Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3677/14 (S. H., E. C. i H. Đ.)

Odluka donesena 13. 01. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Mjera obezbjeđenja
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3677/14

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 01. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3677/14, rješavajući apelaciju Safeta Haskovića i dr., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 13. siječnja 2015. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Safeta Haskovića, Elzedina Cerovića i Hasana Đoze podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja postupka za određivanje sudske mjere osiguranja koji se vodi u Općinskom sudu u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 376289 13 P.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Safet Hasković, Elzedin Cerović i Hasan Đozo (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva podnijeli su 8. kolovoza 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka za određivanje sudske mjere osiguranja, koji se vodi u Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 P 376289 13 P.

2. Apelanti su uz apelaciju podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere kojom će se naložiti Općinskom sudu u Sarajevu da bez daljnjeg odlaganja donese odluku povodom prijedloga za određivanje sudske mjere osiguranja u predmetu pod brojem 65 O P 376289 13 P, koji se vodi povodom tužbe apelanata protiv Rješenja Skupštine KJP Poljoprivredno dobro „Butmir“ d.o.o. Sarajevo, Ilidža, broj: 381/13 od 12. srpnja 2013. godine, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 12. studenog 2014. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

4. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 18. studenog 2014. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su 6. rujna 2013. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženih Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i KJP Poljoprivredno dobro „Butmir“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotuženi) radi utvrđenja da je rješenje o razrješenju apelanata kao predsjednika i članova Nadzornog odbora drugotuženog od 12. srpnja 2013. godine nezakonito. Apelanti su uz tužbu podnijeli i prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja, uz privremenu mjeru kojom je predloženo da Općinski sud donese rješenje kojim se apelanti raspoređuju na imenovane funkcije koje su obavljali kod drugotuženog. Tužba je u sudu zaprimljena u rad pod brojem 65 0 P 376289 13 P.

7. Općinski sud je naredbom od 6. rujna 2013. godine dostavio tužbu i prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja na odgovor tuženim.

8. Na ročištu za određivanje sudske mjere osiguranja od 1. studenog 2013. godine strankama je dostavljen podnesak od 30. listopada 2013. godine M. M., S. LJ,. E. K., razriješenih v.d. Uprave drugotuženog za miješanje u parnicu na strani tužitelja (u daljnjem tekstu: umješači), a punomoćnik apelanata je uložio u spis podnesak preciziranog prijedloga za određivanje mjere osiguranja, zbog čega je ročište na suglasan prijedlog stranaka odgođeno za 20. prosinca 2013. godine.

9. Na ročištu od 20. prosinca 2013. godine punomoćnik apelanata uložio je podnesak kojim ponovno opredjeljuje prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja, a Općinski sud je ročište odgodio za 17. siječnja 2014. godine.

10. Ročište od 17. siječnja 2014. godine odgođeno je jer je punomoćnik drugotuženog 16. siječnja 2014. godine dostavio podnesak kojim je zatražio odgodu ročišta zbog zdravstvenih razloga, uz dostavljanje medicinske dokumentacije. Općinski sud je novo ročište zakazao za 21. veljače 2014. godine.

11. Na ročištu od 21. veljače 2014. godine Općinski sud je donio rješenje kojim se odbija učešće umješača u parnici na strani tužitelja jer ne postoji njihov pravni interes. Punomoćnik apelanata je zatražio da mu se dostavi pismeni otpravak rješenja. Općinski sud je odbio prijedlog stranaka za izvođenje dokaza povodom mjere osiguranja (prema navodima Općinskog suda predloženo je 65 dokaza) zato što je ocijenio da provođenje dokaza nije od utjecaja za odlučivanje, a punomoćnik apelanata je zatražio izuzeće postupajućeg suca.

12. Predsjednik Općinskog suda je rješenjem od 6. ožujka 2014. godine odbio zahtjev za izuzeće postupajućeg suca.

13. Nakon što je Općinski sud izradio pismeni otpravak rješenja od 21. veljače 2014. godine kojim se odbija učešće umješača u parnici, umješači su 13. svibnja 2014. godine izjavili žalbu, a Kantonalni sud je rješenjem od 11. kolovoza 2014. godine žalbu umješača odbio kao neutemeljenu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

14. Naredbom od 5. rujna 2014. godine Općinski sud je zakazao ročište za određivanje sudske mjere osiguranja za 28. studenog 2014. godine.

15. Prema stanju spisa, postupak je u tijeku pred Općinskim sudom.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Iz navoda apelacije proizlazi da apelanti smatraju da im je u postupku povodom određivanja sudske mjere osiguranja povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti su, između ostaloga, naveli da njihov mandat za obavljanje poslova iz nadležnosti Nadzornog odbora drugotuženog prestaje 1. travnja 2015. godine, zbog čega podnošenjem apelacije žele spriječiti posljedice neaktivnosti suda, koje će sasvim izvjesno nastupiti i koje će na najgrublji način onemogućiti apelante u ostvarivanju prava koja im pripadaju prema Europskoj konvenciji, gdje upravo sudska mjera osiguranja osigurava pravovremenu zaštitu i ostvarivanje njihovih prava. Imajući u vidu navedeno, apelanti smatraju da je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku. Predlažu da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Općinskom sudu u Sarajevu da bez daljnjeg odlaganja donese odluku povodom prijedloga za određivanje sudske mjere osiguranja u predmetu pod brojem 65 0 P 376289 13 P, koji se vodi povodom tužbe apelanata protiv Rješenja Skupštine KJP Poljoprivredno dobro „Butmir“ d.o.o. Sarajevo, Ilidža, broj: 381/13 od 12. srpnja 2013. godine, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno izložio kronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, napominjući da je traženje punomoćnika umješača da mu se dostavi pismeni otpravak rješenja o odbijanju zahtjeva umješača i izjavljivanje žalbe također utjecalo na dužinu trajanja postupka, jer bi u protivnom Općinski sud odmah nastavio postupak.

V. Relevantni propisi

18. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 269. stavak 1. točke 1. i 2.

(1)Mjera osiguranja može se odrediti:

1) ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine ili prava, i 2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znakovito otežati ostvarenje tražbine, posebice time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na koji drugi način štetno utjecati na prava predlagatelja osiguranja. Članak 277.

(1) Osim u slučajevima određenim ovim zakonom, mjera osiguranja ne može se odrediti ako protivnik osiguranja nije imao mogućnost očitovati se o prijedlogu za njezino određivanje.

(2) Prijedlog za određivanje mjere osiguranja sud zajedno s prilozima dostavlja protivniku osiguranja uz obavijest da protivnik osiguranja može podnijeti pismeni odgovor na prijedlog za određivanje mjere osiguranja u roku od osam dana.

Članak 278.

(1) Na prijedlog predlagatelja osiguranja, istaknut s prijedlogom za određivanje mjere osiguranja, sud može odrediti privremenu mjeru osiguranja bez prethodnog obavješćivanja i saslušanja protivnika osiguranja ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim da je mjera osiguranja utemeljena i hitna i da bi se drukčijim postupanjem izgubila svrha mjere osiguranja.

(2) Sud dostavlja odluku iz stavka 1. ovoga članka protivniku osiguranja odmah. Protivnik osiguranja u roku od tri dana u svom odgovoru može osporiti razloge za određivanje privremene mjere osiguranja, nakon čega sud mora zakazati ročište u naredna tri dana. Odgovor protivnika osiguranja mora biti obrazložen.

(3) Nakon održanog ročišta iz stavka 2. ovoga članka sud će posebnim rješenjem ukinuti rješenje o određivanju privremene mjere ili zamijeniti to rješenje novim rješenjem o određivanju mjere osiguranja, sukladno članku 279. ovoga zakona. Protiv novog rješenja o određivanju mjere osiguranja dopuštena je žalba sukladno članku 282. ovoga zakona.

VI. Dopustivost

19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

21. Prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

22. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak u dijelu odlučivanja o sudskoj mjeri osiguranja, uz privremenu mjeru, u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, traje nerazumno dugo. S tim u vezi, ocjenjujući je li se u postupku odlučivanja o mjeri osiguranja odlučivalo građanskim pravima i obvezama apelanata, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1676/10 od 27. studenog 2010. godine, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 24/11, točka 48), koja se oslanja na praksu Europskog suda za ljudska prava iz predmeta Micallef protiv Malte, presuda od 15. listopada 2009. godine, podsjeća na to da se članak 6. Europske konvencije, odnosno njegov dio koji se odnosi na građanske stvari, primjenjuje samo u postupcima u kojima se utvrđuju građanska prava i obveze. Pri tome je Europski sud podsjetio na to da se takva prava i obveze ne utvrđuju svim privremenim mjerama i primjenjivost članka 6. Europske konvencije ovisit će o tome jesu li ispunjeni izvjesni uvjeti. U tom pogledu, Europski sud je kao prvo naveo da, kada je riječ o ovom pravu, i u glavnom postupku i u postupku određivanja mjere zabrane, ono treba biti građansko u smislu neovisnog značenja tog termina prema članku 6. Konvencije (vidi, inter alia, predmete Stran Greek Refineries i Stratis Andreadis protiv Grčke, 9. prosinca 1994. godine, stavak 39, serija A, broj 301-B; König protiv Njemačke, 28. lipnja 1978. godine, stavci 89-90, serija A, broj 27; Ferrazzini protiv Italije [GC], broj 44759/98, stavci 24-31, ESLJP 2001-VII; i Roche protiv Ujedinjenog Kraljevstva [GC], broj 32555/96, stavak 119, ESLJP 2005-X). Drugo, treba kritički promatrati samu prirodu privremene mjere, njezin cilj i svrhu, kao i njezine učinke na pravo koje je u pitanju. Kada se nekom privremenom mjerom djelotvorno utvrđuje neko građansko pravo ili obveza, bez obzira na razdoblje njezinog važenja, članak 6. će biti primjenjiv.

23. Odlučujući o primjenjivosti članka 6. Europske konvencije u konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se suština prava apelanata u glavnom postupku odnosila na uživanje imovinskih prava kao članova Nadzornog odbora drugotuženog, zbog čega se radi o građanskim pravima i obvezama apelanata. S druge strane, cilj sudske mjere osiguranja je bio da utvrdi, iako za određeno razdoblje do prestanka mandata apelanata koji bi trebao trajati do 1. travnja 2015. godine, isto pravo kao i ono koje je pobijano tijekom glavnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da postupak određivanja sudske mjere osiguranja u ovom predmetu ispunjava kriterije za primjenu članka 6. Europske konvencije.

24. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao aspekt prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

25. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka prilikom odlučivanja o prijedlogu za donošenje sudske mjere osiguranja uz privremenu mjeru povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao aspekt prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

27. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Razdoblje koje se uzima u obzir

28. Ustavni sud zapaža da su apelanti uz tužbu od 6. rujna 2013. godine podnijeli i prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja uz privremenu mjeru i da taj dio postupka, prema stanju spisa, nije okončan. Dakle, razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni trajanja postupka za određivanje mjere osiguranja uz privremenu mjeru jeste razdoblje nešto više od godinu dana. Analiza razumnosti trajanja postupka

29. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se postupak tiče apelantovog prijedloga za određivanje mjere osiguranja uz privremenu mjeru, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i radnje koje je trebalo provesti, kao i činjenicu da su se u postupku pojavili umješači, o čijem je pravu učešća u postupku trebalo odlučivati, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem postupku.

30. Sumirajući postupak, Ustavni sud primjećuje da su apelanti prijedlogom od 6. rujna 2013. godine zahtijevali donošenje sudske mjere osiguranja uz privremenu mjeru, te da taj postupak traje nešto više od godinu dana. Razmatrajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud nalazi da je taj sud poduzimao procesne radnje u razumnim vremenskim razmacima. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud istog dana kada je zaprimio tužbu i prijedlog apelanata uputio naredbu za dostavu tužbe i prijedloga tuženim na odgovor, te da je nakon toga u relativno kratkim rokovima zakazivao ročišta za određivanje mjere osiguranja koja su u nekoliko navrata bila odgođena. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža su ročišta za određivanje sudske mjere osiguranja od 1. studenog 2013. godine i 20. prosinca 2013. godine odgođena jer su apelanti u dva navrata precizirali prijedlog, kao i da je ročište od 17. siječnja 2014. godine odgođeno zbog bolesti punomoćnika drugotuženog, koji je opravdao svoj nedolazak. Dalje, Ustavni sud zapaža da su apelanti na ročištu od 21. veljače 2014. godine, nakon što je Općinski sud rješenjem odbio učešće umješača u postupku i odbio dokazne prijedloge, podnijeli prijedlog za izuzeće postupajućeg suca, a umješači su izjavili žalbu protiv rješenja kojim je odbijeno njihovo miješanje u parnici. Nakon toga, predsjednik Općinskog suda je rješenjem od 6. ožujka 2014. godine odbio zahtjev za izuzeće postupajućeg suca, a Kantonalni sud je rješenjem od 11. kolovoza 2014. godine odbio žalbu umješača izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda, nakon čega je Općinski sud ponovno zakazao ročište. Imajući u vidu navedeno, prema mišljenju Ustavnog suda, Općinski sud je u ovom postupku bio aktivan, dakle svojim ponašanjem nije na bilo koji način doprinio odugovlačenju postupka. S druge strane, Ustavni sud smatra da je dužini i složenosti postupka doprinijelo stupanje u parnicu umješača, kao i postupanje apelanata koji su u dva navrata precizirali svoj prijedlog za određivanje mjere osiguranja, te podnijeli prijedlog za izuzeće postupajućeg suca, koji je rješenjem predsjednika Općinskog suda odbijen.

31. Stoga, Ustavni sud smatra da nije prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, imajući u vidu da je dužina postupka razmjerna okolnostima konkretnog slučaja, kao i da su apelanti u izvjesnoj mjeri doprinijeli dužini postupka.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud smatra da ne postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja i kada su apelanti doprinijeli dužini postupka.

33. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Apelanti su predložili donošenje privremene mjere. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije nužno posebno razmatrati prijedlog apelanata za donošenje privremene mjere.

35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3677/14 (S. H., E. C. i H. Đ.) | Sudska praksa | Aktio