Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-838/14 (S. T.)
Odluka donesena 13. 01. 2015.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-838/14
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 01. 2015.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 838/14, rješavajući apelaciju Sekule Trkulje, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. januara 2015. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Sekule Trkulje, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši u predmetu broj 73 0 I 009157 11 I.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Sekula Trkulja (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Milan Romanić, advokat iz Banje Luke, podnio je 21. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 73 0 I 009157 11 I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 12. novembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 17. novembra 2014. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelant je 24. marta 2011. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Sporazuma o mirnom rješenju spora koji je zaključen 28. februara 2011. godine između apelanta i „SAS-NEVEN“ d.o.o. Čelinac (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 2.800,00 KM. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da Osnovni sud odredi izvršenje popisom, pljenidbom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari koje se nalaze u izvršenikovim poslovnim prostorijama u Čelincu. Takođe, apelant je predložio da, ukoliko izvršenje ne može da se provede navedenom radnjom, ono provede zapljenom izvršenikovih novčanih sredstava koja se nađu na računima poslovnih banaka. Predmet je u Osnovnom sudu zaprimljen u rad pod brojem 73 0 I 009157 11 I.
6. Osnovni sud je Rješenjem broj 73 0 I 009157 11 I od 19. maja 2011. godine odredio predloženo izvršenje.
7. Sudski izvršitelj Osnovnog suda je 4. jula 2011. godine izašao na lice mjesta radi popisa izvršenikovih pokretnih stvari pri čemu, prema stanju spisa, sudskom izvršitelju nije dozvoljen popis pokretnih stvari.
8. Zaključkom od 11. januara 2012. godine Osnovni sud je odredio ponovno provođenje rješenja o izvršenju za 19. januar 2012. godine uz asistenciju sudske policije.
9. Sudski izvršitelj je 19. januara 2012. godine izvršio popis izvršenikovih pokretnih stvari, a Osnovni sud je 3. aprila 2012. godine apelantovom punomoćniku dostavio zapisnik o popisu pokretnih stvari.
10. Apelant je 3. maja 2012. godine predložio vještačenje izvršenikovih popisanih pokretnih stvari.
11. Osnovni sud je 24. jula 2012. godine odredio vještačenje pokretnih stvari, a vještak je 24. jula 2012. godine obavijestio Osnovni sud da ne može da izvrši vještačenje jer mu je to onemogućeno.
12. Osnovni sud je zakazao asistenciju sudske policije za 20. novembar 2012. godine radi izlaska sudskog izvršitelja i vještaka na lice mjesta.
13. Sudska policija je 19. novembra 2012. godine obavijestila Osnovni sud da ne može da pruži asistenciju vještaku, zbog čega je u cilju izbjegavanja dodatnih troškova Osnovni sud odgodio izlazak vještaka smatrajući da će mu ponovno biti onemogućeno da procijeni vrijednost pokretnih stvari.
14. Prema stanju u spisu sudski izvršitelj i vještak su 5. juna 2013. godine pristupili u izvršenikove prostorije, izvršili procjenu izvršenikovih pokretnih stvari, a vještak je 18. juna 2014. godine Osnovnom sudu dostavio nalaz i mišljenje.
15. Treća lice „Bunić trade“ d.o.o. Banja Luka je 6. juna 2013. godine izjavila prigovor, a apelant je 7. oktobra 2013. godine dostavio odgovor na prigovor trećeg lica.
16. Osnovni sud je 4. aprila 2014. godine treće lice „Bunić trade“ d.o.o. Banja Luka uputio na parnični postupak i zakazao prodaju izvršenikovih pokretnih stvari.
17. Apelant je u spis predmeta uložio Sporazum o isplati koji je van suda zaključio s izvršenikom uz obavezu da dugovanje bude isplaćeno do 28. aprila 2014. godine.
18. Osnovni sud je 28. aprila 2014. godine održao prodaju pokretnih stvari, na koju se niko nije odazvao.
19. Podneskom od 5. maja 2014. godine apelant je obavijestio Osnovni sud da dugovanje nije izmireno, te je zahtijevao održavanje novog ročišta za prodaju.
20. Osnovni sud je ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari zakazao za 23. juna 2014. godine.
21. U međuvremenu, Osnovni sud je zaprimio prigovor „Aura osiguranja“ kao trećeg lica i dostavio ga izvršeniku i apelantu radi dostavljanja odgovora., a 23. juna 2014. godine je održao prodaju izvršenikovih pokretnih stvari pri čemu je kupcem pokretnih stvari proglašeno treće lice, „Aura osiguranje“.
22. Iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda proizilazi da se uporedo s ovim izvršnim postupkom vodi parnični postupak po tužbi "Aura osiguranja" protiv apelanta i izvršenika, tako da je parnični sudija donio rješenja, prvo o određivanju privremene mjere osiguranja a zatim i rješenje o mjeri osiguranja kojom je odložio namirenje apelanta u izvršnom postupku do pravosnažnog okončanja parničnog postupka, te da je protiv navedenog rješenja izjavljena žalba o kojoj Okružni sud nije odlučio tako da izvršni sud mora da sačeka odluku Okružnog suda kako bi namirio tražitelja izvršenja.
23. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
24. Apelant smatra da mu je u ovom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ukratko izložio tok izvršnog postupka, te istakao da je od podnošenja prijedloga za izvršenje prošlo skoro tri godine, da postupak nije u suštini složen te da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku te da apelantu odredi naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
25. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je detaljno izložio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, pri čemu je istakao da radi okončanja izvršnog postupka mora da sačeka odluku Okružnog suda kako bi namirio tražitelja izvršenja.
V. Relevantni propisi
26. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
27. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. Shodno članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da matrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
30. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje na osnovu Sporazuma o mirnom rješenju spora od 28. februara 2011. godine, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
VI. Meritum
32. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
33. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
34. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud zapaža da je apelant 23. marta 2011. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme pri ocjeni perioda trajanja postupka jeste period nešto više od tri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
36. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo na osnovu Sporazuma o mirnom rješenju spora s izvršenikom od 28. februara 2011. godine. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (izvršenje na izvršenikovim pokretnim stvarima i to popisom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari, što je onemogućavano, jer su prigovore izjavila treća lica), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom postupku.
37. Sumirajući izvršni postupak, Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud preduzimao procesne radnje u razumnim vremenskim razmacima, te da je nakon proteka nešto više od tri godine proveo radnju popisa, procjene i prodaje izvršenikovih pokretnih stvari, ali da je namirenje apelanta odloženo do pravosnažnog okončanja parničnog postupka u drugoj pravnoj stvari koja se vodi protiv apelanta. Naime, apelant je 24. marta 2011. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu Sporazuma o mirnom rješenju spora, a Osnovni sud je nakon proteka nešto više od mjesec dana (19. maja 2011. godine) donio rješenje o izvršenju i naložio sudskom izvršitelju izlazak na lice mjesta. S tim u vezi Ustavni sud zapaža da je prilikom izlaska sudskog izvršitelja na lice mjesta (5. jula 2011. godine) radi popisa izvršenikove imovine, a potom i vještaka (24. jula 2012. godine) radi vještačenja popisane imovne, izvršenik onemogućavao navedena lica u izvršavanju naloga suda, zbog čega je Osnovni sud u dva navrata zahtijevao asistenciju sudske policije. Ustavni sud dalje zapaža da je vještak 5. juna 2013. godine pristupio na lice mjesta i izvršio procjenu popisanih pokretnih stvari i opreme, a 18. juna 2013. godine Osnovnom sudu dostavio nalaz i mišljenje. Nezadovoljan navedenom radnjom, treće lice „Bunić trade“. d.o.o. Banja Luka je izjavilo prigovor, između ostalog ističući da su popisane stvari kupljene ugovorom o prodaji nepokretnosti od 2. avgusta 2012. godine koji je zaključen s izvršenikom, a Osnovni sud je 4. aprila 2014. godine uputio treće lice na parnični postupak i zakazao prodaju popisanih pokretnih stvari za 28. aprila 2014. godine na koje se niko nije odazvao. Na apelantov prijedlog Osnovni sud je zakazao novo ročište za prodaju izvršenikovih pokretnih stvari, a u međuvremenu je „Aura osiguranje“ kao treće lice izjavilo prigovor. Osnovni sud je 23. juna 2014. godine održao ročište za prodaju na kom je treće lice „Aura osiguranje“ proglašeno kao kupac izvršenikovih pokretnih stvari. Međutim, iako je provedena prodaja izvršenikovih pokretnih stvari, Osnovni sud je povodom drugog parničnog postupka koji je treće lice „Aura osiguranje“ pokrenulo protiv apelanta i izvršenika donio rješenje o određivanju privremene mjere osiguranja i rješenje o mjeri osiguranja kojom je odložio namirenje tražitelja izvršenja do pravosnažnog okončanja parničnog postupka. Imajući u vidu navedeno, shodno mišljenju Ustavnog suda, Osnovni sud je u ovom izvršnom postupku bio aktivan, dakle svojim ponašanjem nije doprinio odugovlačenju postupka, te je period nešto više tri godine i koliko je trajao izvršni postupak period za koji Ustavni sud smatra da ne može da se stavi na teret Osnovnom sudu.
38. U vezi s navedenim Ustavni sud smatra da su, iako se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, u ovom postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih izvršni postupak još uvijek nije u cijelosti okončan. Naime, izvršenik je više puta svojim ponašanjem opstruirao izvršenje rješenja tako što je onemogućavao sudskim izvršiteljima i vještaku da postupe po nalogu suda, zbog čega je sud s ciljem efikasne kontrole postupka iskoristio zakonske mogućnosti i tražio asistenciju sudske policije, zatim je izvršenik prema stanju u spisu otuđio popisane pokretne stvari, i konačno, u predmetnom izvršnom postupku su treća lica u dva navrata izjavljivala prigovore. Stoga, iako navedeni postupak traje više od tri godine, te iako se po domaćem zakonu radi o postupku hitne prirode, Ustavni sud smatra da nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije i člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, posebno imajući u vidu da je Osnovni sud de facto proveo izvršni postupak, ali da on nije okončan u smislu člana 64 ZIP-a zbog odluke Osnovnog suda u drugom parničnom postupku koji je pokrenut protiv apelanta.
39. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
40. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se, zbog dužine trajanja postupka, isplati naknada na ime nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća na to da je, shodno članu 74 stav (1) i (2) Pravila, ovlašćen da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu apelantovih ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u "razumnom roku" u izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII. Zaključak
41. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja i objektivnom potrebom za smanjenjem broja neriješenih starih predmeta.
42. Na osnovu člana 59 stav (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Shodno članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić