Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-146/14 (I. V.)

Odluka donesena 13. 01. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-146/14

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 01. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 146/14, rješavajući apelaciju Ilije Vranjkovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. januara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ilije Vranjkovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi kod Osnovnog suda u Banjaluci u predmetu broj 71 0 P 047986 06 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 047986 06 P, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Iliji Vranjkoviću, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke, isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 8. januara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 71 0 P 047986 06 P koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 17. novembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 2. decembra 2014. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelant je 5. januara 2006. godine kod Osnovnog suda pokrenuo parnični postupak protiv Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi zaštite prava iz radnog odnosa. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem 71 0 P 047986 06 P.

6. Iz stanja spisa proizilazi da je Osnovni sud rješenjem od 26. maja 2009. godine vratio apelantu tužbu na ispravku i dopunu, a nakon što je apelant postupio po nalogu suda tužba je dostavljena tuženom na odgovor.

7. Dalje, iz spisa proizilazi da je 4. avgusta 2009. godine Pravobranilaštvo RS dostavilo Osnovnom sudu odgovor na tužbu koji nije dostavljen apelantu, već je sud ponovo 20. septembra 2010. godine dostavio tužbu na odgovor tuženom, koji je 14. oktobra 2010. godine dostavio odgovor na tužbu.

8. Osnovni sud je 18. marta 2011. godine dostavio apelantu odgovor tuženog, te istog datuma rješenjem vratio apelantu tužbu na ispravku i dopunu.

9. Apelant je podneskom od 31. marta 2011. godine postupio po nalogu Osnovnog suda.

10. Iz predočenih dokumenata proizilazi da Osnovni sud još uvijek nije zakazao pripremno ročište, odnosno, da postupak nije okončan.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka, odnosno, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, prava iz člana 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te prava da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije. Apelant je kratko iznio hronologiju postupka istaknuvši da u vrijeme podnošenja apelacije, iako se radi o hitnom postupku u kom je prošlo više od osam godina od podnošenja tužbe, još uvijek nije donesena prvostepena odluka. Takođe, apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.

b) Odgovor na apelaciju

12. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud se kratko osvrnuo na hronologiju postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Sud je istakao da je u predmetnom postupku tužbu dva puta vraćao apelantu na ispravku i dopunu (26. maja 2009. godine i 18. marta 2011. godine), da apelant nije uredio tužbu u skladu s nalogom suda, te da je dužina trajanja postupka koji još uvijek nije okončan vezana za apelantovo nepostupanje po nalozima suda u smislu uređenja tužbe.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br.

58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

14. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni radni spor, koji je po svojoj prirodi hitan, još uvijek nije okončan ni nakon nešto više od devet godina, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, tečlana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, prava iz člana 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te prava da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije.

19. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud zapaža da je apelant 5. januara 2006. godine tužbom pokrenuo ovaj parnični postupak, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba da uzme pri razmatranju dužine ovog postupka je period od nešto više od devet godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojeg je apelant tražio zaštitu prava iz radnog odnosa, te da se postupak još uvijek nalazi u početnoj fazi, prije zakazivanja pripremnog ročišta, pa s obzirom na dostignuti stadij postupka, u konkretnom slučaju ne može da se govori o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je ovaj postupak za apelanta značajan, a i po zakonu je hitne prirode.

22. Sumirajući ovaj parnični postupak, Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo radni spor 5. januara 2006. godine, koji još uvijek nije okončan. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je sud u dva navrata vraćao apelantu tužbu na ispravku i dopunu, kao i da je dva puta dostavljao tužbu na odgovor tuženom. Dakle, Osnovnom sudu je trebalo više od pet godina da proslijedi tužbu na odgovor i vrati tužbu na ispravku i dopunu u predmetnom radnom sporu. U svom odgovoru na apelaciju Osnovni sud je samo naveo kratko hronologiju postupka istaknuvši da je za dužinu njegovog trajanja odgovoran apelant koji ne postupa po nalogu suda u smislu uređenja tužbe. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, smatrajući apelantovu tužbu neurednom, u dva navrata nalagao apelantu da tužbu dopuni i uredi, te da je apelant bez odlaganja postupio po nalogu suda i u dva navrata dostavio podneske kojima je uređivao i dopunjavao svoju tužbu. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelant podnošenjem nepotpune i neuredne tužbe u izvjesnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, ali taj doprinos nije u značajnijoj mjeri uticao na ukupnu dužinu trajanja postupka, jer je apelant promptno postupao po nalozima suda i tužbu uređivao i dopunjavao. Imajući u vidu sve navedeno, a naročito činjenicu da Osnovni sud prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon nešto više od devet godina, još uvijek nije okončao predmetni radni spor koji je hitan, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

23. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina ovog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

27. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

28. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema tom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom da ovaj postupak spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje više od devet godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba da se, na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplati iznos od 2.700,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno ispituje apelantove navode o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, prava iz člana 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, te prava da ne bude podvrgnut mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada postupak, koji je hitan, prema raspoloživim podacima, nije okončan ni nakon nešto više od devet godina, pri čemu je apelant podnošenjem neuredne tužbe u izvjesnoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, a Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

25. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-146/14 (I. V.) | Sudska praksa | Aktio