Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4890/13 (Č. Ž.,N. P. i ZiraatBank BH dd Sarajevo)

Odluka donesena 13. 01. 2015.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4890/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 01. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. januara 2015. godine u predmetu broj AP 4890/13, rješavajući apelacije Čedo Žarić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Čedo Žarić protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 P 023119 03 Gž, ood 20. septembra 2013. godine;

Nenad Požek protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 041483 13 Gz 2, od 22. oktobra 2013. godine;

ZiraatBank BH dd Sarajevo protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 43 0 V 034887 14 Gži, od 21. novembra 2014. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

AP 4890/13

1. Čedo Žarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broda, kojeg zastupa Novak Borojević, advokat iz Broda, podnio je 26. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 P 023119 03 Gž, ood 20. septembra 2013. godine. Presudom Općinskog suda u Tuzli, broj 32 0 P 023119 01 P, od 26. marta 2013. godine vsp. 40000 KM apelantov tužbeni zahtjev za poništenje kupoprodajnog ugovora bliže opisanog u izreci presude odbijen je kao neosnovan. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je djelimično uvažena i odluka o troškovima postupka u stavu II izreke prvostepene presude preinačena na način preciziran u izreci presude.

2. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi poništenja kupoprodajnog ugovora nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 32 0 P 023119 03 Gž, ood 20. septembra 2013. godine.

AP 5054/13

3. Nenad Požek (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 10. decembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 041483 13 Gz 2, od 22. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom u parničnom postupku radi naknade štete v.sp 20000 KM žalba je djelimično uvažena i presuda Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 041483 12 P 2, od 22. aprila 2013. godine preinačena na način preciziran u izreci presude tako da je apelantu ukupno dosuđeno 6000 KM, dok je u preostalom dijelu tužba odbijena.

4. Ustavni sud zapaža da apelant u parničnom postupku radi naknade štete nije u skladu sa odredbama člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 53/03, 73/05 i 19/06) u propisanom roku izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 041483 13 Gz 2, od 22. oktobra 2013. godine.

AP 5237/14

5. ZiraatBank BH dd Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa M.D. zaposlenik, podnio je 8. decembra 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 43 0 V 034887 14 Gži, od 21. novembra 2014. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zenici, broj 43 0 V 034887 10 I, od 3. jula 2014. godine kojim je apelantov prijedlog za izvršenje odbačen kao neuredan.

6. Ustavni sud zapaža da apelant u izvršnom postupku radi naplate nije u skladu sa odredbama člana 31. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) po nalogu suda podnio uredan prijedlog za izvršenje. Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4890/13. Apelacioni navodi

8. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu.. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4890/13 (Č. Ž.,N. P. i ZiraatBank BH dd… | Sudska praksa | Aktio