Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1813/12 (I. V.)
Odluka donesena 13. 01. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izmijenjene pravne okolnosti
- Stara devizna štednja
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1813/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 01. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 13. januara 2015. godine, u predmetu broj AP 1813/12, rješavajući apelaciju Ilije Vice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g) i stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Vice podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, radi isplate stare devizne štednje, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Vice podnesena protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Ilija Vico (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hanovera, Savezna Republika Njemačka, dostavio je 10. aprila 2012. godine podnesak Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) koji je registrovan pod brojem SU 9/12. Ustavni sud je 20. aprila 2012. godine dostavio apelantu obrazac apelacije, koji je apelant popunio, te 7. maja 2012. godine dostavio Ustavnom sudu. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 1813/12.
2. Predmetna apelacija se odnosi na apelantov zahtjev da ostvari svoje potraživanja po osnovu stare devizne štednje, deponovane u banci Bosne i Hercegovine, odnosno njenoj poslovnoj jedinici na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine.
3. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da od 1969. godine radi u Njemačkoj, da je u to vrijeme otvorio devizni račun kod Privredne banke Sarajevo i da je na taj račun uplaćivao devizna sredstva sve do 1991. godine. Apelant traži da se njegova devizna štednja prebaci na jedan račun u banci, sa pripadajućim kamatama, kako bi mogao slobodno raspolagati svojim novčanim sredstvima.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prva zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud naglašava da, u pogledu isplate stare devizne štednje deponovane u komercijalnim bankama Bosne i Hercegovine i njihovim poslovnim jedinicama na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine, ima bogatu praksu koja se mijenjala zavisno od načina na koji je bilo regulisano pitanje "devizne štednje" u pravnom sistemu. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je identično pravno pitanje razmatrao u Odluci broj AP 1391/06 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1391/06 od 4. septembra 2008. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 91/08). U navedenoj odluci Ustavni sud je ukazao da devizna štednja apelanata predstavlja imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, da se Bosna i Hercegovina donošenjem Zakona o izmirenju obaveza po osnovu stare devizne štednje umiješala u pravo apelanata na imovinu, ali da takvo miješanje u imovinu nije bilo neopravdano, te je stoga odbio kao neosnovane apelacije u tom dijelu. Ustavni sud je, s druge strane, ukazao da se Federacija Bosne i Hercegovine nije umiješala u pravo apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da je nadležnost za rješavanje pitanja isplate potraživanja stare devizne štednje prenesena na državu Bosnu i Hercegovinu. Takođe, u navedenoj odluci Ustavni sud je ukazao da od dana stupanja na snagu Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje apelanti nemaju zakonskog osnova za pokretanje, odnosno vođenje postupka pred nadležnim sudom za ostvarenje potraživanja po osnovu stare devizne štednje, a što je proglašeno legitimnim i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Stoga, Ustavni sud je odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovane apelacije u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
Nakon toga, Ustavni sud se u Odluci broj AP 11/08 pozvao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Suljagić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 27912/02, presuda od 3. novembra 2009. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 11/08 od 12. januara 2010. godine; dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) . U navedenoj odluci Ustavni sud je zaključio da je došlo do izmjene pravnih okolnosti relevantnih u vezi sa pravom na imovinu, s obzirom na to da je navedenom presudom Evropskog suda utvrđeno da je zakonski okvir u skladu sa Evropskom konvencijom, ali je „naloženo državi Bosni i Hercegovini da iznađe mehanizme kojima će osigurati implementaciju zakonskih odredbi kojima je regulirano pitanje isplate stare devizne štednje“. Stoga, Ustavni sud je odbacio kao nedopuštene apelacije u odnosu na člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zato što su izmijenjene pravne okolnosti. Ustavni sud se, nakon toga, u Odluci broj AP 467/08 pozvao na najnoviju praksu Evropskog suda u predmetu Josip Zadrić protiv Bosne i Hercegovine, predstavka broj 18804/04, odluka od 16. novembra 2010. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 467/08 od 21. decembra 2010. godine; dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je ukazao da je Evropski sud na osnovu utvrđenja Komiteta ministara Vijeća Evrope zaključio da su preduzete mjere koje je taj sud naložio u presudi Suljagić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te je slučaj, prema mišljenju Evropskog suda, riješen. Slijedom toga, Ustavni sud je apelaciju, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, odbacio kao nedopuštenu zbog toga što su izmjenjene pravne okolnosti.
6. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da se razlozi koji su navedeni u odlukama AP 11/08 i AP 467/08 u cjelosti odnose i na ovu odluku, te da se umjesto posebnog obrazloženja u pogledu apelantovih navoda o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su u odnosu na deviznu štednju u komercijalnim bankama na teritoriji Bosne i Hercegovine izmijenjene pravne okolnosti.
7. U odnosu na pravo na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje da nema razloga da promijeni svoj stav iznijet u Odluci broj AP 1391/06, u kojoj je, kako je naprijed navedeno, zaključio „da od dana stupanja na snagu Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje apelanti nemaju zakonskog osnova za pokretanje, odnosno vođenje postupka pred nadležnim sudom za ostvarenje potraživanja po osnovu stare devizne štednje, a što je proglašeno legitimnim i u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom“, te se umjesto posebnog obrazloženja u tom pogledu poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovana.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka g) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić