Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3849/14 (M. N., R. R., P. N., E. T.,)
Odluka donesena 18. 12. 2014.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Izvršni postupak
- Izvršenje
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica · čl. 10
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 27
- Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
- Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Ispravke pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 57
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3849/14
Apelacija
Odluka o dopustivosti
18. 12. 2014.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj Datum sjednice, u predmetu broj AP-3849/14, rješavajući apelacije Mehmeda Nukića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 22/14 i 57/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Mehmed Nukić, Rašid Rožajac, Pašaga Numić, Elvedin Topuz, Junuz Babić, Fahir Kahvedžić, Zuhrija Karić, Esad Kulačić, Fuad Kozlić, Alija Kozlić, Ohro Kozlić, Safet Kozlić, Enver Kobilica, Mevludin Kadrić, Nevzet Kozlić, Ibro Karić, Hamid Kulačić, Rifet Keleštura, Alija Krehmić, Vehab Kovačević, Ibro Kozlić, Ahmet Kalabić, Mehmed Kozica, Hajrudin Talić, Zuhdija Talić, Mirsad Isaković, Nedžib Kolić, Nefis Alić, Mustafa Mahmić, Ragib Topčagić, Ivica Rajkovača, Ilija Brnadić, Ivo Čupić, Hamdija Popržanović, Elvedin Okić, Hazim Čizmić, Alija Dubravac, Sabahudin Ćurić, Ahmet Mehić, Ferhat Peleš, Salih Hadžić, Ivica Gavran, Nihad Ramić, Muharem Osmić, Ramiz Zora, Juso Salihović, Muriz Ahmić, Džemo Ahmić, Adil Babić, Maid Kobilica, Enes Karić, Ferid Kadrić, Hasan Karahasanović, Amir Kozlić, Nisveta Kudin, Nermin Karić, Josip Kokić, Sabina Kulačić, Fahir Kahvedžić, Esad Omerbašić, Ramiz Dervišević, Sanel Muharemović, Dževad Lekić, Sakib Bedak, Hajrudin Hadžikadunić, Šemsudin Salkanović, Nezir Kruško, Nermin Jacić, Sead Ahmić, Asim Softić, Edin Selimović, Hasan Spahić, Sedad Serdarević, Mehmed Smirko, Skender Behrudin, Sabahudin Suljić, Ferid skender, Jasmin Šehić, Nermin Šeremet, Selim Hilić, Elvedin Hubljar, Nedžad Hasanica, Nelvir Hamzić, Zikret Huseinović, Semir Halilović, Ismet Heleg, Omer Imamović, Zehrudin Imamović, Ahmet Isaković, Emin Selimović, Rasim Selimović, Zajko Selimović, Hasan Sojkić, Hidajet Sojkić, Đemal Šahman, Sinan Taletović, Mihret Tursić, Muhamed Tursić, Salih Tursić, Ćazim Kavaz, Sejad Hodžić, Muho Valentić, Amira Keleštura, Šeherzudin Doglod, Samir Mamela, Omer Mamela, Vasvija Šišić, Halima Hodžić, Mustafa Imamović, Halim Muratović, Mirsad Muratović, Fikret Bajrić, Izet Hodžić, Sead Hrvić, Sead Okić, Zaim Davarović, Ahmet Bobarić, Sevdet Haušić, Selim Okić, Nijaz Buljubašić, Mujo Osmić, Mirsad Duvnjak, Mustafa Duraković, Saud Delić, Semir Delić, Samir Delić, Almir Doglod, Izet Delić, Eniz Delić, Nihad Delić, Mirsad Delić, Hasib Ahmić, Asmir Zerdo, Ćamil Mašić, Hamdija Šehić, Husein Šabanović, Kaso Baberović, Aziz Ahmić, Hindija Nedžad, Zoran Lakić i Husejn Halilović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 I 090395 13 Gži od 3. juna 2014. godine; broj 43 0 I 078709 14 Gži od 3. juna 2014. godine;broj 43 0 I 078704 14 Gži od 9. juna 2014. godine;broj 43 0 I 081627 14 Gži od 16. juna 2014.
godine; broj 43 0 I 082629 14 Gži od 12. juna 2014. godine; broj 43 0 I 093267 14 Gži od 12. juna 2014. godine;broj 43 0 I 093034 14 Gži od 9. juna 2014. godine; broj 43 0 I 092060 14 Gži od 12. juna 2014.
godine; broj 43 0 I 092629 14 Gži od 9. juna 2014. godine; broj 43 0 I 078711 14 Gži od 26. maja 2014. godine; broj 43 0 I 081928 13 Gži od 14. maja 2014. godine; broj 43 0 I 078431 13 Gži od 27. maja 2014. godine; broj 43 0 I 078058 14 Gži od 29. maja 2014. godine;
broj 43 0 I 077852 13 Gži od 26. maja 2014. godine; broj 43 0 I 081359 13 Gži od 26. maja 2014. godine; broj 43 0 I 077835 14 Gži od 14. maja 2014. godine; broj 43 0 I 082346 14 Gži od 4. juna 2014.
godine; broj 43 0 I 078504 14 Gži od 12. juna 2014. godine; broj 43 0 I 095890 14 Gži od 13. juna 2014. godine; broj 43 0 I 089901 14 Gži od 10. juna 2014. godine; broj 43 0 I 091070 14 Gži od 10. juna 2014.
godine i broj 43 0 I 095661 13 Gži od 3. juna 2014. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. Mehmed Nukić, Rašid Rožajac, Pašaga Numić, Elvedin Topuz, Junuz Babić, Fahir Kahvedžić, Zuhrija Karić, Esad Kulačić, Fuad Kozlić, Alija Kozlić, Ohro Kozlić, Safet Kozlić, Enver Kobilica, Mevludin Kadrić, Nevzet Kozlić, Ibro Karić, Hamid Kulačić, Rifet Keleštura, Alija Krehmić, Vehab Kovačević, Ibro Kozlić, Ahmet Kalabić, Mehmed Kozica, Hajrudin Talić, Zuhdija Talić, Mirsad Isaković, Nedžib Kolić, Nefis Alić, Mustafa Mahmić, Ragib Topčagić, Ivica Rajkovača, Ilija Brnadić, Ivo Čupić, Hamdija Popržanović, Elvedin Okić, Hazim Čizmić, Alija Dubravac, Sabahudin Ćurić, Ahmet Mehić, Ferhat Peleš, Salih Hadžić, Ivica Gavran, Nihad Ramić, Muharem Osmić, Ramiz Zora, Juso Salihović, Muriz Ahmić, Džemo Ahmić, Adil Babić, Maid Kobilica, Enes Karić, Ferid Kadrić, Hasan Karahasanović, Amir Kozlić, Nisveta Kudin, Nermin Karić, Josip Kokić, Sabina Kulačić, Fahir Kahvedžić, Esad Omerbašić, Ramiz Dervišević, Sanel Muharemović, Dževad Lekić, Sakib Bedak, Hajrudin Hadžikadunić, Šemsudin Salkanović, Nezir Kruško, Nermin Jacić, Sead Ahmić, Asim Softić, Edin Selimović, Hasan Spahić, Sedad Serdarević, Mehmed Smirko, Skender Behrudin, Sabahudin Suljić, Ferid skender, Jasmin Šehić, Nermin Šeremet, Selim Hilić, Elvedin Hubljar, Nedžad Hasanica, Nelvir Hamzić, Zikret Huseinović, Semir Halilović, Ismet Heleg, Omer Imamović, Zehrudin Imamović, Ahmet Isaković, Emin Selimović, Rasim Selimović, Zajko Selimović, Hasan Sojkić, Hidajet Sojkić, Đemal Šahman, Sinan Taletović, Mihret Tursić, Muhamed Tursić, Salih Tursić, Ćazim Kavaz, Sejad Hodžić, Muho Valentić, Amira Keleštura, Šeherzudin Doglod, Samir Mamela, Omer Mamela, Vasvija Šišić, Halima Hodžić, Mustafa Imamović, Halim Muratović, Mirsad Muratović, Fikret Bajrić, Izet Hodžić, Sead Hrvić, Sead Okić, Zaim Davarović, Ahmet Bobarić, Sevdet Haušić, Selim Okić, Nijaz Buljubašić, Mujo Osmić, Mirsad Duvnjak, Mustafa Duraković, Saud Delić, Semir Delić, Samir Delić, Almir Doglod, Izet Delić, Eniz Delić, Nihad Delić, Mirsad Delić, Hasib Ahmić, Asmir Zerdo, Ćamil Mašić, Hamdija Šehić, Husein Šabanović, Kaso Baberović, Aziz Ahmić, Hindija Nedžad, Zoran Lakić i Husejn Halilović (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Džejlana Šaćirbegović-Alibašić, advokat iz Zenice, podnijeli su 15. avgusta 2014. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) navedenih u izreci ove odluke.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP-3849/14, AP-3850/14, AP-3851/14, AP-3852/14, AP-3853/14, AP-3854/14, AP-3855/14, AP-3856/14, AP-3857/14, AP- 3858/14, AP-3859/14, AP-3860/14, AP-3861/14, AP-3862/14, AP-3863/14, AP-3864/14, AP- 3865/14, AP-3866/14, AP-3867/14, AP-3868/14, AP-3869/14 i AP-3870/14.
3. Dakle, ukupno je podneseno 22 apelacije, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3849/14.
4. Apelanti su u toku 2012. i 2013. godine Općinskom sudu u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijeli prijedlog za izvršenje radi naplate novčanog potraživanja protiv izvršenika JU Služba za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Služba), a na osnovu pravomoćnih i izvršnih rješenja koje je Služba donijela u prethodnom periodu. Navedenim rješenjima, Služba je bila dužna da za utvrđeni period obračuna i izvrši usklađivanje novčane naknade apelantima prema utvrđenom iznosu od 25% prosječne neto plate isplaćene u Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini, kako je to utvrđeno prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Apelanti su potraživali isplatu duga, koji se odnosi na isplatu razlike na utvrđene novčane naknade od 25% mjesečno za svakog od apelanata.
5. Osporenim rješenjima Kantonalnog suda navedenim u izreci ove odluke potvrđena su rješenja Općinskog suda, koji je odbio kao neosnovane prijedloge apelanata za izvršenje radi naplate duga.
6. U obrazloženjima rješenja, Općinski sud je, između ostalog, istakao da apelanti navode kako ne spore fiksno utvrđeni mjesečni iznos koji im je isplaćen na osnovu izvršne isprave, ali potražuju isplatu duga koja se odnosi na isplatu razlike na utvrđene novčane naknade od 25% mjesečno. Općinski sud se poziva na odredbu člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) kojom je propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražitelj izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Nadalje, odredbom člana 36. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, propisano je da prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži izvršenje, tražitelj izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim se izvršenje treba provesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za provođenje izvršenja. Konkretni prijedlog za izvršenje je postavljen kao zahtjev za ostvarenje potraživanja koje nije utvrđeno, niti sadržano u izvršnim ispravama. Stoga, zbog te nesaglasnosti prijedloga za izvršenje sa izvršnom ispravom, izvršna isprava je nepodobna za izvršenje u pogledu onog potraživanja, koje se traži prijedlogom za izvršenje, odnosno usklađivanje novčane naknade u iznosu od 25% prosječne plate isplaćene u Federaciji BiH u prethodnoj godini, kao razlike između nominalnog (fiksnog-novčanog iznosa) i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja izvršne isprave, pa do isteka roka za isplatu, u skladu sa porastom - povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz pretthodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti («Službene novine FBiH» broj 81/06), na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine FBiH» broj 61/06), kao ni navedenim Zakonom. U konkretnom slučaju izvršne isprave, rješenja Službe su podobna za izvršenje u onom dijelu u kome je naveden nominalni (novčani), odnosno fiksni iznos za isplatu naknade apelantima za vrijeme nezaposlenosti, a koji je od strane izvršenika isplaćen apelantima, što je i nesporno, kao i to da se pijedlogom za izvršenje ne traži ostvarenje tih potraživanja. Međutim, u preostalom dijelu navedenom u izreci izvršne isprave riječima «odnosno 25% prosječne plate u Federaciji iz prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku», navedene izvršne isprave nisu podobne za izvršenje.
7. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud, između ostalog, navodi da u konkretnom slučaju, izvršna isprava podnesena uz prijedlog za izvršenje radi potraživanja čije se ostvarenje traži, ne odgovara prijedlogu za izvršenje zbog činjenice da je u prijedlogu za izvršenje postavljen zahtjev za ostvarenje potraživanja koje nije utvrđeno u izvršnoj ispravi. Naime, izvršna isprava je nepodobna za izvršenje, u pogledu onog potraživanja koji se traži prijedlogom za izvršenje, tj. razlike između nominalnog i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH, iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja te izvršne isprave pa do isteka roka za isplatu u skladu sa porastom – povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, a kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti, na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, kao ni navedenim Zakonom. Predmetna rješenja Službe su, po ocjeni Kantonalnog suda, podobna za izvršenje, u onom dijelu u kome je naveden nominalni (novčani), odnosno fiksni iznos za isplatu naknade apelantima za vrijeme nezaposlenosti, a koji je od strane izvršenika isplaćen apelantima, što je i nesporno, tim prije što se prijedlogom za izvršenje ne traži ostvarenje tog potraživanja u nominalnom iznosu. Međutim, u preostalom dijelu navedenom u izreci izvršne isprave riječima: «odnosno 25% prosječne plate u Federaciji iz prethodne godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku», navedena izvršna isprava nije podobna za izvršenje, jer ne ispunjava uslove iz člana 27. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, a kako to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Kantonalni sud se pozvao i na praksu Ustavnog suda, koji je isti stav zauzeo u svojoj odluci broj AP-3144/13 od 17. septembra 2013. godine, zbog čega smatra da se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi apelanata.
8. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelanti navode da su, polazeći od Ustavnih odredbi, sva lica jednaka pred zakonom, da imaju slobodan pristup sudu, da imaju pravo na imovinu, da uživaju zagarantovana prava i slobode bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, imajući u vidu odredbe Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba («Službene novine FBiH» br.41/01 i 22/05), Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti («Službene novine FBiH» broj 81/06), Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine FBiH» broj 61/06), te da su potraživana novčana sredstva obezbijeđena i namijenjena isključivo za predmetna potraživanja apelanata, što potvrđuje Odluka o odobravanju utroška sredstava «Transfer za kantonalne službe za zapošljavanje za isplatu naknada demobiliziranim braniocima», utvrđenih budžetom Federacije BiH za 2008. godinu, Federalnom ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, suština apelacionih navoda svodi na osporavanje načina na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo kada su odbili kao neosnovane prijedloge apelanata za izvršenje. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da je u Odluci broj AP 4926/13 od 24. aprila 2014. godine (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) već razmatrao isto činjenično i pravno pitanje i zaključio da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke zaključujući da je izvršna isprava nepodobna za izvršenje, u pogledu onog potraživanja koji se traži prijedlogom za izvršenje, tj. razlike između nominalnog i iznosa od 25% prosječne plate u Federaciji BiH, iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, jer to potraživanje nije određeno navedenom izvršnom ispravom, niti je u samoj izvršnoj ispravi određeno da će se vršiti usklađivanje novčanih iznosa koji predstavljaju naknadu nezaposlenoj demobiliziranoj osobi, nakon donošenja te izvršne isprave pa do isteka roka za isplatu u skladu sa porastom – povećanjem prosječne plate u Federaciji BiH iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Takva mogućnost nije predviđena ni odredbama Uputstva o načinu ostvarivanja i isplate novčane naknade demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti, na osnovu kojeg je donesena izvršna isprava tj. propisom koji je donesen od strane Federalnog zavoda za zapošljavanje na osnovu člana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica, kao ni navedenim Zakonom. Stoga, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelacionih navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u pomenutoj odluci broj AP 4926/13.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić