Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3514/11 (MIS AG AMERICA INC)
Odluka donesena 13. 01. 2015.
- Apelacija preuranjena
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Priznavanje strane sudske odluke
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3514/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 01. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. januara 2015. godine u predmetu broj AP 3514/11, rješavajući apelaciju MIS AG AMERICA INC , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MIS AG AMERICA INC podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku priznanja strane sudske presude, koji je u međuvremenu okončan Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 V 010410 12 Gž od 10. maja 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MIS AG AMERICA INC podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 V 010410 07 V od 2. jula 2014. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. MIS AG AMERICA INC (u daljnjem tekstu: apelant), čiji je osnivač, direktor i vlasnik Muradif Pajt iz Visokog, podnio je 5. septembra 2011. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) vođen pod brojem 09 0 V 010410 07. Apelant je 7. jula 2014. godine dostavio urgenciju za hitno postupanje po apelaciji, uz zahtjev „za lično učešće u raspravi“ pred Ustavnim sudom, te je zatražio da se postupak hitno okonča spajanjem apelacija AP-3514/11 i AP-1173/13. Nadalje, apelant je 10. jula 2014. godine urgirao da se postupak pred Ustavnim sudom što prije okonča navodeći da je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u međuvremenu „potvrdio odluku Kantonalnog suda u Sarajevu kojom se odbija“ priznanje strane sudske odluke (Rješenje broj 09 0 V 010410 12 Gž od 10. maja 2012. godine) te predložio da Ustavni sud „sve sudske odluke poništi“. Apelant je 10. novembra 2014. godine podnio apelaciju i protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 V 010410 07 V od 2. jula 2014. godine. I konačno, apelant je dopunio apelaciju 20. i 27. novembra 2014. godine.
2. Apelant je 27. februara 2002. godine podnio Kantonalnom sudu prijedlog za priznanje pravomoćne strane sudske presude Okružnog suda Sjedinjenih Američkih Država, Okrug Massachusetts, broj 00CH11682RCL (u daljnjem tekstu: Okružni sud Okruga Massachusetts) od 27. februara 2001 godine (u daljnjem tekstu: strana sudska presuda) kojom je protivnik predlagatelja A. I. (u daljnjem tekstu: protivnik predlagatelja) obavezan da apelantu isplati iznos od 824.134,48 USA$.
3. U toku postupka naveo je da je sa protivnikom predlagatelja zaključio usmeni ugovor 20. septembra 1992. godine o plaćanju usluga iz oblasti telekomunikacija koji se odnosio na „nabavku i korištenje satelitskih telefona“ i da je dio duga plaćen, a što se može utvrditi uvidom u spis Okružnog suda Okruga Massachusetts. Osporio je navode protivnika predlagatelja da nikada nije bio pozvan na sud jer se u spisu nalazi prigovor od 23. aprila 2001. godine upućen stranom sudu koji je razmotrio prigovor i isti odbio.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 V 010410 07 V od 20. decembra 2011. godine odbijen je prijedlog za priznanje strane sudske odluke kojom je prednik protivnika predlagatelja obavezan da apelantu isplati iznos od 824.134,48 USA$. Stavom II istog rješenja obavezan je apelant da protivniku predlagatelja naknadi iznos od 14.364,74 KM na ime troškova vanparničnog postupka u roku od 30 dana dok se u preostalom dijelu protivnik predlagatelja odbija sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
5. Primjenjujući meritorni zakonski osnov, Kantonalni sud se pozvao na odredbe člana 88. stav
2. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja („Službeni list SFRJ“, br. 43/82 i 72/82, „Službeni list RBiH“ br. 2/92 i 13/94: u daljnjem tekstu: Zakon o rješavanju sukoba zakona). Tom odredbom je propisano da će se smatrati da osoba protiv koga je donijeta strana sudska odluka nije mogla učestvovati u postupku zbog toga što mu poziv, tužba ili rješenje kojim je započet postupak nije bilo lično dostavljeno, odnosno što uopće nije ni pokušano lično dostavljanje, osim ako se na bilo koji način upustilo u raspravljanje o glavnoj stvari u prvostepenom postupku.
6. Rješenjem Vrhovnog suda broj 09 0 V 010410 12 Gž od 10. maja 2012. godine žalba apelanta je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.
7. U obrazloženju rješenja se navodi da u je smislu odredbe člana 88. Zakona o rješavanju sukoba zakona propisana određena zaštita interesa osobe u odnosu na koju je donijeta strana odluka u pokrenutom postupku pred sudom strane države, s tim da sud u postupku priznanja strane sudske odluke pazi da li je toj osobi omogućeno sudjelovanje u postupku po propisima strane države, odnosno propisima koji regulišu postupak pred sudom strane države u kojoj je donijeta odluka koja je predmet priznanja. Navodi se da kada je riječ o samom dostavljanju, osobito pismena koja su u Zakonu o riješavanju sukoba zakona kao takva naznačena, tada o pravilnosti tog dostavljanja valja suditi prema propisima o dostavljanju u onom postupku u kojem je donijeta strana odluka.
8. Ocjenom navedenih dokaza, Kantonalni sud je zaključio da dokazi ne potvrđuju da su protivniku predlagatelja tužba i poziv za ročište pred Okružnim sudom Okruga Massachusetts bili lično dostavljeni, a takav zaključak prihvata i Vrhovni sud. Po zaključku Vrhovnog suda, „samo konstatacija da se u rubrici potpis primaoca nalazi nečitak potpis ne može biti potvrda da je tuženom - predniku protivnika predlagatelja poziv i tužba lično dostavljen“, odnosno da mu je uopće pokušana lična dostava, a koje dostave je kao uredne potvrdio predlagatelj, kako slijedi iz pismenog objašnjenja suda koji je donio odluku.
9. I konačno, rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 V 010410 07 V od 2. jula 2014. godine je utvrđeno da je apelant dužan da na ime sudske takse za rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 V 010410 07 V od 20. decembra 2011. godine kojim je odbijeno priznanje strane sudske odluke uplatiti iznos 10.000, 00 KM kao javni prihod u Budžet Kantona Sarajevo.
Apelacioni navodi
10. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
12. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju apelant podnio apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku priznanja strane sudske presude i nakon okončanja tog postupka osporava rješenja Kantonalnog suda i Vrhovnog suda kojima je odbijen prijedlog za priznanje strane sudske odluke. Stoga, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: «Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom». Iz navedenog je vidljivo da je uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze. Stoga se, u ovom slučaju postavlja pitanje da li se pri ocjeni ispunjenja pretpostavke za priznanje odnosno nepostojanja smetnji za priznanje odluke stranog suda utvrđuju građanska prava i obaveze, i da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama.
13. Ustavni sud smatra da postupak priznanja strane sudske odluke sam po sebi ne predstavlja «spor» u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o utvrđivanju građanskih prava i obaveza koje zahtijeva član 6. stav 1., tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe, već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odnosno da ne postoje smetnje za priznanje odluke stranog suda (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, odluka broj U-16/03 od 17. marta 2004. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 15/04). Stoga, Ustavni sud smatra da se član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti na postupak u kojem su donesena osporena rješenja, te je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
apelacija preuranjena
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
16. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
17. Prema informacijama koje je Vrhovni sud dostavio Ustavnom sudu, osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 V 010410 07 V od 2. jula 2014. godine, na koje je apelant uložio žalbu, Vrhovni sud je primio 21. novembra 2014. godine i zaveo pod brojem 09 0 V 010410 14 Gž 3, iz čega slijedi da je, obzirom da je rad po žalbi u toku, apelacija preuranjena.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić