Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-191/13 (M. K.)

Odluka donesena 10. 02. 2015.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-191/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 02. 2015.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić, Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 10. februara 2015. godine u predmetu broj AP-191/13, rješavajući apelaciju Milenka Kobasa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Kobasa podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 P 016244 12 Gž od 12. decembra 2012. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Kobas (u daljnjem tekstu: apelant), iz Omarske, kojeg zastupa Milena Kobas, iz Banje Luke, podnio je 12. januara 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 016244 12 Gž od 12. decembra 2012. godine. U konkretnom slučaju, osporenom drugostepenom odlukom Okružnog suda je djelimično usvojena žalba apelanta i tuženog („Arcelor Mital“ d.o.o. Prijedor) podnesena protiv prvostepene presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 016244 od 12. marta 2012. godine u parničnom postupku kojeg je apelant pokrenuo tužbom protiv tuženog radi zaštite prava iz radnog odnosa, tj. poništenja odluke tuženog o otkazu ugovora o radu apelanta, isplate naknada iz radnog odnosa, uplate pripadajućih doprinosa i naknade štete zbog diskriminacije.

2. Okružni sud je osporenom odlukom je ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje u odbijajućem dijelu odluke prvostepenog suda o zahtjevu apelanta za isplatu naknade plata za period od 10. aprila 2006. godine do 9. februara 2012. godine, isplatu naknade za ogrjev, zimnicu i regres, isplatu naknade za Dan rudara za period od 2005. godine do kraja 2011. godine, te utvrđenja i naknade štete zbog psihičkog zlostavljanja i diskriminacije, kao i odluke o troškovima postupka. Dalje, osporenom odlukom drugostepenog suda je potvrđena prvostepena odluka u ostalom dosuđujućem dijelu (poništenje odluke o otkazu ugovora o radu apelanta te obavezivanje tuženog na isplatu apelantu izgubljene zarade od 1. marta 2005. godine do odlaska apelanta u invalidsku penziju-10. aprila 2006. godine, kao i uplatu doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje), odbijajućem dijelu (vraćanje na rad apelanta kod tuženog) i dijelu kojim je tužba odbačena (utvrđenje prestanka važnosti ugovora o radu na neodređeno vrijeme iz 2004. godine, zatim isplata neisplaćenih plata, regresa, ogrjeva, zimnice i naknade za Dan rudara za period od 1. januara 1994. godine do 1. marta 2005. godine i uplata doprinosa za navedeni period). Također je odlučeno da će se o eventualnom zahtjevu za isplatu razlike otpremnine odlučiti nakon pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu.

3. U odnosu na žalbene navode apelanta, koji su odbijeni kao neosnovani, je navedeno u drugostepenoj osporenoj odluci da je pravilno prvostepeni sud utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi da predmetna tužba bude proširena na nove tužene („Rudnici željezne rude „Ljubija“ a.d. Prijedor i „Mittal Steel Holdings“ AG Švicarska), budući da apelant nije postupio u skladu sa odredbama člana 362. stav 2. i člana 418. Zakona o parničnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZPP). Također je navedeno da apelantu u predmetnom parničnom postupku nije bila uskraćena mogućnost da služi jezikom koji je u službenoj upotrebi u sudu, jer se on tim jezikom neometano služio, a zahtjev za prevođenje podneska kojim proširuje tužbu na strano pravno lice ne predstavlja ograničenje parnične stranke u pravu na upotrebu jezika koji je u službenoj upotrebi. Dalje je navedeno da nije osnovan apelantov žalbeni navod da prvostepena presuda ne sadrži odluku o zahtjevu apelanta za „naknadu štete po osnovu stjecanja bez osnova“ u visini spornih potraživanja iz radnog odnosa za period od 1. januara 1994. godine do 16. avgusta 2004. godine, s obzirom da je o ovim zahtjevima odlučeno prvostepenom presudom na način da je zbog presuđene stvari (pravosnažna presuda Osnovnog suda od 24. aprila 2006. godine) apelantova tužba pravilno odbačena za sva navedena potraživanja iz period od 1. januara 1994. godine do 1. marta 2005. godine. Također je istaknuto da je pravilno prvostepenom presudom odbijen zahtjev za isplatu plata za period od 1. marta 2005. godine do 10. aprila 2006. godine u odnosu na uvećanje plate po osnovu stimulacije od 10% mjesečno, s obzirom da ovo pravo priznato pojedinačnim kolektivnim ugovorom tuženog isključivo za ostvareni radni učinak i zalaganje radnika na radu, pa se u konkretnom slučaju zbog izostanka rada ne može pretpostavljati. Zatim, pravilno je, po ocjeni drugostepenog suda, odbačena od strane prvostepenog suda i tužba u odnosu na apelantov zahtjev da se utvrdi da ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. avgusta 2004. godine prestaje da važi sa danom dostavljanja poslodavcu pravosnažnog rješenja o potpunom gubitku radne sposobnosti apelanta, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev apelanta za vraćanje na rad, budući da ne postoji interes za podnošenje takve utvrđujuće tužbe s obzirom da su posljedice nezakonitog otkaza otklonjene nalogom za isplatu plata i uplatu doprinosa od dana nezakonitog prestanka apelantovog radnog odnosa do dana gubitka njegove radne sposobnosti 10. aprila 2006. godine. Slijedom navedenog je, u smislu odredbi člana 226. ZPP, apelantova žalba odbijena, te potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za vraćanje na rad, te odbačena tužba za isplatu spornih potraživanja i uplatu pripadajućih doprinosa za period od 1. januara 1994. godine do 1. marta 2005. godine. U odnosu na ostale žalbene navode apelanta je zaključeno da su osnovani, pa je njegova žalba djelimično uvažena i prvostepena presuda u tom dijelu ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje u smislu odredbi člana 227. stav 1. tačka 2. ZPP.

4. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je osporenom odlukom Okružnog suda od 12. decembra 2012. godine pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija i pravo na djelotvoran pravni lijek), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju svoje odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-191/13 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio