Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3824/14 (N. O., D. H., S. D., O. B., F. N.)

Odluka donesena 18. 12. 2014.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3824/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

18. 12. 2014.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 18. decembra 2014. godine, u predmetu broj AP-3824/14, rješavajući apelacije Nijaza Omanovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Nijaz Omanović, Džemal Hajrić, Salem Durić, Osman Bukvić, Fuad Nukić, Suad Mrgić, Džemal Kadić, Arslan Mujić, Salko Mulić, Senad Mandžuka, Nermin Murga, Salih Mahmutović, Esad Menzilović, Haris Mujezinović, Ramiz Mulić, Dragan Mizdrak, Refik Mujić, Ibrahim Konjo, Ibrahim Bjramagić, Dženan Keč, Mustafa Mević, Nermin Babić, Zahid Jamaković, Ajdin Sulejman, Edin Hadžimehmedagić, Izedin Aščalić, Tahir Alić, Franjo Čečura, Haris Sadibašić, Enes Musić, Ramiz Porča, Mustafa Porča, Besima Pjanić, Šefik Pivić, Enver Patković, Nermin Patković, Ramiz Pivić, Kemal Paučinac, Salih Pivić, Drago Pribić, Safudin Podojak, Abdurahman Ašlama, Sead Džafić, Nasir Fazlić, Sabahudin Fazlić, Mensur Alihodžić, Alija Adilović, Ahmet Pirija, Hasan Alihodžić, Nedžad Arnautović, Ismet Alihodžić, Samir Hodžić, Admir Husika, Husein Hajdar, Amrudin Haseljić, Almir Herić, Vahid Hazić, Avdo Huseinspahić, Fahir Hasić, Adil Hadžiahmetović, Ćamil Habibović, Ramiz Halać, Birnas Hukić, Nihad Hećo, Bakir Helvida, Kasim Hasanspahić, Bakir Halilović, Mirnes Halilović, Sedžad Helvida, Ferid Hazić, Nedžad Hrustić, Osman Hasukić, Dino Skopljak, Esad Čostović, Hamdija Alibalić, Izudin Dugalić, Sandir Turkeš, Redžo Travnjak, Mensur Alićehajić, Salih Mrkanović, Mirsad Mrkanović, Rešad Suljić, Dževad Alihodžić, Džemil Halilović, Teufik Bečić, Sedin Šehić, Sejdo Alimanović, Safet Lugonić, Mujo Fajić, Besim Fajić, Đulaga Smajlović, Senad Mrkić, Mevsud Šabanović, Nazif Helvida, Ferhada Šišić, Nevzudin Mujezinović, Šemso Bajrić, Mustafa Omić, Suad Kubat, Sadmir Selimović, Nasir Lemeš, Adnan Omanović, Fuad Husić, Edin Serdarić, Osman Hašimović, Nisvet Kasap, Nedžad Smriko, Mujo Meškić, Senad Šabanović, Halid Smriko, Mustafa Efendić, Abdulah Karalić, Zoran Kovačević, Elvedin Bojić, Muris Čolaković, Ramiz Selimović, Emir Fejzić, Halid Bulogić, Munir Pašalić, Alojzije Štrbac, Šefik Babić, Adnan Hindija, Behija Herceglija, Sead Gađun, Ismet Mušinbegović, Sead Halilović, Nezir Mostić, Nihad Baručija, Admir Beganović, Vahid Brkić, Nermin Bašanović, Mersudin Beganović, Admir Bjeloglavić, Emir Bolić, Behdžo Brkić, Sabahudin Beha, Amir Bečić, Almir Hasandić, Rasim Hadžiosmanović, Vejsil Ašlama, Šemsudin Nukić i Ekrem Omerbegović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 I 090422 13 Gži od 2. juna 2014. godine; broj 43 0 I 093756 14 Gži od 3. juna 2014. godine; broj 43 0 I 078688 13 Gži od 3. juna 2014.

godine; broj 43 0 I 092652 13 I od 13. juna 2014. godine; broj 43 0 I 090658 14 Gži od 12. juna 2014. godine; broj 43 0 I 089445 13 Gži od 3. juna 2014. godine; broj 43 0 I 078702 13 Gži od 19. maja 2014.

godine; broj 43 0 I 089700 14 Gži od 9. juna 2014. godine; broj 43 0 I 089558 14 Gži od 16. juna 2014. godine; broj 43 0 I 078066 13 Gži od 19. maja 2014. godine; broj 43 0 I 078438 13 Gži od 21. maja 2014.

godine; broj 43 0 I 082326 14 Gži od 29. maja 2014. godine; broj 43 0 I 098283 14 Gži od 20. maja 2014. godine; broj 43 0 I 089487 13 Gži od 11. juna 2014. godine; broj 43 0 I 096444 13 Gži od 21. maja 2014.

godine; broj 43 0 I 081260 13 Gži od 14. maja 2014. godine; broj 43 0 I 083089 13 Gži od 27. maja 2014. godine; broj 43 0 I 090070 13 Gži od 27. maja 2014. godine; broj 43 0 I 085754 14 Gži od 19. maja 2014. godine; broj 43 0 I 081738 14 Gži od 20. maja 2014. godine;

broj 43 0 I 081262 13 Gži od 11. juna 2014. godine; broj 43 0 I 097207 13 Gži od 19. maja 2014. godine; broj 43 0 I 090423 13 Gži od 27. maja 2014. godine; broj 43 0 I 078100 13 Gži od 17. juna 2014.

godine i broj 43 0 I 089718 14 Gži od 9. juna 2014. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Nijaz Omanović, Džemal Hajrić, Salem Durić, Osman Bukvić, Fuad Nukić, Suad Mrgić, Džemal Kadić, Arslan Mujić, Salko Mulić, Senad Mandžuka, Nermin Murga, Salih Mahmutović, Esad Menzilović, Haris Mujezinović, Ramiz Mulić, Dragan Mizdrak, Refik Mujić, Ibrahim Konjo, Ibrahim Bjramagić, Dženan Keč, Mustafa Mević, Nermin Babić, Zahid Jamaković, Ajdin Sulejman, Edin Hadžimehmedagić, Izedin Aščalić, Tahir Alić, Franjo Čečura, Haris Sadibašić, Enes Musić, Ramiz Porča, Mustafa Porča, Besima Pjanić, Šefik Pivić, Enver Patković, Nermin Patković, Ramiz Pivić, Kemal Paučinac, Salih Pivić, Drago Pribić, Safudin Podojak, Abdurahman Ašlama, Sead Džafić, Nasir Fazlić, Sabahudin Fazlić, Mensur Alihodžić, Alija Adilović, Ahmet Pirija, Hasan Alihodžić, Nedžad Arnautović, Ismet Alihodžić, Samir Hodžić, Admir Husika, Husein Hajdar, Amrudin Haseljić, Almir Herić, Vahid Hazić, Avdo Huseinspahić, Fahir Hasić, Adil Hadžiahmetović, Ćamil Habibović, Ramiz Halać, Birnas Hukić, Nihad Hećo, Bakir Helvida, Kasim Hasanspahić, Bakir Halilović, Mirnes Halilović, Sedžad Helvida, Ferid Hazić, Nedžad Hrustić, Osman Hasukić, Dino Skopljak, Esad Čostović, Hamdija Alibalić, Izudin Dugalić, Sandir Turkeš, Redžo Travnjak, Mensur Alićehajić, Salih Mrkanović, Mirsad Mrkanović, Rešad Suljić, Dževad Alihodžić, Džemil Halilović, Teufik Bečić, Sedin Šehić, Sejdo Alimanović, Safet Lugonić, Mujo Fajić, Besim Fajić, Đulaga Smajlović, Senad Mrkić, Mevsud Šabanović, Nazif Helvida, Ferhada Šišić, Nevzudin Mujezinović, Šemso Bajrić, Mustafa Omić, Suad Kubat, Sadmir Selimović, Nasir Lemeš, Adnan Omanović, Fuad Husić, Edin Serdarić, Osman Hašimović, Nisvet Kasap, Nedžad Smriko, Mujo Meškić, Senad Šabanović, Halid Smriko, Mustafa Efendić, Abdulah Karalić, Zoran Kovačević, Elvedin Bojić, Muris Čolaković, Ramiz Selimović, Emir Fejzić, Halid Bulogić, Munir Pašalić, Alojzije Štrbac, Šefik Babić, Adnan Hindija, Behija Herceglija, Sead Gađun, Ismet Mušinbegović, Sead Halilović, Nezir Mostić, Nihad Baručija, Admir Beganović, Vahid Brkić, Nermin Bašanović, Mersudin Beganović, Admir Bjeloglavić, Emir Bolić, Behdžo Brkić, Sabahudin Beha, Amir Bečić, Almir Hasandić, Rasim Hadžiosmanović, Vejsil Ašlama, Šemsudin Nukić i Ekrem Omerbegović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Džejlana Šaćirbegović-Alibašić, advokat iz Zenice, podnijeli su 15. avgusta 2014. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) navedenih u izreci ove odluke.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP-3824/14, AP-3825/14, AP-3826/14, AP-3827/14, AP-3828/14, AP-3829/14, AP-3830/14, AP-3831/14, AP-3832/14, AP- 3833/14, AP-3834/14, AP-3835/14, AP-3836/14, AP-3837/14, AP-3838/14, AP-3839/14, AP- 3840/14, AP-3841/14, AP-3842/14, AP-3843/14, AP-3844/14, AP-3845/14, AP-3846/14, AP- 3847/14 i AP-3848/14.

3. Dakle, ukupno je podneseno 25 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3824/14.

4. Apelanti su u toku 2012. i 2013. godine Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijeli prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja protiv izvršenika JU Služba za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Služba), a na osnovu pravomoćnih i izvršnih rješenja koje je Služba donijela u prethodnom periodu. Navedenim rješenjima, Služba je bila dužna da za utvrđeni period obračuna i izvrši usklađivanje novčane naknade apelantima prema utvrđenom iznosu od 25% prosječne neto plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini, kako je to utvrđeno prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Apelanti su potraživali isplatu duga, koji se odnosi na isplatu razlike na utvrđene novčane naknade od 25% mjesečno za svakog od apelanata.

5. Osporenim rješenjima Kantonalnog suda navedenim u izreci ove odluke potvrđena su rješenja Općinskog suda, koji je odbio kao neosnovane prijedloge apelanata za izvršenje radi naplate duga.

6. U obrazloženjima rješenja, Općinski sud je, između ostalog, istakao da apelanti navode kako ne spore fiksno utvrđeni mjesečni iznos koji im je isplaćen na osnovu izvršne isprave, ali potražuju isplatu duga koja se odnosi na isplatu razlike na utvrđene novčane naknade od 25% mjesečno. Općinski sud se poziva na odredbu člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) kojom je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražitelj izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Nadalje, odredbom člana 36. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, propisano je da prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži izvršenje, tražitelj izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim se izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja. Konkretni prijedlog za izvršenje je postavljen kao zahtjev za ostvarenje potraživanja koje nije utvrđeno, niti sadržano u izvršnim ispravama. Stoga, zbog te nesaglasnosti prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom, izvršna isprava je nepodobna za izvršenje u pogledu onog potraživanja, koje se traži prijedlogom za izvršenje, odnosno usklađivanje novčane naknade u iznosu od 25% prosječne plate isplaćene u Federaciji BiH u prethodnoj godini, kao razlike između nominalnog (fiksnog-novčanog iznosa) i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja izvršne isprave, pa do isteka roka za isplatu, u skladu sa porastom - povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz pretthodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti («Službene novine FBiH» broj 81/06), na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine FBiH» broj 61/06), kao ni navedenim Zakonom. U konkretnom slučaju izvršne isprave, rješenja Službe su podobna za izvršenje u onom dijelu u kome je naveden nominalni (novčani), odnosno fiksni iznos za isplatu naknade apelantima za vrijeme nezaposlenosti, a koji je od strane izvršenika isplaćen apelantima, što je i nesporno, kao i to da se pijedlogom za izvršenje ne traži ostvarenje tih potraživanja. Međutim, u preostalom dijelu navedenom u izreci izvršne isprave riječima «odnosno 25% prosječne plate u Federaciji iz prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku», navedene izvršne isprave nisu podobne za izvršenje.

7. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud, između ostalog, navodi da u konkretnom slučaju, izvršna isprava podnesena uz prijedlog za izvršenje radi potraživanja čije se ostvarenje traži, ne odgovara prijedlogu za izvršenje zbog činjenice da je u prijedlogu za izvršenje postavljen zahtjev za ostvarenje potraživanja koje nije utvrđeno u izvršnoj ispravi. Naime, izvršna isprava je nepodobna za izvršenje, u pogledu onog potraživanja koji se traži prijedlogom za izvršenje, tj. razlike između nominalnog i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH, iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja te izvršne isprave pa do isteka roka za isplatu u skladu sa porastom – povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, a kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti, na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, kao ni navedenim Zakonom. Predmetna rješenja Službe su, po ocjeni Kantonalnog suda, podobna za izvršenje, u onom dijelu u kome je naveden nominalni (novčani), odnosno fiksni iznos za isplatu naknade apelantima za vrijeme nezaposlenosti, a koji je od strane izvršenika isplaćen apelantima, što je i nesporno, tim prije što se prijedlogom za izvršenje ne traži ostvarenje tog potraživanja u nominalnom iznosu. Međutim, u preostalom dijelu navedenom u izreci izvršne isprave riječima: «odnosno 25% prosječne plate u Federaciji iz prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku», navedena izvršna isprava nije podobna za izvršenje, jer ne ispunjava uslove iz člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, a kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Kantonalni sud se pozvao i na praksu Ustavnog suda, koji je isti stav zauzeo u svojoj odluci broj AP-3144/13 od 17. septembra 2013. godine, zbog čega smatra da se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi apelanata.

8. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelanti navode da su, polazeći od Ustavnih odredbi, sva lica jednaka pred zakonom, da imaju slobodan pristup sudu, da imaju pravo na imovinu, da uživaju zagarantovana prava i slobode bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, imajući u vidu odredbe Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba («Službene novine FBiH» br.41/01 i 22/05), Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti («Službene novine FBiH» broj 81/06), Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine FBiH» broj 61/06), te da su potraživana novčana sredstva obezbijeđena i namijenjena isključivo za predmetna potraživanja apelanata, što potvrđuje Odluka o odobravanju utroška sredstava «Transfer za kantonalne službe za zapošljavanje za isplatu naknada demobiliziranim braniocima», utvrđenih budžetom Federacije BiH za 2008. godinu, Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, suština apelacionih navoda svodi na osporavanje načina na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo kada su odbili kao neosnovane prijedloge apelanata za izvršenje. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 4926/13 od 24. aprila 2014. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje i zaključio da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke zaključujući da je izvršna isprava nepodobna za izvršenje, u pogledu onog potraživanja koji se traži prijedlogom za izvršenje, tj. razlike između nominalnog i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH, iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja te izvršne isprave pa do isteka roka za isplatu u skladu sa porastom – povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti, na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, kao ni navedenim Zakonom. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u pomenutoj odluci broj AP 4926/13.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3824/14 (N. O., D. H., S. D., O. B., F. N.) | Sudska praksa | Aktio