Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-37/14 (J. B.)

Odluka donesena 13. 01. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-37/14

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 01. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 37/14, rješavajući apelaciju Jose Budiše, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. januara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Jose Budiše.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog dužine trajanja postupka kod Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Banja Luka u predmetu broj 09-951-021-141/94.

Nalaže se Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Banja Luka da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 09-951-021- 141/94, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Banja Luka da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Joso Budiša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Berlina, Savezna Republika Njemačka, kojeg zastupa Igor Sjerikov, advokat iz Banje Like, podnio je 3. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka kod Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, Područna jedinica Banja Luka u predmetu broj 09-951-021-141/94 (u daljnjem tekstu: Područna jedinica).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Republike Srpske, Banja Luka (u daljnjem tekstu: Uprava) je 7. novembra 2014. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju u roku od osam dana od prijema dopisa.

3. Uprava je 18. novembra 2014. godine dostavila odgovor u kojemu je navela da je akt Ustavnog suda 13. januara 2014. godine proslijedila na nadležnost Područnoj jedinici.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Komisije za izlaganje podataka o nekretninama i utvrđivanje prava na nekretninama Opštine Banja Luka (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 09-951-021-141/94 od 16. maja 1994. godine utvrđen je sadržaj nekretnina u popisnom listu i na način bliže označen u navedenom rješenju.

6. Rješenjem Uprave broj 03-952-021-141/94 od 21. maja 2004. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova žalba protiv rješenja Komisije.

7. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-705/04 od 12. decembra 2007. godine uvažena je apelantova tužba protiv rješenja Uprave od 21. maja 2004. godine. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je na temelju stanja u spisu utvrdio da je apelant u žalbi prvostepenom organu ukazao da je na osnovu člana 72. Zakona o premjeru i katastru nekretnina („Službeni list SRBiH“ broj 22/84, u daljnjem tekstu: Zakon o premjeru), koji je važio u vrijeme kad je doneseno prvostepeno rješenje, morao na izlaganje podataka o nekretninama pozvati i apelanta, kao i sva druga lica da sudjeluju u izlaganju podataka. Utvrđeno je da prvostepeni organ nije tako postupio, niti je u skladu s članom 73. navedenog zakona apelantu postavio privremenog zastupnika. U osporenom aktu prvostepeni organ je naveo ovaj apelantov žalbeni navod, ali nije dao njegovu ocjenu nego je pogrešno smatrao da je žalba podnesena iz osnova pobijanja prava utvrđenih osporenim rješenjem, što u smislu člana 80. Zakona o premjeru zaista nije dozvoljeno. Vrhovni sud je zaključio da, propustom da ocijeni primarni žalbeni razlog istaknut u pogledu povrede pravila postupka zbog onemogućavanja apelanta da sudjeluje u prvostepenom postupku osporeni akt je donesen povredom pravila postupka, kao i da je u ponovnom postupu Uprava u obavezi, u smislu člana 61. Zakona o upravnim sporovima bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana umjesto poništenog donijeti drugi pravni akt uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda.

8. Rješenjem Uprave broj 03-952-208/04 od 25. marta 2008. godine poništeno je Rješenje Komisije broj 09-951-021-141/94 od 16. maja 1994. godine i predmet vraćen Komisiji na ponovni postupak i odlučivanje.

9. Apelant je 15. oktobra 2013. godine Upravi podnio pritužbu na rad Područne jedinice u kojoj je ukazao da je rješenjem Uprave od 25. marta 2008. godine poništeno Rješenje Komisije broj 09-951-021-141/94 od 16. maja 1994. godine i predmet vraćen na ponovni postupak, kao i da Područna jedinica ni nakon šest godina nije uradila ništa po tom nalogu – postupak niti je ponovljen, niti je donesena nova odluka.

10. Prema stanju u spisu Ustavni sud zapaža da je postupak u vrijeme donošenja ove odluke još uvijek u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant je u apelaciji opisao tok postupka koji je u skladu s činjenicama navedenim u ovoj odluci, te ukazao da i pored njegovih brojnih urgencija Područna jedinica nije provela bilo kakav postupak niti donijela odluku, zbog čega smatra da je povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Uprava je navela da je 10. novembra 2014. godine zaprimila akt Ustavnog suda u kojem je traženo da dostave odgovor na navode iz apelacije, te je obavijestila Ustavni sud da je 13. novembra 2014. godine dopis Ustavnog suda proslijedila na nadležnost Područnoj jedinici kao nadležnom organu za postupanje u predmetu u skladu s članom 54. stav 4. Zakona o opštem upravnom postupku.

V. Relevantni propisi

13. U Zakonu o opštem upravnom postupku («Službene glasnik Republike Srpske» br. 13/02, 87/07-ispravka i 50/10) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Pri vođenju postupka i rešavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tom računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica niti u suprotnosti sa javnim interesom. Član 7.

Kad organi rešavaju u upravnim stvarima, dužni su da obezbede uspešno i kvalitetno ostvarivanje i zaštitu prava i pravnih interesa pojedinaca, pravnih lica i drugih stranaka. Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja.

Član 216.

Kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može doneti rešenje bez odlaganja (rešavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mesec dana računajući od dana predaje urednog zahteva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva meseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

VI. Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog nepostupanja Područne jedinice u konkretnom predmetu, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (2) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u konkretnom predmetu, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud zapaža da je postupak započeo donošenjem Rješenja Komisije broj 09-951-021- 141/94 od 16. maja 1994. godine i da je, prema stanju u spisu, još uvijek u toku. S obzirom da je apelacionim navodima o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku obuhvaćen samo postupak nakon što je u izvršenju presude Vrhovnog suda doneseno Rješenje Uprave broj 03-952- 208/04 od 25. marta 2008. godine kojim je predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje, Ustavni sud će razmatrati samo taj dio postupka. Dakle, u vrijeme donošenja ove odluke, postupak pred Područnom jedinicom traje oko šest godina i devet mjeseci.

Analiza razumnosti trajanja postupka

21. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Uprave broj 03-952-208/04 od 25. marta 2008. godine poništeno rješenje Komisije od 16. maja 1994. godine i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje. Nakon toga, iako je apelant urgirao da se donese nova odluka, Područna jedinica nije provela novi postupak niti je donijela novu odluku da dana donošenja ove odluke Ustavnog suda.

22. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, ispitati da li je u konkretnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. Ustavni sud smatra da postupak nije bio složene prirode, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.

24. U pogledu doprinosa organa uprave, Ustavni sud nalazi da prvostepeni upravni organ još nije postupio po nalogu iz rješenja Uprave, dakle nije ponovio postupak niti je donio odluku u konkretnom predmetu. Pri tome Ustavni sud zapaža da prvostepeni organ, iako mu je proslijeđen dopis Ustavnog suda u kojem je traženo da se izjasni na navode iz apelacije, nije dostavio odgovor niti dao razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

25. U pogledu apelantovog doprinosa dužini postupka, Ustavni sud zapaža da je apelant, nezadovoljan Rješenjem Uprave broj 03-952-208/04 od 21. maja 2005. godine pokrenuo upravni spor kod Vrhovnog suda, kao i da je rješenjem Vrhovnog suda osporeno rješenje poništeno. Uprava je, u skladu s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda, donijela novo rješenje kojim je rješenje Komisije poništila i predmet vratila na ponovni postupak i odlučivanje. S obzirom da prvostepeni organ nije proveo novi postupak niti je donio novu odluku, apelant je imao mogućnost da u skladu s relevantnim odredbama Zakona o opštem upravnom postupku pokrene postupak zbog nedonošenja odluke organa uprave u zakonskom roku, odnosno zbog „šutnje administracije“. S obzirom da to apelant nije uradio, i da se u tom dijelu postupka držao pasivno, Ustavni sud zaključuje da je doprinio ukupnoj dužini postupka jer nije koristio raspoložive pravne lijekove.

26. Ustavni sud napominje da je slično pravno pitanje već razmatrao u predmetu broj AP 759/08 (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 759/08 od 9. februara 2011. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba) u kojem je iskazao sljedeći stav: „Uzimajući u obzir sve relevantne faktore pa i činjenicu da apelant nije blagovremeno koristio raspoložive pravne lijekove, Ustavni sud, ipak, smatra da su za kašnjenje u rješavanju povodom apelantovog zahtjeva odgovorni upravni organi, a posebno prvostepeni upravni organ. Naime, da su upravni organi rješavali o apelantovom zahtjevu u zakonom predviđenim rokovima, apelant ne bi bio prinuđen da koristi žalbu zbog 'šutnje administracije' niti da tužbom pokreće upravni spor. Stoga, iako apelant nije u kraćim rokovima podnosio žalbu zbog šutnje administracije, odnosno tužbu u upravnom sporu, Ustavni sud ne može prihvatiti da je apelant značajno doprinio dužini trajanja postupka, posebno imajući u vidu činjenicu da nije bila riječ o radnjama koje je bilo neophodno da ih apelant preduzme da bi javne vlasti postupale.“

27. Imajući u vidu navedeni stav, Ustavni sud ističe da apelantov propust da poduzme određene pravne radnje zbog „šutnje administracije“ u konkretnom slučaju ne umanjuje obavezu javne vlasti u odnosu na pravo pojedinca da postupa povodom zahtjeva koji su joj podneseni. Stoga, Ustavni sud smatra da je za kašnjenje u rješavanju odgovoran prvostepeni organ uprave. Pri tome Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije.

28. S obzirom na navedeno, a uzevši u obzir sve navedene okolnosti, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju zbog toga što nadležni organ uprave nije donio odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

29. Nepoduzimanje niti jedne radnje i nedonošenje odluke u konkretnom predmetu u periodu od oko šest godina i devet mjeseci, može se u cijelosti staviti na teret prvostepenom organu uprave koji nije dostavio odgovor na apelaciju niti dao razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka, te je zbog ovog propusta javne vlasti da ispuni svoje pozitivne obaveze došlo do kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-37/14 (J. B.) | Sudska praksa | Aktio