Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-634/14 (S. Z.)

Odluka donesena 13. 01. 2015.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-634/14

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 01. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 634/14, rješavajući apelaciju Samira Zehinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 13. januara 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Samira Zehinovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši u predmetu broj 23 0 Rs 005474 11 Rs 2 (stari broj RS-148/03), a koji se povodom izjavljene revizije protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Rs 005474 13 Rsž od 27. juna 2014. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu s članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o reviziji izjavljenoj protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Rs 005474 13 Rsž od 27. juna 2014. godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Samiru Zehinoviću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 3.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu s članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Samir Zehinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 6. februara 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 23 0 Rs 005474 13 Rsž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 14. novembra 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. novembra 2014. godine, a Općinski sud 21. novembra 20114. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 12. novembra 2003. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv USK Bihać (u daljnjem tekstu: tužena) radi poništenja rješenja o otpustu iz službe, isplate neisplaćenih plata i vraćanja na radno mjesto policajca u PU II, PS Velika Kladuša. Navedeni predmet je nakon zaprimanja tužbe evidentiran u P-upisniku pod brojem RS-148/03, a u CMS-u je evidentiran 14. januara 2010. godine pod brojem 23 0 Rs 005474 11 Rs 2.

6. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 Rs 005474 03 Rs od 24. maja 2011. godine postupak je prekinut radi rješavanja prethodnog pitanja. Istim rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti po apelantovom prijedlogu, a nakon završetka krivičnog postupka protiv apelanta, koji se vodi kod tog suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da se protiv apelanta vodi krivični postupak u predmetu broj 23 0 K 001729 07 K od čijeg ishoda zavisi hoće li apelant imati pravo da se rješava po predmetnoj tužbi.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Presudom Općinskog suda broj 23 0 K 001729 07 K od 4. jula 2011. godine odbijena optužba protiv apelanta i ostalih okrivljenih zbog zastare krivičnog gonjenja. Predmetna presuda je postala pravosnažna 28. septembra 2011. godine.

8. Apelant je 8. novembra 2011. godine podnio prijedlog za nastavak parničnog postupka u predmetu broj 23 0 Rs 005474 03 Rs.

9. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Općinski sud proizlazi da je nakon okončanja krivičnog postupka parnični postupak nastavljen donošenjem rješenja od 17. novembra 2011. godine, kojim je tužba vraćena na dopunu i ispravak, a podneskom od 23. novembra 2011. godine tužba je dopunjena i ispravljena, nakon čega je održano pripremno ročište od 28. marta 2012. godine, a zatim i glavna rasprava od 18. juna 2012. godine, koja je više puta odlagana zbog vještačenja i drugih radnji koje su se provodile u parničnom postupku.

10. Općinski sud je Presudom broj 23 0 Rs 005474 11 Rs 2 od 22. februara 2013. godine poništio kao nezakonita rješenja Prvostepene disciplinske komisije tuženog broj 05-3-34-1-29/03 od 20. maja 2003. godine i Drugostepene disciplinske komisije tuženog broj 05-2/06-34-2-7/03 od 6. oktobra 2003. godine, a tuženu obavezao da apelantu na ime neisplaćenih plata za periode pobliže navedene u izreci presude isplati ukupan iznos od 31.521,98 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 28. januara 2013. godine pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi parnične troškove u iznosu od 5.796,46 KM. Istom presudom je odbijen kao neosnovan dio apelantovog tužbenog zahtjeva koji se odnosio na zakonsku zateznu kamatu za period od podnošenja tužbe pa do 28. januara 2013. godine.

11. Dopunskom Presudom Općinskog suda broj 23 0 Rs 005474 11 Rs 2 od 27. februara 2013. godine obavezana je tužena da apelanta vrati na radno mjesto policajca u PU II, PS Velika Kladuša, dok je u preostalom dijelu izreka presude ostala neizmijenjena.

12. Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 Rs 005474 13 Rsž od 27. juna 2014. godine uvažena je žalba tužene, prvostepena presuda i dopunska presuda su ukinute i apelantova tužba odbačena. U obrazloženju presude je navedeno da u konkretnom slučaju nisu postojali uslovi za postupanje prvostepenog suda u odlučivanju o zahtjevu kojim se traži poništenje prvostepenog i drugostepenog rješenja donesenog u disciplinskom postupku, već je sudska zaštita propisana tek protiv rješenja donesenog po prigovoru (čl. 136. i 137. Zakona o radnim odnosima i platama službenika organa uprave u FBiH), a kako apelant nije ulagao prigovor na prvostepeno rješenje o prestanku radnog odnosa prvostepeni sud je, donoseći pobijanu odluku, počinio povredu parničnog postupka iz člana 209. u vezi sa članom 227. stav 2. ZPP-a.

13. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant izjavio reviziju 18. jula 2014. godine, te da je predmet 13. oktobra 2014. godine dostavljen Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) na postupanje po reviziji.

14. Prema stanju spisa, još uvijek je u toku postupak pred Vrhovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je ukratko naveo hronologiju postupanja u konkretnom predmetu, između ostalog, istaknuvši da je parnični postupak dugo trajao i zbog dugog trajanja krivičnog postupka koji se vodio pred istim sudom. Apelant je predložio da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku i da se naloži Kantonalnom sudu da bez odlaganja odluči o žalbi tužene, te da se obaveže Vlada USK-a da mu na ime nematerijalne štete naknadi godišnje po 300,00 KM (radni spor) od podnošenja tužbe do donošenja drugostepene presude.

b) Odgovor na apelaciju

16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, istaknuvši da se sud u periodu od 2003. godine pa sve do novembra 2010. godine suočavao s nedovoljnim brojem sudija i velikim brojem neriješenih predmeta. Zatim, Općinski sud je istaknuo da je predmet uzet u rad 2010. godine, ali se postupak nije mogao nastaviti zbog činjenice da je u tom sudu paralelno tekao krivični postupak protiv apelanta, s obzirom da je od ishoda krivičnog postupka zavisilo apelantovo pravo koje se rješava u parničnom postupku.

17. Kantonalni sud je osporio navode iz apelacije budući da je odluku po žalbi izjavljenoj protiv prvostepene Presude Općinskog suda broj 23 0 Rs 005474 11 Rs 2 donio u roku od 11 mjeseci, računajući od dana prijema prvostepenog spisa – 24. jula 2013. godine, do dana donošenja drugostepene presude – 27. juna 2014. godine, pa je predložio da, u odnosu na dužinu trajanja postupka pred tim sudom, apelacija bude odbijena kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

19. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelant navodi da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – «razuman rok»

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

26. Ustavni sud prije svega ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant podnio tužbu Općinskom sudu 12. novembra 2003. godine, da je protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 23 0 Rs 005474 13 Rsž od 27. juna 2014. godine apelant izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. Dakle, prema stanju spisa, postupak koji je apelant pokrenuo traje preko 11 godina i još uvijek nije okončan.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

28. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, može govoriti o relativno složenom predmetu. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na to da je riječ o radnom sporu koji je po zakonu hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja.

29. Analizirajući tok parničnog postupka na osnovu apelantovih navoda i predočenih dokumenata, Ustavni sud zapaža da Općinski sud, nakon podnošenja tužbe 12. novembra 2003. godine u predmetu RS-148/03, nije preduzeo niti jednu procesnu radnju sve do 24. maja 2011. godine kada je donio rješenje o prekidu postupka do pravosnažnog okončanja krivičnog postupka u predmetu istog suda broj 23 0 K 001729 07 K. Nakon što je apelant sudu podnio prijedlog za nastavak postupka, 8. novembra 2011. godine, Općinski sud je donio presudu (22. februara 2013. godine), odnosno dopunsku presudu (27. februara 2013. godine). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je odredbama Zakona o parničnom postupku propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka (koji je u konkretnom slučaju trajao nešto više od pet mjeseci) prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji. Pored toga Ustavni sud zapaža, što proizlazi iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Kantonalni sud, da je u toku trajanja postupka pred Ustavnim sudom Kantonalni sud donio rješenje od 27. juna 2014. godine kojim je uvažio žalbu tužene, prvostepenu i dopunsku presudu ukinuo i apelantovu tužbu odbacio, nakon čega je apelant 18. jula 2014. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji do dana dodnošenja odluke Ustavnog suda nije odlučio o izjavljenoj reviziji. Ustavni sud zapaža da se trajanje postupka može u pretežnom dijelu staviti na teret Općinskom sudu jer razlozi koje je Općinski sud naveo, a tiču se velikog broja predmeta i malog broja redovnih sudija, ne mogu biti relevantno opravdanje za potpunu pasivnost navedenog suda od 12. novembra 2003. godine do 24. maja 2011. godine. U vezi s tim Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23). Dakle, imajući u vidu navedeno, a posebno potpunu pasivnost Općinskog suda od 12. novembra 2003. godine do 24. maja 2011. godine, Ustavni sud smatra da je period od preko sedam godina i tri mjeseca, koliko je prvostepeni postupak trajao, neprihvatljivo dug.

30. Iako nije utvrdio odgovornost Kantonalnog i Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Ovo zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42).

31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

34. S obzirom na to da postupak traje preko 11 godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 3.300,00 KM.

35. Međutim, apelant potražuje naknadu nematerijalne štete godišnje po 300,00 KM (radni spor) od podnošenja tužbe do donošenja drugostepene odluke, odnosno, za period od 10 godina. Stoga Ustavni sud, podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 3326/08 od 9. marta 2011. godine, tačka 61), smatra da apelantu, s obzirom na sadržaj njegovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete kojim je Ustavni sud vezan u smislu člana 31. Pravila, te usvojene kriterije Ustavnog suda, pripada naknada nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM, koliko je apelant apelacijom i tražio. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak nije okončan ni 11 godina nakon podnošenja tužbe. Ustavni sud smatra da se dosadašnje trajanje postupka može u odlučujućoj mjeri staviti na teret Općinskom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-634/14 (S. Z.) | Sudska praksa | Aktio