja iz pravosnažne presude donesene u parničnom postupku. Iz navedenog proizilazi da su apelantova građanska prava i obaveze utvrđena pravosnažnom presudom Općinskog suda u Varešu. Dakle, u predmetnom izvršnom postupak u kojem apelant ima poziciju izvršenika, a u kojem su donesena osporena rješenja o dosudi, nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta. Stoga Ustavni sud smatra, podržavajući praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali identična pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1726/08 od 14. oktobra 2008. godine, dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tač. 14. do 18), da navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Apelant smatra da je osporenim rješenjima od dosudi povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na svoje odluke br. AP 206/02 23. jula 2004. godine, AP 1996/06 od 6. marta 2007. godine i AP-2836/07 od 28. oktobra 2008. godine i prethodno navedenu AP-1726/08 (dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), te shodno tome podržavajući svoju praksu konstatuje da su predmetne nekretnine, na kojima je predloženo i provedeno izvršenje, apelantova imovina koja je, kao imovinsko pravo, zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, osnovanost isplate, kao i visina novčanog iznosa radi čijeg namirenja je određeno izvršenje na navedenim nekretninama nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku okončanom pravosnažnom presudom Općinskog suda u Varešu, čije se izvršenje tražilo, a koja nije predmet ove apelacije. Stoga se apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Prptpkola broj 1 uz Evropsku konvenciju u postupku izvršenja pravosnažne presude pokazuju kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3888/11 („Tvornica konfekcije Vareš“ d.d.) | Sudska praksa | Aktio