Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4764/11 (N. J.)
Odluka donesena 18. 12. 2014.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4764/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine u predmetu broj AP-4764/11, rješavajući apelaciju Nevzada Jakupovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nevzada Jakupovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 006933 11 U od 19. septembra 2011. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona broj 12- 04/2-23-1655/08 v 1656/10 od 10. januara 2011. godine i rješenja Službe za prostorno uređenje i zaštitu okoline Općine Tuzla broj 06/12-23-1107-2006 od 26. novembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nevzad Jakupović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 15. decembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 U 006933 11 U od 19. septembra 2011. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 12-04/2-23-1655/08 v 1656/10 od 10. januara 2011. godine i rješenja Službe za prostorno uređenje i zaštitu okoline Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) broj 06/12-23-1107-2006 od 26. novembra 2010. godine.
2. Apelant je 7. aprila i 25. augusta 2014. godine dostavio Ustavnom sudu dopunu apelacije.
3. Rješenjem Službe, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, odbijen je apelantov zahtjev za izdavanje odobrenja za izgradnju poslovnog objekta na zemljištu bliže označenom u navedenom rješenju i za izvođenje sanacionih radova izgradnjom drenažnog sistema i izgradnjom potpornih zidova na način bliže označen u navedenom rješenju.
4. Služba je u obrazloženju rješenja navela da je apelant 13. marta 2006. godine podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje i izvođenje sanacionih radova. Postupak je u dva navrata ponavljan, po apelantovoj tužbi Kantonalnom sudu (presuda Kantonalnog suda broj 03 0 U 000113 07 U od 12. maja 2008. godine i broj 03 0 U 0078808 U od 20. jula 2010. godine).
5. Služba je u ponovnom postupku, postupajući u skladu s uputama iz presude Kantonalnog suda broj 03 0 U 00788 08 U od 20. jula 2010. godine razmotrila svu dokumentaciju u spisu, i utvrdila da prema odredbi člana 32. Zakona o građenju („Službene novine Tuzlanskog kantona“ broj 3/05), dokumentacija nije potpuna, pa je dopisom od broj 06/12-23-1107-2006 od 30. augusta 2010. godine pozvala apelanta da zahtjev dopuni u roku od 30 dana, i to tačno određenom, u dopisu nabrojanom dokumentacijom. S obzirom da apelant u ostavljenom roku nije postupio po njenom traženju, Služba je, na temelju člana 35. Zakona o građenju apelantov zahtjev odbila.
6. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 006933 11 U od 19. septembra 2011.
godine odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Ministarstva broj 12-04/2-23- 1655/08 v 1656/10 od 10. januara 2011. godine. U obrazloženju je navedeno da je sud, iz podataka u spisu kao i navoda iz tužbe, utvrdio da apelant prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za građenje nije priložio svu potrebnu dokumentaciju zbog čega je više puta pozivan (pismene obavijesti od 6. jula 2006. godine, 2. juna 2008. godine i 30. augusta 2010. godine) da dopuni zahtjev, uz upozorenje da su navedeni prilozi uvjet za izdavanje traženog odobrenja, i da će, ukoliko ne budu dostavljeni u ostavljenom roku, posljedica biti donošenje rješenja na temelju raspoložive dokumentacije i stanja u spisu. S obzirom da apelant nije postupio po dopisu od 20. augusta 2010. godine, Kantonalni sud je stava da je njegov zahtjev pravilno odbijen na temelju odredbe člana 35. stav 5. tačka 1. Zakona o građenju. Kantonalni sud je naglasio da je za rješavanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za građenje potrebno kumulativno ispunjenje svih uvjeta navedenih u odredbama od člana 32. do člana 35. Zakona o građenju, te da okolnost da je apelant dostavio djelimičnu dokumentaciju ne utiče na zakonitost i pravilnost osporenog rješenja.
7. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Europske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije, pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3. j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
12. Europske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II73.
m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Ustavni sud ukazuje da se apelantovi navodi o povredi ustavnih prava i prava iz Europske konvencije odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o ispunjnenosti zakonskih uvjeta za izdavanje dozvole za građenje. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost ovih odredaba u konkretnoj situaciji, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama.
10. Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom postupku redovni sud i organi uprave odlučivali samo o ispunjenosti zakonskih uvjeta za izdavanje građevinske dozvole. Organi uprave i Kantonalni sud su tokom postupka utvrdili da apelant uz zahtjev nije dostavio potpunu dokumentaciju, odnosno da nije ispunio kumulativne uvjete potrebne da bi se izdalo odobrenje za građenje. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o apelantovom pravu na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Europske konvencije, pravu na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3. d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Europske konvencije, pravu na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije, pravu na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3. j) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 12. Europske konvencije, pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao ni pravu na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II73. m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Europsku konvenciju, pa proizlazi da su ovi apelantovi navodi inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić