Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3088/13 (M. R.)

Odluka donesena 13. 01. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Naknada
  • Eksproprijacija
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3088/13

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 01. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3088/13, rješavajući apelaciju Milomira Rankića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav 2 tačka b, člana 59 st. 1 i 2 i člana 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. januara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milomira Rankića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 V 005697 114 Gž2 i Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 V 005967 07 V.

Nalaže se Osnovnom sudu u Bijeljini da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 80 0 V 005967 07 V, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Bijeljini da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Milomir Rankić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 10. jula 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 V 005697 114 Gž2 i Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 V 005967 07 V. Apelant je 5. avgusta 2013. godine dostavio dopunu apelacije, a 5. decembra 2013. godine urgenciju za postupanje po apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Osnovnog suda je 28. novembra 2014. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud je dostavio odgovor 8. decembra 2014. godine, a Osnovni sud 3. decembra 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

5. Rješenjem RGU Područna jedinica Bijeljina broj 11-473-3-14/03 od 29. januara 2003. godine na ime eksproprijacije ranijem vlasniku Milošu Miloševiću je eksproprisana nepokretnost bliže označena u navedenom rješenju, te ustanovljeno pravo služnosti za postavljanje i održavanje dalekovoda. Za eksproprijaciju ranijem vlasniku nije plaćena naknada. U međuvremenu je raniji vlasnik nepokretnost otuđio apelantu ugovorom o kupoprodaji od 25. marta 2005. godine. Nakon toga, 4. maja 2005. godine, apelant je podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) kojom je tražio da mu se dosudi naknada štete na ime nepotpune eksproprijacije sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da tužena naknadi troškove postupka. Na apelantov prijedlog Osnovni sud je donio rješenje u kojem je odlučeno da se postupak vodi po odredbama vanparničnog postupka.

6. Rješenjem Osnovnog suda broj 080-V-07-000201 od 12. decembra 2007. godine obavezana je tužena da apelantu isplati naknadu na ime nepotpune eksproprijacije sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja pa do konačne isplate, kao i da apelantu naknadi troškove parničnog postupka.

7. Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000232 od 7. aprila 2008. godine uvažena je žalba tužene, ukinuto rješenje Osnovnog suda od 12. decembra 2007. godine i predmet vraćen na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naložio da se u ponovnom postupku naloži vještaku da svoj nalaz i mišljenje upotpuni u skladu s argumentovanim podacima o tržišnim cijenama zemljišta, te da uz sprovođenje drugih dokaza i provjerom cijena koje je apelant platio ranijem vlasniku utvrdi vrijednost koju je tužena dužna da plati u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji.

8. U ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje broj 80 0 V 005967 07 V od 12. marta 2009. godine kojim je tužena obavezana apelantu da plati naknadu na ime nepotpune eksproprijacije iznos bliže označen u navedenom rješenju. Tužena je istim rješenjem obavezana da apelantu plati zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja rješenja pa do konačne isplate, te da naknadi apelantu troškove postupka.

9. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 B 005967 09 Gž od 29. januara 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Osnovnog suda od 12. marta 2009. godine, a usvojena je žalba tužene, te je navedeno rješenje Osnovnog suda preinačeno na način da je u cijelosti odbijen apelantov prijedlog da mu se isplati naknada na ime nepotpune eksproprijacije, odbijen je i apelantov zahtjev da mu tužena naknadi troškove postupka, te je odlučeno da svaka stranka podmiri svoje troškove postupka.

10. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 V 005967 10 Rev od 23. novembra 2011. godine usvojena je apelantova revizija, rješenje Okružnog suda od 29. januara 2010. godine je ukinuto i predmet je vraćen Okružnom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je ukazao da je, zbog pogrešnog pristupa rješavanju predmeta, Okružni sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o eksproprijaciji zbog čega nije utvrdio činjenice relevantne za određivanje naknade. Ukazano je da će u ponovnom postupku Okružni sud, imajući u vidu upute Vrhovnog suda, utvrditi sve činjenice relevantne za određivanje naknade za nepotpuno eksproprisanu parcelu u skladu sa Zakonom o eksproprijaciji i donijeti novu odluku.

11. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 V 005967 11 Gž 2 od 15. februara 2012. godine usvojene su žalbe apelanta i tužene, ukinuto rješenje Osnovnog suda od 12. marta 2009. godine i predmet vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak.

12. Prema stanju u spisu, Ustavni sud zapaža da je postupak još u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant je u apelaciji opisao tok postupka koji je u skladu sa činjenicama navedenim u ovoj odluci, te da mu je takvim postupanjem redovnih sudova povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

14. U dopuni apelaciju koju je Ustavnom sudu dostavio 5. avgusta 2013. godine apelant je naveo da dopunjava apelaciju u pogledu zakonske zatezne kamate. Apelant smatra da redovni sud treba dosuditi zakonsku zateznu kamatu od 14. marta 2005. godine kao dana donošenja rješenja o eksproprijaciji, te da ostaje kod prvobitnih navoda iz apelacije.

15. U urgenciji koju je dostavio Ustavnom sudu 5. decembra 2013. godine apelant je tražio da se predmetni postupak završi u što bržem roku, jer su dugim trajanjem postupka povrijeđena njegova prava na efikasan pravni lijek i pravo na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da ostaje pri razlozima koje je dao u obrazloženju rješenja od 12. marta 2009. godine, kao i da smatra da apelacija neosnovano nalazi povrede prava i osnovnih sloboda zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim dokumentima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je iz apelacije vidljivo da apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu i da nigdje iz dostavljene dokumentacije ne proizilazi da je apelantu na bilo koji način povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu, Osnovni sud je naveo da rješenjem Okružnog suda od 15. februara 2012. godine nište nije pravosnažno riješeno, tako da nisu mogle biti počinjene povrede apelantovog prava na mirno uživanje imovine.

V. Relevantni propisi

18. U Zakonu o vanparničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) relevantne odredbe glase:

Član 2.

(1) Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja. (2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (”Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07), ako zakonom nije drugačije određeno.

19. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da postupak još uvijek nije pravosnažno okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav 2 Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

24. Iako je apelant apelaciju prvobitno podnio zbog povrede prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz urgencije koju je dostavio 5. decembra 2013. godine Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je postupanjem redovnih sudova opisanom u ovoj odluci povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut apelantovom tužbom podnesenom 4. maja 2005. godine i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste devet godina i osam mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se radi o postupku radi određivanja naknade za nepotpunu eksproprijaciju, te da se predmetni postupak, imajući u vidu procesne radnje koje je Osnovni sud u dosadašnjem toku postupka preduzeo, ne može da smatra složenim. Pored toga, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka.

28. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je, nakon što je tužba podnesena, Osnovni sud donio odluku 12. decembra 2007. godine, dakle, nakon dvije godine i sedam mjeseci. Nakon toga predmet je rješenjima Okružnog suda dva puta vraćan Osnovnom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, te je rješenjem Vrhovnog suda ukinuto rješenje Okružnog suda i predmet vraćen na ponovno suđenje.

29. Ocjenjujući postupanje Okružnog i Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da su prvostepeni i drugostepeni sud postupali nedjelotvorno s obzirom na to da je u postupcima po žalbama i reviziji utvrđeno da su prvostepene i drugostepene odluke nepravilne i nezakonite zbog čega su ukidane i predmet vraćan na ponovno suđenje. Ustavni sud, dalje, primjećuje da Okružni i Osnovni sud u odgovorima na apelaciju nisu naveli niti jedan razlog koji je eventualno mogao da utiče na dužinu trajanja postupka iz čega može da se zaključi da nema razumnog opravdanja za dužinu predmetnog postupka pred navedenim sudom. Sve navedeno, a posebno činjenica da postupak još uvijek nije okončan za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

30. S druge strane, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa ne proizilazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini predmetnog postupka.

31. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada predmetni postupak nije okončan ni poslije devet godina i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe, a redovni sudovi nisu dali razloge koji su eventualno mogli da utiču na dužinu trajanja postupka, niti da opravdaju toliko trajanje postupka.

34. Na osnovu člana 59 st. 1 i 2 i člana 62 stav 7 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3088/13 (M. R.) | Sudska praksa | Aktio