Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2791/13 (Studio „Non Stop“ doo i drugi)

Odluka donesena 13. 01. 2015.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2791/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 01. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. januara 2015. godine u predmetu broj AP 2791/13, rješavajući apelacije Studio Non Stop doo Sarajevo i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h, člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Studio Non Stop doo protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne Bosne i Hercegovine, broj 09 0 U 005001 12 Uvp, od 21. marta 2013. godine;

Vedran Kaser protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 U 005132 12 Uz, od 28. januara 2013. godine;

Tihomir Vujičić protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 012027 12 U, od 14. oktobra 2013. godine;

Marija Milić zbog dužine trajanja postupka u predmetu Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 014292 13 SP;

Goran Golubović protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 14500 13 U, od 24. septembra 2014. godine;

Radomir Šipovac protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 95 1 Rs 000882 14 Rev, od 9. oktobra 2014. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP 2791/13

1. Studio „Non Stop“ doo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Branko Marić, advokat iz „Marić i Co Advokatskog društva“ doo, podnio je 25. juna 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne Bosne i Hercegovine, broj 09 0 U 005001 12 Uvp, od 21. marta 2013. godine. U konkretnom slučaju rješenjem Ministarstva prometa i komunikacija Fedracije Bosne i Hercegovine broj 07/1-27- 31-170-4/09, od 4. marta 2011. godine apelantova žalba je odbijena i potvrđene Zajednička odluka JP BH Pošta Centar Pošta Mostar, broj 10.6.-16.7-40-95/09, od 22. juna 2010. godine i JP BH Telecom Sarajevo-Direkcija Mostar broj 13.7.9.5.-2029-11/2010, od 22. juna 2010. godine kojima je u ponovnom postupku ponuda Ipsa Instituta Sarajevo odabrana kao najpovoljnija ponuda za izradu glavnog projekta za izgradnju poslovnih objekata BH Telecom dd Sarajevo, Direkcija Mostar JP BH Pošte Sarajevo, Centar Pošta Mostar.

AP 4295/13

2. Vedran Kaser (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, podnio je 18. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 04 0 U 005132 12 Uz, od 28. januara 2013. godine, kojim je apelantov zahtjev za za zaštitu sloboda i prava pojedinaca zajamčenih Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine protiv rješenja Općinskog vijeća Tešanj broj 01-05-4-3505-5/12, od 26. novembra 2012. godine odbijen kao neosnovan.

AP 5236/13

3. Tihomir Vujičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, podnio je 19. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 012027 12 U, od 14. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u upravnom sporu radi poništenja odluke o imenovanju tužba je odbijena i potvrđena odluka Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine-Predstavničkog doma, broj 01/a-50-1-15-36/12, od 22. novembra 2012. godine o imenovanju N.B., A.Š. i S.M. za članove Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine.

AP 550/14

4. Marija Milić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, podnijela je 4. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka u predmetu Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 014292 13 SP. Rješenjem Vijeća ministara Bosne i Hercegovine o utvrđivanju prijedloga za imenovanje članova Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije BiH, broj VM 229/13, od 23. oktobra 2013. godine utvrđen je prijedlog kandidata za članove Vijeća. U konkretnom slučaju apelantica je 15. novembra 2013. godine podnijela zahtjev za zaštitu prava i sloboda pojedinaca Sudu Bosne i Hercegovine protiv rješenja broj VM 229/13, od 23. oktobra 2013. godine. Apelantica je podnijela zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3000 KM zbog dužine trajanja postupka po njenom zahtjevu.

AP 5079/14

5. Goran Golubović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, kojeg zastupa Davor Šilić, advokat iz Mostara, podnio je 28. novembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 3 U 14500 13 U, od 24. septembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom tužba je odbijena i potvrđeno rješenje Vijeća ministara, Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara kojim je apelantova žalba protiv odgovora Ministarstva odbrane BiH broj 10-34-1-2607/13, od 26. juna 2013. godine kojim je apelant obaviješten o postupanju povodom prigovora na rad komandanta 4. Pješadijske brigade i postupka predlaganja lica za prijem u službu odbačena kao nedopuštena.

AP 5190/14

6. Radomir Šipovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, kojeg zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Nevesinja, podnio je 3. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 95 1 Rs 000882 14 Rev, od 9. oktobra 2014. godine. U konkretnom slučaju presudom Osnovnog suda u Trebinju, broj 95 1 Rs 000882 12 Rs 2, od 28. marta 2013. godine apelantov zahtjev za poništenje odluke tužene, Osnovne škole „Risto Proroković“ iz Nevesinja, broj 93-1/09, od 19. februara 2009. godine o izboru M.R. na poslove računovođe na neodređeno vrijeme odbijen je kao neosnovan.

Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2791/13. Apelacioni navodi

8. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o procesnoj dopustivosti pravnih lijekova, odnosno ispunjenosti zakonskih uslova za primjenu pravnih ljekova koje su apelanti upotrijebili u konkretnim slučajevima. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata.

11. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

12. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju odluke donesene u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, odnosno utvrđivali samo procesnu dopustivost predmetnih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Takođe, Ustavni sud zapaža da se u pojedinim apelacijama apelanti pozivaju na navodne povrede prava na pravično suđenje u postupcima popunjavanja radnih mjesta, odnosno imenovanja u različitim institucijama, ustanovama odnosno organima. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na opće pravilo primjenjivosti člana 6. Evropske konvencije koje zahtijeva da postoji spor oko prava i obaveza i da oni budu građanske prirode. Također, Ustavni sud podsjeća, na vlastitu praksu, ali i praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji stoje na izričitom stanovištu da pravo da neko konkuriše na određeno radno mjesto odnosno obaveza ustanove da izabere takvog kandidata, ne spada u domenu «građanskih prava» zaštićenih Europskom konvencijom. Tako u presudi Carl- Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije je navedeno da «Komisija smatra da onemogućavanje kandidovanja u Ured Federalnog predsjednika ne smatra se građanskim pravom zaštićenim člankom 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz toga slijedi da su apelacije u ovom dijelu inkompatibilne ratione materiae sa odredbama Europske konvencije u smislu člana 27. stava 2. Evropske konvencije» (vidi odluku Europske komisije za ljudska prava, Carl-Ludwig and Lorenz Habsburg-Lothringen protiv Austrije od 14. prosinca 1989, Odluke i Izvještaji broj 64, strana 210, stav 7). U ovom kontekstu je relevantan i korespondirajući stav koji je zauzeo Ustavni sud u odlukama broj AP-122/06 od 26. juna 2007. godine i AP-3036/06 od 17. novembra 2008. godine (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, imajući u vidu da se i u ovom slučaju prava na čiju povredu se apelanti žale ne potpadaju pod «građanska prava i obveze» u okviru zaštite člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe zaključuje da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. Imajući u vidu odredbe člana 74 Pravila Ustavnog suda, prema kojim Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete u slučaju da utvrdi povredu ljudskih prava, te imajući u vidu odluku o dopustivosti u predmetu broj AP 550/14, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelantice za naknadu nematerijalne štete.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2791/13 (Studio „Non Stop“ doo i drugi) | Sudska praksa | Aktio